Tišina... isprekidana nijemim zvucima flaute.
I glas tih, gotovo nečujan. Šapat...
Širi se, nježno me obavija.
Poput vela liježe na ramena, pada mi niz leđa, obgrljuje me.
Obuzima mi tijelo i stapa se s dahom.
Sljubljuje s kožom...šapat njen namjesto glasa mi.
Post je objavljen 10.02.2012. u 16:34 sati.