Naša slika u tuđim očima može nam postati opsesija. Vide li me onako kako ja vidim sebe? Ili vide pravog mene I je li to bolje ili gore. Jesu li tuđe oči zrcala u kojim nalazim svoj obraz, ili su prozori kroz koje mogu dotaknuti duh onih koje volim?
Nikad ne možemo doista poznavati tuđi život, ali možemo vjerovati da nije tako različit od našeg. Zajedničkih je iskustava više nego različitih. I drugi se bore sa istim iskušenjima i predaju se istoj sudbini kao i mi. Poštujemo li sebe nećemo strepiti nad tuđim mišljenjem. Dakako, želimo da nas poštuju, da nas vole oni koje i mi volimo, da nas prihvaćaju kao suputnike na životnom putovanju. Ali, glavna nam je briga vlastiti duhovni razvoj - a on će odlučiti o tome kako će nas drugi vidjeti.
Post je objavljen 27.01.2012. u 15:38 sati.