- Dobar tek.- rekla je Penny i beštek je zacveckao.
Vani se spustila noć, a nestalo je struje pa smo večerali pod svjetlošću svijeće. Pogledao sam odrezak u tanjuru i teško progutao. Još jedna u nizu gluma koju sam morao izvesti o ovakvim situacijama. Ne znam kad sam zadnji put imao tek. Kad se samo sjetim kako sam prije volio jesti. Uvijek sam bio veliki gladuš koji bi trpao u sebe sve što bi dohvatio, a sad... čak ni servirano ne mogu pojesti. I to se vidjelo na meni. Gubio sam kilu za kilom. Vjerujem da sam svima izgledao bolesno i upalo, pogotovo u Damianovoj odjeći koji je i dalje građe kao i prije. I ja sam jednom bio iste takve građe. Žalosno. Zatvorio sam na tren oči i zatim krenuo jesti, ignorirajući stisnuti želudac. Penny, koja je sjedila preko puta mene za okruglim stolom je zadnjih dana stalno bila zamišljena. Mnoge brige su je morile i koliko god se trudila... nije to mogla sakriti.
Svi su promrmljali nešto u želji za dobrim tekom, a nekoliko minuta poslije je Penny uzdahnula i prestala jesti.
Vidio sam krajičkom oka da ju je Damian zabrinuto pogledao, a ja sam se, kao i Max i Chad, pravio da nisam ništa primijetio.
- Dečki, razmišljala sam zadnjih dana o svemu što se dogodilo u zadnje vrijeme i donijela sam odluku za cijelu obitelj.- rekla je.- Stvarno mislim da je tako najbolje i ne vjerujem da ćete se složiti sa mnom, ali možda shvatite jednom kada ćete i sami odgovarati za svoju djecu.
- Što je bilo?- upitao je Chad.- Mama, što si odlučila?
- Mislim da bi bilo najpametnije da se maknemo iz predgrađa Londona. Toliko je razloga... stari Walfare me već nekoliko dana čudno promatra kad god izađem iz kuće. Mislim da već sumnja...
- Paranoična si!- rekao je Damian i nastavio jesti.
- Nisam paranoična nego sam gotovo sigurna u to što vam govorim! Zar želite završiti spaljeni kao...- i tu je zaustavila pogled na meni. Od dragih i brižnih ljudi su moji roditelji odjednom postali način da se djecu nagovori na napuštanje kuće. Koliko god dobar razlog bio, svejedno je boljelo.
Penny je odmahnula glavom u nevjerici što je uopće spomenula to. Shvatio sam da je sva rastresena pa sam i ja samo odmahnuo glavom i rekao: - Sve je u redu. Vaša majka je u pravu.
- Starz, tebe molim da se ne miješaš u ovo! Mama je jasno naglasila da je donijela odluku za cijelu obitelj. Ti i dalje ne spadaš u tu rečenicu.- rekao je Damian.
Bio sam svjestan tog što je rekla, ali to nije pobijalo činjenicu da je u pravu. Damianovo ponašanje je bilo suludo i nikako nisam mogao shvatiti zašto se ovako ponaša prema meni nakon poboljšanja odnosa.
- Da, rekla sam da sam donijela odluku za cijelu obitelj, ali to ne znači da Max i Starz neće poći s nama. Naravno, ne moraju... ako ne žele, ali bilo bi mi drago da pođu. Znala bi da su na sigurnom.- rekla je Penny.
- Ali, mama, kamo bi otišli?- upitao ju je Chad koji je ovako zbunjen i prestrašen izgledao još minijaturnije od djeteta od deset godina, koliko je i imao.
- Kod djeda.- rekla je.- Sigurno je i ništa vam neće nedostajati. Već sam ga obavijestila.
- Već si ga obavijestila?!- Damian se izderao i ustao od stola.- Moram otići na planinu iz kuće u kojoj sam odrastao radi tvoje paranoje i za to saznajem tek kad je već sve dogovoreno?
Penny je ljutito ustala od stola i lupila šakom o stol.
- To je za vaše dobro! Nije razlog samo stari Walfare, nego i to što nam se netko šetao noću po kući! Kvragu, u našem potkrovlju ti je ubijena prijateljica, kako ne shvaćaš, Damiane?! Ne spavam od tog dana! Svako pucketanje u kaminu si predočavam kao nečiji korak! Možda me možeš ponovno nazvat paničarkom, ali su u svakom slučaju valjani razlozi za to i točka!
Damian ju je oštro pogledao, a zatim otišao ljutito u sobu i zalupio vratima.
- Mama, ali gdje će nas tata pronaći kad se vrati?- upitao je Chad.
Penny je sjela i pokušala jesti, no onda je ustala i plačući otišla u sobu. Chad je otrčao za njom i tužnim odgovorom koji je ostao visjeti u zraku, a koji njemu nije bio jasan. Penny je izgubila nadu u mužev povratak.
Još neki dan je za ovim stolom večeralo sedmero ljudi. Samo nekoliko dana nakon toga smo se Max i ja pogledali s razumijevanjem i odložili beštek.
***
Nikad nisam planinario, a na skijanju sam bio samo jednom pa mi je planina u svakom slučaju bilo nešto nesvakidašnje i novo. Bila je u potpunosti prekrivena snijegom i zapitao sam se koliko glasno nešto smijem reći, a da me ne zatrpa lavina. Ostao sam pri normalnom govoru, za svaki slučaj. Iskreno se nadam da Penny i Damian neće ponovno povisivati ton jedno na drugo. Već 24 sata ne razgovaraju i trenutno mislim da je tako i najbolje.
Već sam nekoliko puta vidio Damianovog djeda. Tu i tamo bi došao na pokoji rođendan svojih unuka, no većinom je boravio ovdje. Na planini je bilo još nekoliko kuća, ali one su bile u malenom selu u podnožju. Čak je i to selo očito bilo prenapučeno za Bernarda Fittera koji se odvojio od njih sa četristotinjak kilometara nadmorske visine.
Hvala Bogu da se nismo morali penjati, jer ne znam baš kako bi nam to išlo po ovom snijegu. I ovo kratko vrijeme dok smo čekali da nam Bernard otvori je bilo dovoljno da protrnem od hladnoće. Kucali smo na vrata novog doma. Onaj stari je završio baš kao i moj pravi dom. Spalili smo ga kako bi i oni koji su sumnjali u naše čarobnjačke mogućnosti povjerovali da smo mrtvi i kako nas nitko ne bi tražio.
Bernardova kuća je bila malo raskošnija nego što sam je zamišljao. Kad god bi mi netko spomenuo planinu i nastambu na njoj, jedino što bih si mogao zamisliti bi bila drvena koliba bez struje i vode. Ovo me iznenadilo. Bila je katnica i na trijemu je bilo upaljeno svjetlo. Nigdje nisam vidio žice kojima bi dobivao struju iz sela, a i čisto sumnjam da bi se kroz ovo kamenje u tlu mogao provući podzemni kabel. Mora da sam proizvodi struju, samo...kako?
Otvorio nam je vrata i nasmiješio se. Malo je ostao zbunjen kad je ugledao i mene i Maxa. Dobio sam dojam da mu nas Penny nije ni spominjala, ali nisam ništa prokomentirao. Pa pustio nas je u kuću, zar ne?
A zatim, u hodniku koji je vodio do dnevnog boravka sam ugledao sliku. Jednu jako staru sliku jedne jako stare građevine.
Post je objavljen 16.01.2012. u 20:13 sati.