Nedavno mi je prijateljica poslala link na jedan blog čiji autor svjedoči kako u blizini Srebrenice (Bosna i Hercegovina) izvire ljekovita voda žućkaste boje. Ispod možete pročitati njegov članak.
Naše oči ponekad ne slušaju. Mislimo: "Ma to je prolazno, ja vidim dobro.". Međutim, svaki dan vidimo sve slabije i na kraju se ustanovi da je vid oslabio. Liječnik možda kaže: "to je starosno", ali nismo svi ostarili. Nedostaje li nam neki vitamin ili je neka bolest, ili nešto trreće? Ipak treba se javiti liječniku. Uz liječnički tretman nije naodmet probati i ovo:
Piti maslinovo ulje po kašiku dva puta u tjednu, zatim riba u jelovniku da se nađe bar jednom tjedno, dok orasi i mrkva mogu povremeno, kada nam se nađu pri ruci. Ali da to bude jednom i više puta tjedno. Ko ima vremena treba praviti čaj od zovine (bazga) unutrašnje zelene kore, jedna šolja dnevno. A sada ono veoma važno. U BiH teće jedna voda koja se zove Guber, to je u blizini Srebrenice. Voda je žućkaste boje i liječi oči. Tu je nekada bila i banja, sada su tu samo ostaci, ali voda i dalje teće. Tom vodom se treba umivati svaki dan, ili u vidu kapi stavljati u oči, dvije tri kapi su dovoljne. Malo peće, ali se isplati. Rezultati dolaze veoma brzo.To je i dokazano, ali u narodu i isprobano. Ja sam nedavno koristio tu vodu i dobro je, bolje vidim, dok je supruga pravo progledala. Tamošnji mještani kažu da ta voda i mrenu skida. Tu ima i druge vode kao što je voda za sinuse, moj sin je izliječio tako sinuse, voda se ušmrakva u nos, malo je neugodno, ali brzo se sve završi i sinusi nestaju. Zatim za željezo, anemiju i ženske probleme. I na kraju, kako kaže Bosanski narod: "bujrum, ima za sve."
Vjerovati ili ne? Odlučite i odaberite sami. Nije naodmet pokušati. Od izvorske vode sigurno ne može biti nikakve štete.
Ovo me podsjetilo na marokanca Mekkia Torabia koji je ljude liječio dodirom, a zatim energizirao vodu koju ste trebali popiti. Ta ista voda koju je on dotaknuo (preko ambalaže - ne direktno vodu) u neotvorenim bocama kasnije je postajala crvenkaste boje ili se zgusnula (u mom slučaju nije postala crvenkasta, već se samo zgusnula). Voda je morala biti izvorska (nikako ne iz gradskog vodovoda), a ljudi su na to zbijali šale kako se "Jana" nije bolje prodavala ni kad je Janica osvojila četiri olimpijske medalje.
Spiker u paviljonu je jednom rekao da su američki znanstvenici analizom vode koju je energizirao Mekki Torabi pronašli u njoj neke nepoznate kemijske elemente. Ljudi su osobno svjedočili čudesnim izlječenjima.
Bio sam oko desetak puta na zagrebačkom velesajmu (mislim da je bio paviljon 2 - zapadni ulaz) u svibnju 2009. godine. Zadnji dan njegovog boravka bila je strašna gužva. Čekao sam u redu četiri sata da dođem do njega. Mislim da duže u životu nisam stajao i čekao u redu. Kroz njegove ruke je samo taj dan prošlo oko 25 000 ljudi, a kasnije su na jednoj reportaži na jednoj televiziji (mislim da je bila privatna, ne državna) objavili da je kod Mekkia od raka izliječen i ravnatelj jednog zagrebačkog bolničkog centra.