30. travnja
Rođenje u Boschiju (kod Aleksandrije), u Italiji, 1504. od siromašnih roditelja. Na krstu je dobio ime Antun Ghislieri, a kad je 1520. stupio u Red braće propovjednika, dobio je ime Mihael. Bio je 225 papa katoličke Crkve.
Teološke je nauke završio u Bologni, u blizini groba sv. Dominika, a godine 1528. zaređen je za svećenika. Kako je bio veoma pobožan i revan redovnik, poglavari su mu povjeravali važne službe u redu. Predavao je svetu teologiju, više puta vršio službu priora, bio je učitelj novaka.
Odlikovao se čestitim vladanjem i strogošću života. Postao je provincijal lombardske dominikanske provincije. Za vrijeme svoga provincijalata vršio je službu inkvizitora u biskupijama Como i Bergamo, koje su graničile s područjima u kojima su bili protestanti.
Pavao IV. ga je imenovao općim povjerenikom Svete inkvizicije 1551., a onda biskupom Nepija i Sutrija 1556.; zatim kardinalom 1557. Konačno mu je Pio IV. povjerio biskupiju Mondovi u Pijemontu (1560.).
El Greco portet pape Pia V
Kad je god. 1566., uz potporu sv. Karla Boromejskog, bio podignut na najvišu pastirsku službu, primivši ime Pio V, sav se predao spasenju duša i obnovi Crkve.
Papa je želio biti reformator, a znao je da svaka zdrava reforma mora početi od svoje kuće, pa je zato počeo s reformom papinskoga dvora, rimske kurije i biskupije. Svoj je dvor pojednostavio i sjaj sveo na najmanju mjeru. Čak nije bilo ni svečanog banketa prigodo posvećenja za papu. Za svoje suradnike pozvao je u kardinalski zbor vrijedne ljude. Borio se protiv simonije, koja je sve do njega cvala i na papinskome dvoru.
Mnogobrojnoj rodbini koja je došla u Rim nakon izbora za Papu nadajuć se novčanoj dobiti, odgovorio je da su oni već bogati time što imaju Papu iz obitelji. Odmah je osnovao kardinalsku komisiju za obnovu rimskoga klera.
On je i kao papa provodio strog i jednostavan život redovnika dominikanca, kojemu je svjetski sjaj i raskoš bio posve tuđ. Sličnu strogost, tražio je i od svojih suradnika, pa i od cijele Crkve. Iza njegove vanjske strogosti krilo se ipak srce kojemu je bilo mnogo stalo do spasa i duhovnog dobra svih ljudi. Na početku svoje vladavine izjavio je: "S Božjom pomoći nadam se tako vladati da će kod moje smrti biti veća žalost od ove kod moga izbora za papu."
Nakon posvećenja za papu nastavio je nositi bijeli dominikanski habit umjesto crvenog kojeg su nosili biskupi. Ta tradicija je ostala do danas, sve Pape nose bijeli habit.
Odvažno je branio katoličku vjeru protiv novatora, brinuo se za njezino širenje te proveo u život odredbe Tridenskog sabora. Od biskupa je odlučno tražio da stoluju u svojoj biskupiji, da sazivaju i održavaju biskupijske sinode, da obavljaju vizitacije svojih biskupija, da bdiju nad klerom i pukom, da proniču katehizaciju i pouku u vjeri.
Mnogo je držao i do sjemeništa, u kojima su se po naredbi Sabora imali temeljito odgajati budući svećenici. Uveo je u sjemeništa proučavanje Sume teologije sv. Tome Akvinskog; njega je - proširivši dotadašnju upotrebu toga naslova - proglasio petim učiteljem Latinske Crkve nazvavši ga "Anđeoskim naučiteljem" (1567.).
Bdio je brižno nad obdržavanjem svećeničkog celibata i zakona klauzure po samostanima.Da bi župnicima olakšao pouku u vjeri, izdao je godine 1566. Rimski katekizam na latinskom, koji je onda bio prevođen na žive jezike te služio kao priručnik kateheze.
Priredio je i izdao novi časoslov i misal, koji je ostao u upotrebi sve do reforme II. vatikanskog sabora. Uniformirao je liturgiju te dokinuo sve obrede koji nisu bili stariji od 200 godina.
Istaknuo je jedinstvo dogmatske predaje Istočne Crkve te su crkveni naučitelji postali i istočni kršćanski teolozi: sv. Atanazije Aleksandrijski, sv. Ivan Zlatousti, sv. Bazilije Veliki i sv. Grgur Nazijanski time pridružujući ih zapadnim crkveni Naučiteljima proglašenih 1298 godine.
sv. Augustin, sv. Ambrozije, sv. Jeronim i sv. Grgur I. Veliki.
Mnogim se snagama i sredstvima suprotstavio protivniciima vjere.
Godine 1571. kršćanska je vojska kod Lepanta pobijedila tursku silu. U zahvalu za tu veliku pobjedu Papa je za 7. listopada uveo blagdan Naše Gospe od pobjede, a u Lauretanske litanije uveo je zaziv "Pomoćnica kršćana".
Grgur XIIL, njegov neposredni nasljednik, promijenio je naslov blagdana 7. listopada u blagdan Krunice, koji se kao takav i danas slavi.
Papa je umro 1. svibnja 1572., a žalost je za njim bila sveopća, pa se tako ispunilo njegovo proročanstvo. Klement X. ga je 1. svibnja 1672. uvrstio među blaženike, a Klement XI. dana 22. svibnja 1712. upisao u popis svetaca.
Grob pape Pia V u bazilici Svete Marije Velike u Rimu
Od svih papa novoga vijeka on se uz Pija X. jedini slavi kao svetac. Barem zasada. Tijelo mu počiva u jednoj pokrajnoj kapeli u bazilici Svete Marije Velike.
Iz Izlaganja svetog Tome Akvinskog, prezbitera, o Ivanovu Evanđelju
(Pogl. 10, lekc. 3, I-II, izd. Marietti, Roma, 1952., br. 1397-1399, str. 261)
Služba dobrog pastira jest ljubav
Isus reče: Ja sam dobri pastir. Jasno je daje Isus pastir, jer kao što pastir vodi i pase stado, tako i Krist hrani svoje vjernike duhovnom hranom, a također i svojim tijelom i krvlju.
Ali, da označi razliku između lošeg pastira i tata, dodaje: dobri. Dobri, velim jer ispunjava službu pastira, kao što se o vojniku kaže da je dobar kad ispunjava službu vojnika. A kako je Krist bio prije rekao da pastir ulazi kroz vrata, a ovdje kaže da je on pastir, valja reći da on ulazi kroz samoga sebe. Doista, ulazi kroz samoga sebe jer sebe očituje i po sebi poznaje Oca. Mi pak ulazimo po njemu jer postajemo blaženi po njemu.
Ali pazi dobro: nitko drugi nije vrata osim njega, jer nitko drugi nije pravo svjetlo, osim po udioništvu. On ne bijaše Svjetlo - to se kaže o Ivanu Krstitelju - nego da svjedoči za Svjetlo. O Kristu se pak kaže: Svjetlo istinito koje prosvjetljuje svakog čovjeka. Stoga nitko ne može reći daje vrata; to je u pravom smislu Krist pridržao za sebe. Naprotiv, pastirsku je službu priopćio i drugima te ju je dao i svojim udovima. Jer i Petar je pastir, i ostali su apostoli pastiri, i svi dobri biskupi. Dat ću vam pastire po svom srcu.
Premda su svi pretpostavljeni u Crkvi, koji su njezini sinovi, pastiri - kako kaže Augustin - ipak Krist na poseban način kaže o sebi: Ja sam pastir dobri; to zato da podsjeti na krepost ljubavi. Nitko, naime, nije dobri pastir ako po ljubavi ne postane jedno s Kristom, i tako postane ud pravoga pastira.
Viđenje Pia V Pobjeda kod Lepanta
Služba dobrog pastira jest ljubav, pa stoga veli: Dobri pastir život svoj polaže za ovce svoje. Valja, naime, znati da između dobrog i lošeg pastira postoji razlika, jer dobar pastir ide za dobrom stada, a loš pastir za vlastitom koristi. I na tu razliku misli prorok kad kaže: Jao pastirima koji pasu sebe. Zar pastiri ne moraju pasti stado? Tko se, dakle, služi stadom samo da pase sebe, nije dobar pastir. A dobar pastir onaj zemaljski, štošta podnosi za stado za čije dobro brine. Zato i Jakov reče: Često sam da: skapavao od žeđe, a obnoć od studeni.
Ali, jer je duhovni spas stada važniji od tjelesnog života pastira, onda, kad prijeti opasnost za spas stada, treba da i duhovni pastir pretrpi gubitak tjelesnog života za spas stada. Zato Gospodin reče: Dobri pastir polaže život, tj. tjelesni život, za ovce svoje, i to zbog vlasti i zbog ljubavi. Jedno se i drugo traži, naime i da bude odgovoran i da ljubi ovce.
A primjer za taj nauk dao nam je sam Krist: Ako je Krist položio svoj život za nas, i mi smo dužni život svoj polagati za braću.
Molitva Svetom Piju V.
Pripjev. Pijo, divni pastiru, sjećaj se svojih ovčica i brani pred višnjim sucem svoje vjernike.
R. Moli za nas, blaženi Pijo.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se: Bože, koji si se dostojao izabrati blaženoga Pija za vrhovnoga svećenika da suzbiješ neprijatelje Crkve i da obnoviš božansku službu, učini da nas njegova zaštita brani kako bismo se posvetili tvojoj službi te svladavši zasjede svih neprijatelja radujemo se u trajnom miru. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Post je objavljen 30.04.2012. u 00:02 sati.