Malo mi je dosadilo razmišljanje o sve više dosadnim sentimentalnim stvarima, pa su ovih dana utočište u mojim mislima pronašle neke nove ideje, i misli...drugačije od onih koje su mi društvo pravile u predhodnom periodu.
Vjerojatno je sve to posljedica situacija u stvarnom životu, pa se one održavaju, gdje drugo, nego u misli i tamo mi i dalje prave društvo. Možda ni to ne mora značiti.Možda su trenutne misli refleksija nekih potajnih ambicija i ciljeva kojima bi da težim, ali ne mogu...ne znam na koji način, ili jednostavno...neću.
Ono što me muči, ali i zanima jeste zašto nikad...kroz povjest, ili u nekom književnom djelu nije postojala imeratorka, osvajačica, več je uvijek u pitanju neki osvajač...imperator...vladar. Zanima me zašto nije postojala neka Aleksandra, Atila, možda neka ratnica sa titulom "napoleonkinje". Misli mi idu sve dalje i dalje, a pitanja je sve više.Zašto je Hektor morao ostaviti Andromahu i poći u boj, a ne ona njega. I ovako, i onako bio bi to jedan od najromantičnijih trenutaka u svjetskoj književnosti.
Pitam se zašto je sudbina, ili bolje reći život ženama namjenio dno, a vrh ostavio za one druge-muškarce...
Post je objavljen 18.01.2012. u 20:03 sati.