Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/autohtona

Marketing

3. Put bez povratka

Nitko ne može poletjeti slomljenih krila, jer će sigurno pasti. Koliko će jako udariti, ovisi koliko je visoko poželio letjeti. Zato nikad ne liječite jedan poraz drugim pokušajem, nego razmislite. Tako ćete si izliječiti krila.

Petra Dark


Dvije godine ranije...
Blijeda djevojka duge crne kose ležala je na krevetu, sklupčana tijela kao u fetusa. Grčevito je stiskala pokrivač od plavog baršuna u svojim malim rukama. Nijemo je plakala, ne želeći to otkriti. Ipak, cijelo joj je tijelo drhtalo, iako u sobi profesora Cranea i nije bilo tako hladno. Njezina metlobojska pelerina slytherinske momčadi ležala je na podu. Djevojka pogleda iza sebe, na mjesto gdje je ležao sredovječan muškarac s cigarom u ruci. Opušteno je otpuhivao dimove oblikujući ustima slovo O. Okrenuo je glavu prema njoj i ljigavo joj se nasmiješio. Povukao ju je k sebi i upitao dubokom i neugodnim glasom:

"Želiš li cigaretu? Ili medovače?"

"Ne", odmahnula je glavom i obrisala suze, "Ne smijem. Igram Metloboj."

On se nasmijao kao da je rekla neku šalu. Nakon nekoliko trenutaka odvrati:

"Imam magilus. Možda će ti biti bolje. I koji ti je Merlin? Pa platio sam ti, nisam te silovao! Zašto plačeš?"

"Ne želim", odbila je, "I kako ne shvaćate? Roditelji su mi jučer ubijeni, nemam izbora! A i nisam ovako zamišljala..."

Prekinula se zagrizavši usnu. Inače beskrvno lice sad joj je bilo rumeno. Crane je pogleda i odjednom je pokuša utješiti:

"Bit će sve u redu. Pa ne ćeš to morati raditi! Završit ćeš školu i sve će biti u redu! Već si se priključila Smrtonošama, a tek ti je 16 godina. Kad Gospodar tame napokon ubije Pottera, tebe će posebno nagraditi! Ali, lakše će ti biti ubijati ako koji put ovo popiješ! Ne sumnjaj u svoju budućnost."

Ponovno joj je pružio čašu ljubičastog napitka, ovaj put ga je prihvatila i otpila gutljaj. Preplavio ju je osjećaj ekstaze, postala je druga osoba. Kao da je uživala u svemu ovome, ne razmišljajući o posljedicama, zabaci glavu unazad i odvrati:

"Ovo je fantastično!"

Ovaj put je ispila cijeli sadržaj, a puno stariji Crane je poljubi i pruži joj nekoliko stotina galeona...

To je bio početak kraja.


Probudila sam se naglo otvorivši oči. Taj me događaj proganjao svake noći. Da nisam prihvatila tu drogu, možda bi sve bilo drukčije! Možda bih uvidjela da sam trebala pobjeći kad je bilo vrijeme, bez obzira na činjenicu da sam bila prisiljena ubijati. Svejedno, vremenom sam i u tome vidjela užitak, jer sam to smatrala svojom zadaćom, kao čistokrvna vještica. Možda ne bih - da nisam prihvatila tu mirisnu i ukusnu tekućinu! Da bar nisam mislila da sam jedino sposobna zaraditi tako da se prodajem! I pala mi je na pamet jedna jako važna pogreška koja me boljela više od svega: da bar nisam otjerala Starza. Sad mi je trebao više no ikad...

Misli mi je prekinulo nasilno kucanje po vratima. Otvorila sam ih, naravno, držeći štapić. Iza njih je stajala zakukuljena visoka prilika. Bio je očito muškarac. Nije ništa rekao, samo je skinuo kapuljaču i otkrio svoje oštre crte lica. Podigla sam obrve i pozdravila:

"Dobro veče, gospodine Skrable", zatim sam dodala s dozom sarkazma, "Što Vas dovodi pred moj skroman dom? Uđite! Želite li čaja? Ili nešto jače?"

"Ne, hvala", pristojno će on i uđe. Hod mu je bio odlučan, a koraci dugi. Kao pravom sucu. Zatvorila sam vrata i štapićem zapalila cigaretu.

"No? Zašto ste došli u ove sitne sate? Neki od nas i spavaju, znate", zajedljivo sam odvratila ispuhujući u međuvremenu plavičasti dim. On udahne i oštro odgovori:

"Dark, mislim da dobro znaš! Jesi li ispunila uvjet pod kojim sam te oslobodio Azkabana?"

"Ne...ne još, treba mi malo vremena", progutala sam slinu, "Nemoguće je, lakše bih našla Merlinov grob nego Cranea!"

"E pa, puno je teže pod mojim okom proći nekažnjen", preokrene on očima. Ja sam samo pomislila na to kako je on očito zaboravio da moram platiti milijun galeona za svoju slobodu.

"Zašto Vam je uopće on toliko važan? Običan Smrtonoša, kao i svi drugi!"

Nije znao da mi je plaćao. Nitko nije.

"Nije!" izderao se, "Ne pravi se luda, Dark! Bio je dvostruki agent, zapravo trostruki! U školu ga je poslalo Ministarstvo, ne znajući da je on zapravo jedan od vas!"

"Toliko o sposobnosti najvažnije institucije u državi", podsmjehnula sam se. To je Skrablea naljutilo.

"Da nema te institucije, ološi poput tebe bi hodali slobodno, i ubijali nedužne ljude", odbrusi on, "I pazi kako razgovaraš sa mnom!"

"Nigdje u Neprekršivoj Zakletvi se nismo dogovorili da moram paziti koje riječi biram. Samo da se služim prostitucijom kako bih pronašla Cranea! I rekli ste da ćete mi vratiti imovinu! Obećali ste da ćete mi to dati ako se maknem od Vašeg sina! I ako spavam s Vama! Ja još uvijek živim u ovoj rupi!"

"Prvo pronađi Cranea, a onda ćeš dobiti sve što poželiš", okrenuo se i zamahnuo plaštom, a onda dobacio, "I nije mi bitno hoćeš li mi ga dovesti živog ili mrtvog."

Prošao je kroz vrata i toliko ih je snažno zalupio da je slika mojih roditelja koja je stajala na zidu blizu ulaza skoro pala na pod. Stresla sam se i povukla dim, ne mičući pogled s tih vrata. Ta jedna osoba, Crane, toliko me košta, a u isto vrijeme mi donosi slobodu. On je pak otprije igrao veliku ulogu u mom životu...

Josif Crane bio je pravo objašnjenje pojma «čovjek iz sjene». Za njega gotovo nitko nije znao, a ipak je špijunirao Ministarstvo za Gospodara tame, usput radeći kao profesor kako bi držao Hogwarts na oku. Bio je mentor mladim Smrtonošama. Posebno sam mu važna bila ja jer je on meni bio - kum. Nakon smrti moje obitelji, bio mi je kao otac. Naravno, ako zanemarimo činjenicu da mi je bio i mušterija. Kad je vlast Gospodara tame pala, netragom je nestao jer je znao da će ga političari osuditi, uz ubojstva, i za veleizdaju.

Nitko ga već godinu dana ne može naći. Čaropolicija je pronjuškala svaku travku i kamen, ali taj čovjek kao da je propao u zemlju. Masovna suđenja su prošla, mrtvi su pokopani, svaki je zločin kažnjen osim njegovog. Neki misle da je mrtav. I ja u to počinjem vjerovati, ali Skrable inzistira u suprotnom stavu.

Ja ga moram pronaći, bio mrtav ili živ. Baš ja, njegovo kumče, koja na taj način sama odlučuje o svojoj sudbini. Jer ako ga netko pronađe prije mene, umrijet ću. Dok ga ne pronađem, plaćam Sudstvu kaznu za ratni zločin. Tako je Skrable odlučio. Drži me u šaci kako ne bih pobjegla, poput samoga Cranea...   

Sjela sam u stari naslonjač i rukom si prošla kroz kosu. On se nikada ne će pojaviti, izdao je obje strane. Vjerojatno mi se sad smije u nekom bezjačkom kafiću. Bila sam svjesna toga da je ovaj zadatak bio previše za mene. Ja sam  nitko i ništa, a Crane je špijun i ubojica izrazito visokog kvocijenta inteligencije. Razmišljajući o tome, spopala me panika. Skrable me ne može osuditi dvaput za isti zločin. To stoji. Ali, ako je vlastitu ženu poslao u Azkaban, ne će mu biti problem mene strpati u grob. Taj čovjek nema nimalo empatije prema ljudima u mojoj branši. Koliko sam god bila nezadovoljna svojim životom, nisam željela umrijeti.

Uhvatila sam se za glavu od muke. Toliko sam jako željela pobjeći od svega, ili vratiti vrijeme 19 godina unatrag i spriječiti rođenje Harryja Pottera. On tad ne bi porazio Gospodara tame i moji roditelji ne bi bili mrtvi. Živjeli bismo kao bogovi.

"Kvragu i sve! Ne mogu više!" bacila sam već dogorjelu cigaretu u čašu. Odmah je izgorjela. Ovo me sve ubijalo - prostitucija, izostanak normalne veze i prijatelja, još i Crane i Skrable, otac jedine osobe koju sam voljela. Popila sam gutljaj magilusa, a zbog tog sam se odrekla današnjeg obroka jer novaca je sve manje. Tresla sam se kad sam palila novu cigaretu. Otpuhala sam dim, a niz lice mi je kliznula suza. Zar je toliko grozno umrijeti, pitala sam se. Moj život je ionako pakao, možda je smrt spokojna, bezbolna i ugodna.

Primaknula sam nož zapešću. Ako si prerežem vene, umrijet ću brzo. Bolujem od hemofilije, nemogućnosti zgrušavanja krvi. Bit će brzo i olakšavajuće...

Povukla sam kratak potez oštricom po desnoj ruci, a niz podlakticu mi je odmah potekla gusta, grimizna krv.

Sjela sam na naslonjač i pustila da krv teče po meni. Sklopila sam oči iz kojih je krenuo novi val suza. Počelo mi se vrtjeti za koju minutu, oslabila sam, a zatim sam iz daljine čula kako otvara vrata, doziva moje ime, drži me za ranjenu ruku i nešto sipa po njoj. Ruka iste osobe, tako topla, uhvati me za zatiljak i podigne mi glavu, a ja sam otvorila oči. Vid mi je bio zamagljen, ali taj glas - mogla je biti samo jedna osoba. Slabo sam se nasmiješila i prošaptala:

"Starz..."

"Pssst..." stavio mi je prst na usne, "Nemoj govoriti. Izgubila si puno krvi. Krenuo sam kući s posla kad sam vidio starog da odlazi od tebe. Pošao sam provjeriti, i bolje da jesam..."

"Zašto me nisi...pustio...da umrem?" rekla sam kroz stanke za dah, "Nije mi on to napravio, ako si to mislio. Željela sam...umrijeti..."

"Ne! Ne dam ti da umreš!" povikao je i zagrlio me, oprezno, kao da sam izrađena od stakla, "Ne možeš me ostaviti, Petra! Ti si najbolja osoba koju sam ikad upoznao!"

Snaga mi se počela vraćati pa sam sjela uspravno, uzdahnula i odgovorila:

"Starz, ti si najbolja osoba, ne ja. Osim toga, ja već umirem. Ili ću umrijeti jer ne ću moći pronaći Cranea."

"Pronaći ćeš ga!" ustrajao je, "Ja ću ti pomoći, samo nikad nemoj ponoviti ovakvu glupost! Možda nemaš novaca, ali imaš mene! A prijateljstva su važnija i vrednija od bilo čega."

Spustila sam pogled. Nisam mogla vjerovati da sam pristala prekinuti sve kontakte s njim zbog novaca. Baš sam kurva, u svakom smislu te riječi.

A on mene ne bi mijenjao ni za što. Kakva god ja bila, koliko sam ga puta odbila a onda pošla u krevet s njim, on me svejedno pozdravio i zagrlio s nasmijanim očima.

"Hajde, Petrice, dva mozga su pametnija od jednog", rekao je i time mi izmamio osmijeh na lice, a zatim rekao, "Ma jel' ja to vidim osmijeh? Tako si lijepa s njim, već sam zaboravio na to."

Iskesila sam se, a on me uštinuo za obraz kao da sam dijete.

"Može, tražit ćemo ga skupa. Ali, zapamti, ja ga moram prva vidjeti i dovesti u Ministarstvo - inače ću umrijeti."

"U redu", kimnuo je, "Kužim."

"Jesi li siguran da to želiš?" provjerila sam, "Rizično je, opasno i možda, kako bi bezjaci rekli, jednosmjerna karta."

"Naravno", zagrlio me, "Ti si mi kao obitelj. Ne mogu te pustiti samu..."  

Post je objavljen 06.02.2012. u 23:59 sati.