Budući da sam gotovo iscrpio zagrebačku muzejsku ponudu, a u tom trenutku Maribor, europska prijestolnica kulture, još nije započeo svoj program, nije mi preostalo ništa drugo nego posljednji put iskoristiti aktualnu putovnicu za putovanje u Beč. Sam Beč nije bio prijestolnica kulture, već je titulu dodijeljenu Austriji 2003. prepustio Grazu, ali i sam nudi više od 90 muzeja te redovite gostujuće izložbe, kakve u posljednje vrijeme ne možemo vidjeti u Zagrebu.
Više sam puta pisao o prednostima suvremenih putnika. Jedna od najvažnijih je internet. Prilikom prošlog planiranja putovanja u Beč (koje je uslijed vremenskih neprilika bilo otkazano), pronašao sam Wombats Hostel na Mariahilferstrasse (blizu Westbanhofa) koji mi se učinio kao odgovarajući omjer cijene i kvalitete ponude, te krajnje ljubaznog osoblja, pa sam ih i ovoga puta nazvao i rezervirao dvokrevetnu sobu. Wombats je definitivno mjesto za preporučiti. Noćenje u dvokrevetnoj sobi, koja je prilično topla i velika, košta 29 eura, a moguće je nadoplatiti doručak 3,7 eura. Na doručku (švedski stol) formalno ne smijete uzimati hranu za ostatak dana, ali kuharice iz BiH i nisu previše zainteresirane za nadzor situacije :-) Osoblje hotela je gostoljubivo, a dobivate i piće dobrodošlice u baru . Wi-Fi, naravno, osiguran!
Budući da smo imali samo dva dana, i prilično ambiciozan plan za obilazak muzeja, odlučili smo ovog puta zaobići Schonbrunn, koji se nalazi izvan centra, a oduzeo bi nam dosta vremena. Spustili smo se niz Mariahilferstrasse, vidjeli spomenik Haydnu (kojeg je na toj prometnoj ulici bilo malo teže fotografirati), te došli to Museum Quartiera, sjajnog prostora koji nudi različite programe , među kojima i poseban muzej za djecu, ali smo ga nažalost u nedostatku vremena ovog puta preskočili.
Beč je bio prijestolnica moćnog carstva, i to se na njegovoj arhitekturi itekako vidi. Jedan od najboljih primjera je Kunsthistoriches Museum i njegov "brat blizanac" Naturhistoriches Museum, između kojih se nalazi monumentalni kip Marije Tereze. Palača Neue Burg, nekoć sjedište kraljevske obitelji, od 1945. služi kao predsjednikov ured. Neue Burg možda je i najznačajniji dio impresivnog kompleksa Hofburga - upravo je s njegovog balkona Hitler proglasio Anschluss, jedan od najbitnijih poteza 2. svjetskog rata.
Šetnja Bečom nastavlja se uz Augustinsku crkvu, također dio kompleksa Hofburg, te dolaskom do Bečke državne opere, koju je car Franjo prilikom otvaranja nazvao "kolodvorom", a danas je jedna od najboljih opernih kuća u Europi. Jednu od najuspješnijih izvedbi možete naći i na youtube-u - Annu Netrebko i Elinu Garanču u Donizettijevoj Anni Boleni, a možete je i kupiti u suvenirnici. U blizini se nalazi i galerija koja je bila središnji motiv puta - Albertina, sa jednom od najvećih kolekcija grafika u Europi, te sjajnom gostujućom izložbom Renea Magrittea, i kolekcijom koja sadrži sjajna djela Moneta, Signaca, Marca, Brancusija i Chagalla.
Nakon opere krećemo prema Stephansdomu, bečkoj katedrali u kojoj nas je zatekla neobična situacija. Naime, gotička katedrala bila je osvijetljena bojama koje bi prije pristajale light showu kakav se priređuje za umjetničko klizanje nego crkvi, a nemoguće ju je razgledati jer je najveći dio molitveni prostor ( u kojem se zapravo ne možete pomoliti). Stephansdom je stradao u Drugom svjetskom ratu, te se neprestano obnavlja. Posebno je zanimljivo da je središnja nedjeljna misa u 10 sati zapravo i koncert, jer se tog vikenda izvodila Mozartova Krunidbena misa. Jezuitska crkva, kraj koje se nalazi sveučilište na kojem je djelovao Ruđer Bošković ( i tamo napisao svoju Teoriju prirodne filozofije) , jedna je od skrivenih dragulja, koju nažalost nismo mogli dobro razgledati jer je rasvjeta bila ugašena.
Jedna od najpoznatijih crkava u Beču je crkva sv. Karla Boromejskog, sagrađena u raskošnom baroknom stilu sa dva stupa koja imaju spiralni motiv sa Trajanovog stupa u Rimu. Skulptura Henryja Moorea, postavljena kao opreka raskošnoj crkvi, nije otkrivena, ponovno iz nepozantih razloga. Budući da smo bili samo 2 dana, nisam imao vremena raspitivati se o detaljima.
Hundertwasser Haus jedna je od nezaobilaznih bečkih atrakcija. Zgrada neravnih podova ima 52 stana, 4 ureda te tri zajedničke terase, te ju je zbog mira vlasnika stanova nemoguće posjetiti. Malena suvenirnica u nedjelju je bila zatvorena, a KunstHaus Wien , koji je također dizajnirao Hundertwasser preskočili smo zbog Albertine, koju smo htjeli obići što prije kako bismo izbjegli velike gužve. Izložba "Monet bis Picasso" sadrži prilično standardan izbor iz jedne privatne kolekcije, u kojoj se nalaze djela Picassa, Marca, Chagalla, Brancusijeva "Ptica" te brojni radovi Paula Kleea, ruskih konstruktivista i njemačkih ekspresionista. Nakon obilaska nekih drugih galerija sa sličnim postavom, Albertinu mogu pohvaliti zbog najlogičnijeg slijeda te najugodnije uređenog prostora. Sav namještaj i zidovi su obojani u neutralnu sivu boju, a fokus je stavljen na sama djela. Gostujuća izložba koja je predstavila više od 150 radova Renea Magrittea, također je sustavno postavljena, te je u potpunosti jasno kojim se smjerom treba kretati.
U središtu izložbe su Magritteova platna, ali izložba je predstavila i fotografije (koje smo 2010. mogli vidjeti u MUO), kućne filmove koje je snimao sa svojom Georgette , novine i plakate koje je ilustrirao, te ostale predmete njegovog dizajna. Neke od najpoznatijih slika na izložbi bio je "Dvorac u Pirinejima"; "Poljubac", "Ljubavnici" i predivna "Velika obitelj"; jedna od slika koje su mi se posebno urezale u pamćenje. Izložba je otvorena do 26. veljače, stoga svi koji ste u mogućnosti, požurite.
Obilazak smo nastavili u kući Secesije, stila koji je toliko obilježio bečku arhitekturu. U zgradi koju je projektirao Joseph Maria Olbrich održavale su se izložbe grupe umjetnika koji su stvarali u tom periodu, ali od secesije je u zgradi danas ostao samo Beethovenov friz, koji je trebao biti privremeno djelo, ali je njegova vrijednost prepoznata i brzo je odlučeno da će biti zadržan. Nažalost, Beethovenov friz jedino je vrijedno pozornosti - ostale, gostujuće izložbe nemaju baš nikakve veze s prvotnom namjenom zgrade, a prema mom sudu niti sa zdravim razumom. Dovoljno je reći da nisam osjetio potrebu niti zapisati imena tih anonimnih umjetnika.
Završetak bečke turneje bio je u dvorcu Belvedere kojeg je Eugen Savojski dao izgraditi nakon trijumfa nad Turcima kraj Beča 1683. godine. U gornjem dvorcu nalazi se stalna kolekcija, među kojom vrijedi istaknuti zbirku srednjovjekovne umjetnosti, postavljenu u ambijentu koji imitira autentični, prostoriju posvećenu djelima Klimta, u kojoj se nalazi i slavan "Poljubac" i "Judita", kojom je potresao čak i svoje bogate pokrovitelje, obitelj Wittgenstein. Osim Poljubca, jednog od najreproduciranijih djela u povijesti zapadne umjetnosti, tu se nalaze i brojni pejsaži, koji su manje poznati, ali također vrlo važni. Drugi poznati bečki umjetnik, Egon Schiele, također je zauzeo važan dio u Belvedereu, zajedno sa impresionistima i ekspresionistima.
U donjem Belvedereu održavaju se gostujuće izložbe. Budući da Beč ove godine obilježava 150. obljetnicu Klimtovog rođenja, izložba je posvećena Klimtu i Hoffmanu , te njihovim zajedničkim projektima. Na izložbi je rekonstruiran Beethovenov friz, Palača Stoclet i brojni drugi zajednički projekti, a izložen je bio i meni posebno drag Klimtov portret Sonje Knips. Iako mala opsegom, ova izložba je pokazala talent, odnosno znanje austrijskih kustosa - i tom malenom prostoru prikazane su brojne makete, crteži, tlocrti i rekonstrukcije autentičnih lokacija, a tekstovi su postavljeni na engleskom i njemačkom.
Put u Beč završio je posjetom sjajnom japanskom restoranu Akakiko, u kojem je hrana sjajna, a osoblje nimalo razgovorljivo :-)
P.S. Fotografija, naravno, ima, ali još nisu stigle na red za upload. Noć muzeja se bliži - treba obići dosad propuštene izložbe! Moja preporuka je MSU - Socijalizam i modernost :-)
Post je objavljen 26.01.2012. u 16:43 sati.