Marketing
Da svi budu jedno
Ako se odvažiš uputiti u Svetu Zemlju oko proljeća, od mnoštva stvarnosti koje ti Jeruzalem nudi na razmatranje i kontemplaciju, jedna će te osobito pogoditi, onim na što u svojoj krajnjoj jednostavnosti podsjeća.
Odolijevajući vremenu, isprane olujama dviju tisuća godina, tu i tamo posute procvalim makovima crvenima poput krvi Muke, kao naborana silazna traka prostiru se duge kamene stepenice, sjajno i svečano prema dolini Cedronu.
Ostale su gole, na otvorenom, okružene travnjakom, kao da nijedan hramski svod ne može nadomjestiti nebo što ih okrunjuje.
Predaja kaže da se njima Isus spustio one posljednje večeri nakon večere, kada je uzdigao oči prema nebu prepunom zvijezda i molio: "Oče, došao je čas…" (Iv 17,1-26)
Dirljivo je prolaziti tamo gdje su noge jednoga Boga dodirivale zemlju i sva ti duša izlazi iz očiju gledajući nebeski svod koji su gledale oči Božje.
Dojam može biti toliko jak da te meditacija ponese u klanjanje. Njegova je molitva prije smrti bila jedinstvena.
I što više taj Sin čovječji sjaji u božanstvu, to ga više osjećaš čovjekom i zaljubljuješ se u njega.
Njegov je govor samo Otac potpuno razumio, pa ipak ga je izgovorio razumljivim glasom, možda zato da i nama stigne odjek njegove melodije.
Chiara Lubich
"...Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio."
Vec dugo sanjam jedan san, Bozji san, san o jedinstvu. I znam (dobro znam, kao sto malo stvari u zivotu mogu reci da znam) da ce taj san jednom postati stvarnost (cak kad bih ja bila i jedina koja ga sanjam, a znam da nisam jedina). Kako ce to i kada biti, pored svih ljudskih prepreka, nepovjerenja, predrasuda, losih iskustava, razocarenja, nesnosljivosti? To ne znam. Na nama (koji se nazivamo Isusovim ucenicima) je moliti i otvoriti (li bar otskrinuti) vrata srca, dati prostora Duhu Svetome da djeluje u nama. Duhu koji je Ljubav, a ne mrznja, Duhu koji ujedinjuje, a ne stvara razdor, Duhu koji se ocituje u blagom lahoru, a ne u sili.
Mozda cemo onda i cuti sapat tog istog Duha koji se zauzima za jedinstvo neizrecivim uzdasima.
Thomas Merton je rekao: "Zelimo li zdruziti ono sto je razjedinjeno, ne mozemo to postici namecuci se jedni drugima ili tako da jedni apsorbiramo druge. Jer ako to ucinimo, tada jedinstvo nece biti krscansko: to bi bilo politicko jedinstvo, osudeno na daljnje sukobljavanje. Moramo u sebi obuhvatiti i izmiriti sve rastavljene svjetove i transcendirati ih u Kristu." I jos je rekao: "Već smo jedno, ali to ne shvacamo. Ono što moramo uciniti je povratiti prvotno, iskonsko jedinstvo.” Zapravo, dopustiti Bogu da to ucini u nama.
Post je objavljen 18.01.2012. u 22:37 sati.