Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/real-scars-and-fake-smiles

Marketing

Seventeen and still counting...

Prije nekoliko dana konačno sam proslavila i taj famozni sedamnaesti rođendan koji sam toliko dugo čekala. Nije bio niti blizu famoznome. Bilo je društvo i torta i svjećice i bili smo vani i... i ja sam čekala poruku samo jedne osobe. Ona se navodno ne ljuti, ali je očito zaboravila datum mog rođenja. Ne, nije mi čestitala rođendan. Nije mi se čak ni javila. Ni obratila jednom riječju. Sad je neka nova osoba. Krenula je dalje bez mene. Ima nekakav život, kakav-takav sa nekim novim ljudima koje je prezirala, mrzila i što sve ne. Kao da je postala licemjerna. Ne prepoznajem je više, a posljednji put kad smo se čule Ona je meni rekla to isto.
Kako je to moguće? Zar smo cijelo vrijeme bile daleko, koliko fizički, toliko i psihički, emotivno? Zar je moguće da je cijela naša priča bila laž? Ne, nije moguće. I ne znam kako to objasniti. Puno ljudi me i tu preko bloga i inače pitalo što nam se desilo. Ljudi koji su bili tu za nas žele neko objašnjenje. I ja se osjećam krivom i glupom što im ne mogu dati to objašnjenje. Ne znam kako sebi objasniti. I ne znam želim li objašnjavati drugima.
Znam da u posljednje vrijeme nije voljela sebe, nije voljela ono što je bila i što je postala. I znam da je željela nove ljude u životu, ljude koji ju ne poznaju, da može iznova graditi novu sebe. Ali nisam znala da građenje nove Nje znači rušenje mene. Rušenje NAS.
Oh, well... "People are people. And sometimes they change.", I guess.



Voli vas vaša V :*

Post je objavljen 29.01.2012. u 23:52 sati.