Marketing
zima
ta ukočenost pejzaža
kad pogled utone u tu bijelo-plavu dubinu.
tišina je zimi, kad je snježno i hladno posebna
stvarno je tišina, kao da potiče onu unutarnju, našu vlastitu.
skroz nas tada obuzme neka sjeta.
i prošlost nas preplavi,
naše dječje oči opet kao nekad davno
gledaju kroz prozor u bjelinu.
....
trebali bi vremenom, kako nam odmiče, postajati sve pomireniji sa sobom i svojim različitostima,
trebalo bi ih znati postaviti na prava mjesta, tamo gdje pripadaju.
možda sam od onih koji su u vječnoj potrazi,
zato imam taj nemir u sebi?
a možda sam od onih koji više ne traže,
pa se sve odvija bez mog stvarnog izbora?
kadkad sam čvrsta, mudra, puna znanja o sebi i svijetu,
ali budem i nesigurna, neodlučna, zbunjena sobom i drugima.
sad, dok gledam kroz prozor u noć,
u tu bijelu koprenu koja je prekrila pejzaž i preobrazila ga u nešto novo i prekrasno
osjećam kako me obuzima mir;
u toplom sam i sigurnom prostoru, u sebi.
toluenu
Post je objavljen 03.02.2012. u 21:05 sati.