Argentinci su pičkice. Čim malo zahladi, odmah na sebe stavljaju skafandere. Ako malo zapuše, onda se oboružaju i kapama i rukavicama. I gledajući ih tako zamotane, ne mogu da se dobro ne nasmijem i ujedno zapitam što bi bilo s tim macho pičkicama na ozbiljnijim temperaturama.
Napuštam El Chalten prvim jutarnjim busom u pola osam. Pravac El Calafate. Mislim da je suvišno previše pisati o tome kako su ulice puste i kako su jedine žive duše luđaci u ranojutarnjem busu za El Calafate. Volio bih opisati i krajolik između ova dva gradića, međusobno udaljena 220 kilometara. Ali jebiga, zaspao sam istog trena čim sam sjeo u sjedalo. Nije me bilo briga ni što je ponovno riječ o razdrkancu. Pretpostavljam da je okolo naokolo opet bila ona uobičajena patagonijska stepa.
Oči su se ponovno otvorile u El Calafateu. Za razliku od El Chaltena koji je negdje na granici većeg sela i manjeg grada, El Calafate ipak u ovom slučaju spada u višu kategoriju, onu manjeg grada. Ipak, El Chalten mi je puno slikovitiji. El Calafate je puno turističkiji, nekakva kombinacija shopping centra, restorana i turističke agencije, a znak pesosa, dolara i eura visi u zraku. A u zraku kao da je i autobusni kolodvor kojeg je neki udareni arhitekt odlučio izgraditi na vrhu brijega iznad grada. Ići dolje nije problem, ali nekako mislim da će sutra ujutro u obrnutom smjeru itekako biti problematično.
Glavni razlog postojanja El Calafatea je da turistima izbije iz džepa što više onih pesosa, dolara i eura. U tome mu pomaže činjenica da je grad smješten svega osamdeset kilometara od Perita Morena. I sada napokon to nije ono dosadno mjesto usred argentinske patagonijske atrakcije od neki dan, već ledenjak, jedan od najčuvenijih na svijetu, i koji usprkos globalnom zatopljenju dobro stoji. Perito Moreno izgubi koji metar po ljeti, dobije koji po zimi, što znači da, dok se drugi ledenjaci po svijetu tope, ovaj stagnira. Perito Moreno dio je Nacionalnog parka Los Glaciares pod zaštitom UNESCO-a.
Naziv El Calafate dolazi od biljke calafate, u obliku bodljikavog grma koji u ljetnim mjesecima dajd bobičaste plodove nalik na borovnice. Ove biljke ima po čitavoj Patagoniji, a koristi se za pravljenje džema, sladoleda, likera... Kažu ovdje da onaj tko proba calafate vratit će se u El Calafate, a onaj tko proba liker, nikada neće otići iz njega.
Grad je, poput El Chaltena, novijeg datuma, ali ipak stariji od El Chaltena. El Calafate osnovan je 1934. godine kao odmorište kod transporta vune s estancija do atlantske luke u Rio Gallegosu. Oko El Calafatea i dan danas postoji mnogo estancija, no 80-tih godina prošlog stoljeća cijena vune je naglo pala i te estancije su nastavile postojati, ali su se okrenule prema turizmu i danas funkcioniraju kao agroturizam ili seljačko gospodarstvo. I opet sve zbog Perita Morena.
Uzimam brod preko jezera Lago Argentino, mliječno bijele boje. Ovo je jezero jedno od najvećih u Argentini. Nalazi se na 200 metara nadmorske visine, dugo je oko sto kilometara, a široko oko dvadeset. Čini također dio Nacionalnog parka Los Glaciares. Ovaj nacionalni park ima ukupnu površinu od oko sedamsto tisuća hektara, od čega oko 260 tisuća otpada na ledenjake, 95 tisuća na jezera, dok su ostalo šume i stepa.
I onda se u daljini počinje pojavljivati Perito Moreno, ledenjak nad ledenjacima. Brod se polako približava, ledenjak je sve veći. I onda se gase motori i u tišini se promatra ledena grdosija. Perito Moreno ima površinu od oko dvjestopedeset četvornih kilometara, dugačak je trideset kilometara, širok pet kilometara, a visok šesdeset metara. Dok stojim na otvorenoj palubi broda i promatram ga, osjećam se jako maleno. I onda iznenada užasna tutnjava prekida tišinu. S ledenjaka otkida se komad leda. Perito Moreno se svaki dan spušta prema jezeru po dva metra što dovodi do učestalog pucanja leda. Pucanje se nastavlja i kasnije dok sa šetnica promatram rijeku ledenjaka. Što veći, što manji komadi leda otkidaju se od velike mase i završavaju u ledenoj jezerskoj vodi i nastavljaju svoj put kao sante leda. Temperatura jezerske vode konstantna je i ljeti i zimi, između tri i osam Celzijaca.
Natrag u El Calafateu šaljem razglednice nekolicini prijatelja i rodbini. Najskuplje su to razglednice koje sam ikada poslao. Svaka razglednica došla me preko pet kuna, a poštanska markica za svaku gotovo trinaest! Dragi prijatelji i rodbino, žao mi je, ali bit će to jedini poklon koji ćete od mene dobiti s ovog putovanja!
UKUPNO NAPRAVLJENIH OVERLAND KILOMETARA DO DANAS - 7982