Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/igniss

Marketing

Pogled na australsko seksualno tržište

Iako je moj put bio više obiteljske, a manje igračke prirode, svejedno bi bila šteta ne pružiti čitateljima mali uvid u druge aspekte Australije. Slike Opere u Sydneyu i plaža na Gold Coastu možete pronaći svugdje, no usporedba seksualnog tržišta bi već mogla biti teži zadatak. Stoga:

Kakvi su australski muškarci? Tipični "Australci" kako zamišljamo prosječnog bijelog surfera koji tamo živi, izgledom su iznadprosječni - čvrsti, dobro građeni, mišićavi i širokih crta lica. Naravno da nisu svi takvi, no u prosjeku lijepo izgledaju. Također su i raznoliki, što nimalo ne odmaže općenitom dojmu - uz dodatak mnogo azijata, te značajnu populaciju Aboridžina, polinezijskih i melanezijskih naroda kao Torres Strait Islanders, uistinu je teško reći da je nešto "tipičan izgled". Miješanje svih ovih naroda je dovelo do vrlo lijepe ravnoteže, pogotovo u potomcima bijelaca i azijata.

Eh da, prije nego zaboravim, mnogo Australskih muškaraca ima tetovaže, što u većini slučajeva djeluje totalno neprikladno. I dalje ne mogu smisliti tankog, ženskastog bijelog muškarca s ogromnom tetovažom preko cijele ruke i ramena. WTF? Sve što ću poslije reći za žensku modu vrijedi i za mušku.

Image Hosted by ImageShack.us
Ne, nisu svi Australci ovakvi, ali dobar broj jest

Iako po mom skromnom mišljenju ne odajem nekakav posebno ne-britanski dojam, svejedno sam bio smatran egzotičnim i mnogi ljudi su znali da sam stranac prije nego kažem iti jednu riječ. Ne da se žalim.

Kakve su australske žene? Opet je potrebno napraviti određenu razliku između "lokalne populacije", dakle Australki britanskog i europskog podrijetla, i aboridžina te imigranata. Svi koji tvrde da su Hrvatice najljepše na svijetu mogu ovaj put odahnuti - Australke uistinu nisu toliko lijepe kao naše žene. Osim neke nedokučive ali ekstremno bitne razlike u strukturi lica, koja rezultira čestom pojavom butterface-a (doslovno "lice od masla" iliti "but-her-face", cura sa zgodnim tijelom ali relativno neprivlačnim licem), postoji i još jedan veliki problem: stopa pretilosti. Australija je ogromna zemlja s američkim načinom života, gdje se živi u kućama (čak i u velikim gradovima), sve je daleko, normalno je voziti se po dva sata, i nitko ne šeće nikamo. Uz još druge društvene faktore, to je rezultiralo velikom stopom pretilosti, možda ne toliko velikom kao u SAD-u ali svakako većom nego kod nas (iako se i mi to trudimo promijeniti).

Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us
Butterface 1-3

Sitnica koja spašava stvar zove se "azijsko stanovništvo". Filipinke, Kineskinje, Vijetnamke i sl. su česte i Azijsko stanovništvo čini minimalno 10% stanovništva, barem u velikim gradovima. Uz to što prirodno malo ljepše izgledaju, nisu ni izbliza toliko amerikanizirane, što znači da su i ženstvenije, mirnije, i više paze na svoj izgled. Hvala svim bogovima na azijskom stanovništvu. njami

Australska moda je vrlo raznolika i bogata u odnosu na našu, što je dvosjekli mač. S jedne strane, viđa se stvarno zanimljiva i lijepa odjeća koja odgovara ženama. S druge strane, vrlo su jaki "alternativni stilovi", gdje cure nose na sebi tonu metala, deset narukvica, još nekoliko oko gležnjeva, imaju piercing u nosu, usnama i jeziku, nose po šest prstenova i imaju kosu obojanu u dvije ili tri boje, od kojih je jedna fluoroscentno ljubičasta, a oblače se na redikulozan i vrlo neprivlačan način koji je već spominjan. To uništava privlačnost mnogih cura koje bi inače bile vrlo lijepe. Debilne, prevelike i prebrojne tetovaže su raširene.

Sve u svemu, australske žene su raznolike i može se naći nešto za svakoga. U prosjeku, slabije izgledaju od naših, a koliko god često ja sipao drvlje i kamenje po našim ženama, Australke ni po karakteru nisu nešto bolje - obje zemlje su prilično amerikanizirane. Čast iznimkama.

Prosječna visina oba spola je manja i više varijabilna nego u Hrvatskoj, što naravno čini visinu apsolutno kritičnim atributom. Ne sjećam se da sam igdje vidio toliko parova gdje je ona visoka 150, a on 200 cm, pa se komično drže za ruke na način da ona drži svoju ruku podignutu prema njegovoj.


I više od ovoga.

Igra u Australiji: Idi s drskom, kretenskom igrom ili idi doma.

Budući da je feminizam vrlo jak i seksualno tržišto amerikanizirano, nije ni čudo da su većina muškaraca Beta, unatoč svom solidnom izgledu. Alfa/Beta kontrast je ovdje vrlo jak, i to stvara drastične razlike. Ako bi susreo prosječnu ili zgodnu curu koja ima momka, dobre su šanse bile da je on ili izgleda poput modela, ili (vjerojatnije) da je prosječnog izgleda i fura gangsterski look. Ne zavaravajmo se, Australija nije Skandinavija: dominantnost se u muško-ženskim odnosima cijeni, a preveliko samopouzdanje nagrađuje. Razine isparivanja su gigantske i natjerat će u očaj svakoga tko dolazi bez ili dobre Igre ili jako dobrog izgleda.

Brza eskalacija je nužna i potrebna, koliko god lokalne žene tvrdile drugačije. Nepotrebno duljiti proces upoznavanja će te odvesti jednosmjerno u prijateljsku zonu ili beskonačna sranja. Kada sam probao malo online datinga, napravio sam upravo grešku prevelikog čekanja, nakon čega bi me definitivno dočekali komentari tipa "ali bojim se pričati na telefon", čak i ako je izgledalo da joj se sviđam. Tek kada sam promijenio taktiku i počeo gurati prema nalaženju odmah nakon 3-4 poruke sam počeo ostvarivati konzistentan uspjeh. Australske cure su predvidljivo lake, a neke se time i ponose.

Seksualno tržište je naklonjeno ženama. Australija je jedina zemlja u kojoj sam ikada doživio da se morbidno pretila, ružna, loše obučena i neugodna žena od 23 godine, a koja je već samohrana majka dvoje djece, postavlja kao "vruća roba" i zahtijeva tko zna što od potencijalnih partnera. Hm, ili nije?.

Homoseksualnost se tolerira i nema apsolutno nikakve netolerancije. Atmosfera je vrlo liberalna i opuštajuća. Iako naravno nemam ništa protiv biseksualnosti, ne mogu ne primjetiti da se gotovo svaka treća cura u Australiji identificira kao biseksualna ili kaže da je imala nekakvo seksualno iskustvo s pripadnikom istog spola. Pogađat ću i reći da se vjerojatno radi o nekakvom obliku racionalizacije loših iskustava s muškima.

Ukratko: budi odvažan, budi drzak, budi drukčiji. "Samo budi svoj" pobornici bi ovdje isplakali ljute suze.

Noćni život: Australski klubovi, diskoi i sl. su apsolutno superiorni hrvatskima. Manje je incidenata, tuča, pijanaca, i sl., a minimalna dob ulaska (21) se strogo kontrolira i osobne iskaznice skeniraju na ulazu. Vidljivo alkoholizirani ljudi nemaju pravo ulaska u klubove, a iako klubovi ostaju otvoreni do 5 ujutro, nakon 2 se više ne primaju novi ljudi. Noćni život počinje malo ranije, oko 10. Pušenje je zabranjeno gotovo svugdje. Više je prostora, tako da je gotovo uvijek moguće plesati.

Atmosfera je u pravilu opuštena i društveno je prihvaćeno prilaženje strancima i upoznavanje, te čak i žene ponekad prilaze muškarcima (istina, rijetko ali ugodno iznenađenje). Muzika je tipični techno/house, ali barem nema turbofolka. Oni koji žele nešto specijalizirano mogu pronaći i electronic ili rock klubove, barem u velikim gradovima. S druge strane, klubovi će se i naći samo u velikim gradovima - s tako raširenom populacijom, mjesta veličine Sinja ili Čakovca u Australiji ne bi imala baš nikakav noćni život.

Unatoč svim kritikama australskog seksualnog tržišta, ako netko ima solidnu igru, ne bi trebao biti razočaran. A čak i ako nema - kvragu, zemlja je tako civilizirana, mirna, sređena i bogata da bi se isplatilo tamo živjeti unatoč navedenim problemima. To je mjesto gdje čovjek koji je voljan raditi može itekako osigurati dobar život. Sa čisto civilizacijskog stajališta, Australija je za nas bila i ostaje - Utopija.

Post je objavljen 02.02.2012. u 03:08 sati.