Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zagrebackidekameron

Marketing

Piratice s Kariba ove zime ljetuju u Stockholmu



Za razliku od tmurne subote u kojoj je zeko tražio majčicu, štokholmska nedjelja osvanula je sunčana. Baš idelano za još jednu šetnju po predivnom gradu na koji sam do sad ispucao preko 1200 fotki. Sva je sreća da iPhone ima previše memorije a ja entuzijazma za koji su barem djelomično zaslužne i prelijepe šveđanke.


Cilj današnje šetnje uz uobičajeni vikend foto lov i najveća štokholmska atrakcija. Muzej u kom se skriva originalni jedrenjak, admiralski brod tadašnje švedske ratne mornarice, Gustav Vasa. Brod je izgrađen 1628e godine i potonuo je u prvoj vožnji na dno 32 metra dubokog štokholmskog zaljeva. Jadnik od 1210 tona deplasmana, 69 metara duljine, 25 metra visine odnosno 53 zajedno s jabolima. Imao je 64 topa a posluživalo ga je 145 mornara i 300 vojnika. Sve u svemu, kad se brojke sumiraju nije čudo zašto je potonuo. Nije mario za dijetu.



Vađenje broda s dna zaljeva započelo je 1961e i zajedno sa traženjem svih ostataka trajalo je preko 15 godina. Za divno čudo, hladne sjeverne vode uspjele su spasiti i konzervirati preko 95% originalnih dijelova u koje je kasnije posebnim postupcima mjesto vode u drvo ubacivana smola. Uglavnom, brod je 1990e svečano postavljen u za njeg posebno izgrađen muzej u kom se još i danas nalazi a koji svake godine obiđe gotovo 2 miliona posjetitelja. Ulaznica košta 110 švedskih kruna što je oko 94 kune i vjerujte mi na riječ, to nije puno jer ... Brod vas u muzeju zadrži najmanje 2 sata ako ne i više.




Sjećate li se filma Pirati s kariba? Na što vas podsjećaju ove fotografije? Ne nisu to scene iz filma već fotke Gustava Vase koji je u posljednjim nastavku poslužio kao predložak za kreiranje filmskog modela piratskog broda. Ipak, ovo nije film već stvarnost jer sve oko vas je originalmo. Ovo je jedini potpuno sačuvani brod iz 17. stoljeća na kugli Zemaljskoj što svakako govori o njegovoj dragocjenosti.



Što da vam velim? Brodovi su kao i žene. Mame vas svojim čarima i ponekad napuste kada to najmanje očekujete. U svakom slučaju ovaj brodić je definitivno cool i treba biti jako jako fool a da ga se ne obiđe. Zato pođimo redom. Pristupamo mu s kljuna i lagano mazimo njegov lijevi bok.



Brod se kao i žena može dobro procijeniti odozada. Recimo, donosi li pogled u njenje pardon njegove bokove uzbuđenje? U cjelini gro plana ali i u malim detaljima koji upotpunjuju ljepotu.



Da bi je mogli vidjeti morate se popeti čak na šesti kat. I tad do mile volje je možete promatrati i fotografirati sa vrha galerije. Bilo kako bilo, ona za vas sa radošću pozira pokazujući vam svoj gro plan i detalje koji zanimaju vas i vaš (neki to zovu) foto aparat.



Djevojke su djevojke a brod je brod. U svakom slučaju ni djevojke nisu za odbaciti pogotovo ako za vas poziraju sa osmijehom i ne mare za sniježnu zimu.


Ipak, djevojke ćete viđati svakodnevno no brod zasigurno nećete. Zato ćemo se u nastavku prepustiti dojmu koji je ostao zabilježen i ovjekovječen rukom meštra Bocaccia. Tko zna kakve će se iz svega toga izroditi priče? U svakom slučaju slijedi niz fotki u kojima možete uživati. Trenutno smo na njenom desnom boku i uživamo u pogledu na njeno blago.




Jeste li još za dvije usputne fotke? Tek toliko da dojam ostane zabilježen. Priznajem, dojam me drži još i sada i da, uljepšao mi je dan. O da, da ne zaboravim! Baš k’o i u žena, mornar na brodu mora uvijek imati spasonosni izlaz. Recimo čamac za spašavanje da može pobjećí kad veza počne tonuti. Veliki brodovi zato imaju i velike čamce.




Život posade na brodovima onog vremena bio je raznolik. Svatko je obavljao svoju dužnost. Netko u natpalublju a netko u potpalublju. Stari Gustav, baš k’o i najveći jedrenjaci onog doba, imao je četiri potpalublja. U najnižem bile su baćve sa municijom i hranom. Razina iznad bi rezervirana za spavaone mornara i vojnika dok su dvije gornje razine iznad bile radne. Kako za mornare koji su okretali velike koluture tako i za vojnike koji su posluživali topove. Samo su sretnici, da ne velim najbolji imali mogućnost boraviti na palubi. Nesretnici su se pak morali verati uz konope po jarbolima i raspakiravati odnosno pakirati jedra. Živjeli i su boravili na visini i liječili se od morske bolesti povračjući po onima dolje ispod njih.



Vele da je žena je raj za oći, čistilište za novčanik i pakao za dušu. Zato na brodovima onog vremena nije bilo žena a ako se i pokoja našla, ta je ionako svršila u kapetanovoj odnosno admiralovoj kabini. Što je sve tamo radila i kako se provodila nije poznato no čak i danas ponekom kapetanu se zalomi da za vrijeme brodoloma mazi njene prelijepe obline.


U svakom slučaju žene vole topove koji bljuju granate. Detelje o rasprskavanju zvijezdica na nebu univerzuma ionako imate potanko i do u detalje opisane u Bocacciovim novelama. Ovdje ćemo se zato koncentrirati na topove koji su dokaz da moć mora postojati na svim područjima ljudskog djelovanja.


Brodovi onog doba volili su se kititi. I baš kao i žene. I ne samo da su nakit prevozili u kovčezima već su ga volili i nositi. Zato evo par detalja. Tek toliko da ostane ovjekovječeno i da se ne zaboravi.



I prije no što odemo na štokholmsko zimsko sunce bacimo još jedan pogled na maketu i original.


A kad izađemo podno plavog neba na kom sunce već hrli prema zapadu, tamo nas čekaju snijeg i brodovi usidreni u luci i koje je okovalo ledeno more. Sva sreća da je led tanak i da su duše vruće. Možda baš zato treba biti oprezan jer nikad se ne zna kakve opasnosti vrebaju na putu do hotela. Sutra je novi radni dan.






Post je objavljen 29.01.2012. u 23:35 sati.