Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/srpbrod

Marketing

Skica za analizu izbora

Skica za analizu izbora 2011. 11.12.2011

Socijalistička radnička partija učestvovala je na parlamentarnim izborima Hrvatske 2011. godine u 10 izbornih jedinica. Kao niti desetine „malih“ političkih stranaka, nije osvojila niti jedno zastupničko mjesto. Zašto?

Na izbore je izašla, ne da vlada već da jedinim putem za nju dostupnim javnosti pokaže da postoji i ponudi realni politički program koji na temelju objektivnih uzroka, stanja i realne procjene budućnosti otvara perspektivu građana i države Hrvatske. Da tako i kao organizirani građani izrazi svoju savjest i dužnost.

Općenito, moglo bi se reći da se u ovim izborima pokazalo da u društvenoj svijesti građana kao da prevladava realni strah i briga pojedinaca velikog dijela društva za golu životnu svakidašnju egzistenciju a koja ometa šire i objektivno rasuđivanje, iz toga i političko djelovanje.

Za sada je neobjašnjivo da jedna organizirana skupina, za koju se moglo reći ni stranka ni pokret, bez obznanjenog programa, izstudiranim metodama obmanjivanja javnosti, uz svesrdnu i svestranu pomoć „povijesnih prijatelja iz inozemstva“, na temelju nekoliko praznih floskula, domovina, nacija, vjera, euro civilizacija, bogoljublje, domoljublje, demokracija i izvrtanjem univerzalnih istina uspijeva duboko i nepovratno kontaminirati jugoslavenski prostor, tlo, čovječji duh i odnose između ljudi, kulturu, povijest, ekonomiju i život naroda za dugo vrijeme.

Rješavajući tobožnje ili marginalne društvene probleme i one koje su sami smišljeno proizveli, uz pomoć podjarmljenih radnika javnih i kulturnih medija širenjem neistina, straha i iracionalne mržnje, manipuliraju zastrašenim narodom.

Te nevelike skupine nitkova organizirane znatnim dijelom iz kriminalogenih krugova, uspijevaju uvesti narode u beznađe, moralnu i materijalnu katastrofu, da niti nakon dvadeset godina nisu svjesni kamo dospijevaju. Unatoč brojnim intelektualcima u školstvu, zdravstvu, kulturnim, znanstvenim i drugim institucijama, paralizirani strahom za vlastite beneficirane radne i životne zavjetrine.

"... moderna tako zvana demokratska forma buržujske države čija je osnova globalizirani kapitalizam ... nema rješenja u ideološkom polju. Već tri desetljeća riječ komunizam bila je ... ili zaboravljena ili poistovjećivana s kriminalnim pothvatima. I stoga je subjektivna situacija politike postala posvuda tako zbrkana. U nedostatku ideje dezorijentacija narodnih masa neizbježna je"...(Alan Badiyu)

Prvi rezultati

Iza teško prikrivene silne želje za vlašću, viđenije osobe iz miljea političkih stranaka koje su učestvovale u dotadašnjem radu Sabora krajnje suzdržano komentiraju izborne rezultate. U pravilu neodređeno, zavisno o ostvarenom uspjehu, ističu; građani su u pravu (medijski i na druge načine obrađeni građani), prepoznali su ili nisu njihove programe, (istini za volju, koje često skrivane ili nepostojeće građani nisu niti imali priliku vidjeti, osim nekih uopćenih fraza i naznaka uvijenih u domoljubne i bogoljubne parole), te mediji nisu bili ravnopravni prema svima (ti njihovi mediji koje su sami usmjeravali) i slično.

Birači

Sam izborni proces provodi se po važećim Zakonima.
Prvi korak u izbornom procesu je konkretno utvrđivanje biračkog tijela. Zanimljivo je da nisu zapažene u javnosti objavljivane rasprave oko biračkog tijela. Prema tim raspravama u ukupnom broju državljana nikakvom računicom se nije moglo identificirati oko 240 do oko 400 tisuća birača. To kao da i nije toliko važno, ali to su birači koji mogu dati oko 8 do 25 zastupnika u parlament. To upućuje na nemar prema biračkom tijelu. To je onaj dio poslovno sposobne populacije s navršenih 18 godina života.

Liste

Drugi korak su izborne liste kandidata za pojedine izborne jedinice. Tu se sve što je na zakonit način i propisanu proceduru predloženo određeno tijelo prihvaća. To dolazi na glasački listić u ruke birača. Tako zvanu 11. izbornu jedinicu nacionalnih manjina čine kandidati za cijeli birački korpus. Pri samom glasanju birač se opredjeljuje na kojem će listiću glasati. Izborne jedinice ili ove ili one nacionalne manjine.

Promidžba

Treći korak je predizborna promidžba. Tu na vidjelo dolazi vrhunski i stručno, na najnovijim naučnim dostignućima zasnovana, kampanja za privlačenje glasača i beščašće prodavača magle. I dalje stoji upitnost transparentnosti oko financiranja stranaka i nezavisnih prijedloga lista kandidata. Tko koga koliko i zašto financira?

Po onoj romskoj narodnoj izreci "koliko para, toliko muzike". Drukčije rečeno, koliko financijske mogućnosti predlagača, toliko glasača i poželjnih zastupnika. Ako se budžeti predlagača kreću od 10 tisuća do desetke milijuna kuna, rezultati se mogu lako odrediti. Zapravo u tom i jest ključ te slavne liberalne demokracije. Te demokracije koju ne kompariraju s njezinim suprotnošću nedemokracijom, despotizmom ili nekim totalitarizmom, već sa komunizmom. "Demokracija ili komunizam".
Mentalne relacije nekih krugova ne poznaju alternativu "pljačkaški i zločinački kapitalizam ili humanistički komunizam"

Država je osigurala svim učesnicima podjednako vrijeme i forme predstavljanja putem bonusa elektronskih medija u državnom vlasništvu besplatno, pod uvjetima i u formi odgovaranja na jednaka pitanja formulirana prema nahođenju uredništava i slično.
Stranke koje su učestvovale u radu dosadašnjeg sastava sabora koji se mijenja, dobivaju naknadu iz državnog proračuna za izbornu promidžbu za novi sastav parlamenta.

Biranje

Četvrti korak je sam dan biranja. Tehnički dio u kojem građani samo trebaju doći odglasati a birački odbori to uredno evidentirati i proslijediti na višu instanciju. Da birački odbori nisu u potpunosti nestranački educirani ukazuju slučajevi gotovo subjektivnog ocjenjivanja,(možda po fizičkom izgledu, mjestu boravka ili imenu i prezimenu?) kojima će građanima dopustiti da bira listić izborne jedinice ili listić nacionalnih manjina. Zapravo to je pravno i moralno upitno. Da biraču to nameće ili čak dopušta birački odbor.

Izvještavanje

Peti korak izvješćivanja na dan biranja kad je do kraja 24 sata dopuštena objavljivanja samo privremenih rezultata o izlasku birača i pitanja vezana za pravilnost toka glasanja. Iz toga se moglo zaključiti slab odaziv birača. Po isteku biračkog dana objavljuju se prvi privremeni rezultati i u propisanom roku objavljuju konačni izborni rezultati.


Konačni rezultati za V. izbornu jedinicu su kako slijedi:
Na temelju izvora o državljanstvu i drugih, izrađeni su birački spiskovi za ovu jedinicu s ukupno 367.654 birača. Glasanju je pristupilo 58,95%, apstiniralo ili iz drugih razloga nije izašlo na birališta 41,05%, nevažećih listića 0,99%, važećih listića 57,76% od broja upisanih birača.
Izborni prag prešle su 3 predložene liste s 44,25% a 20 lista je ispod praga s ukupno 13,51% broja upisanih birača. Može se zaključiti da legitimitet zastupnika u V. izbornoj jedinici čini 30,74% biračkog tijela. Princip legitimnosti većine pretvara se u realitet legitimnosti manjine. Očito je da se nameće potreba za izučavanje ovoga izbornog sistema. Inertnost biračkog tijela i utjecaj HRT i drugih medija čini se očita. Glasove su osvojili najviše medijski eksponirani prijedlozi.

O onom dijelu 41,05% biračkog tijela koje nije izašlo na izbore malo se govori. (Izaći na birališta i postati nevažeći glasovi ili uštediti trud izlaska na biralište. Dođe im na isto). Kurtoazno se ističe žaljenje ali na tom se završava. Političkim snagama koje nadziru javne i privatne komunikacije kao da i nije važna ova činjenica. Jer sa svojom izbornom klijentelom njihovo učešće u vlasti nije bitno ugroženo, već mu pogoduje. Nema ozbiljne analize, a radi se o velikom dijelu građana. Pojedini razlozi su razumljivi, bolest, odsutnost, možda i "nemar". Ali to je relativno mali broj. Ostali uzroci nisu poznati niti je vidljiva volja da se oni prepoznaju. Na neki način i oni su glasali. Na primjer; U parlamentu su to suzdržani a u izbornom procesu nevažeći glasovi. I za ovo bi se moglo reći da jedan od ključeva takve svehvaljene demokracije.

SRP u Brodsko-posavskoj županiji

Socijalistička radnička partija u V. izbornoj jedinici osvojila je 0,11% glasova upisanih birača. Može se reći zanemariva veličina za bilo kakvu analizu. Slično bi prošao i referendum sa Kristovim pitanjem "hoćete podijeliti vašu imovinu siromasima" DA-NE. Rezultat za DA bio bi približan. Ali ima razloga za analizu i ovih rezultata jer se oni dotiču širokog okvira društvenog stanja.

U županiji Brodsko-posavskoj biralo se na 245 mjesta. SRP je osvojio 162 glasa. Na 147 birališta SRP nije osvojio niti jedan, a na 98, 1 do 4 glasa. To govori da je SRP krajnje marginalna ili marginalizirana stranka. Budući da informacija o postojanju SRP-a, o njegovom političkom programu i aktivnosti, osim stigmatiziranja od strane drugih, ni u kom vidu nisu mogle doprijeti do krajnjeg birača. Zanimljivo bi bilo znati odgovor, koji su to hrabri birači koji su i u takvim uvjetima dali svoj glas SRP-u?

U gradu Slavonki Brod u poštanske sandučiće podijeljeno je 2500 letaka s osnovnim dijelovima Programa i raspoređeno, na za to predviđenim mjestima, oko 75 plakata. Za razliku od listića drugih stranaka, uočen je relativno mali broj odbačenih letaka u kućnom smeću. Moglo bi se zaključiti da su ih ljudi uzeli, vjerojatno i pregledali. Plakati su po balkanskom običaju brzo nestali.
U okviru bonusa sazvana je i konferencija za medije na koju nitko od pozvanih nije došao.

Program SRP-a

Program SRP-a rezultat je rada stručnih, slobodi čovjeka i zakonitostima društvenog razvitka opredijeljenih ljudi. Publiciran poznat znatnom broju intelektualaca Hrvatske i svijeta i ne osporavan. Izborni program za izbore 2011. aktualiziran je sa stanjem i kretanjem društva u Hrvatskoj i šire. Publiciran i javno prezentiran u iznimno ograničenim financijskim uvjetima u ograničenom broju. Također, uz pozitivne ocjene intelektualnih krugova i ljudi koji su imali priliku upoznati se s njegovim sadržajem. Nije skrivan. Utješno je to što su se po koji ne bitni fragmenti (pokradeni) našli u programima drugih stranaka. Moglo bi se citirati sveca;
("Ne dajte svetinje psima! Ne bacajte svoga biserja pred svinje, da se, pošto ga pogaze, ne okrenu te vas rastrgaju", Matej 7/6)).

I pored izbornih rezultata i dalje stoji tvrdnja da je to Program realno bržeg trajnijeg razvoja, samosvojnosti hrvatskog gospodarstva i alternativa, "galopirajućem" imperijalnom liberalnom kapitalizmu sa svojim pogubnim implikacijama za većinu građana i koji financijskim sistemima i operacijama porobljava narode. Program je antirecesijski, humanistički i uz prilagođene specifičnosti pojedinih društava primjenjiv šire od Hrvatske pa i u Evropi.

Za ustrašene birače svakovrsnih kriza, koje se nižu a prikazuju kao prirodne nepogode koje dolaze od Boga; revizija privatizacije; ubrzani autohtoni razvoj Hrvatske; politika iskorjenjivanja nezaposlenosti; učešće zaposlenih u upravljanju i profitu poduzeća gdje rade; čini se utopijom. Uvjeravani obećanjima i kozmetičkim mjerama, unatoč kojih gospodarstvo stagnira, siromašenje raste, zaposlenost sve manja i prateća je pojava u tobožnjem prevladavanju kriza.

Ljudi koji djeluju i podržavaju SRP su visoko društveno odgovorni, moralni i humanistički i slobodi čovjeka orijentirani. Bez obzira na očekivane izborne rezultate ponosni, jer su građanima Hrvatske iz osjećaja istinske patriotske dužnosti ponudili izlaz iz beznađa u koji su dovedeni, ne da njima vladaju već otvore put kojim oni sami mogu djelovati za svoje dobro.

Što je u pitanju ?

Sada se može postaviti konačno pitanje zašto je dio građana koji su učestvovali u izborima odabrao ono što je odabrao. Što se može pretpostaviti za njihovo opredjeljivanje, s kakvim i s koliko za njih upotrebljivih informacija raspolažu i što je njihova istinska motivacija.

Prvo

Već od prije devedesetih godina na jugoslavenskim prostorima, pod pritiskom multinacionalnog kapitala iz vana, po-li-ti-ka njegovih eksponenata i ideoloških apologeta iz naučnih krugova te beskrupuloznih vlastoljubaca, inaugurira se teza o komunizmu kao jednoj sporednoj epizodi društvenog razvoja, kao "evolucijskom" ćorsokaku ili zabluda i utopija koja je svijetu nanijela ogromnu štetu a čijim se uklanjanjem s povijesne scene, uspostavljanjem globalnog liberalnog kapitalizma, dovršava razvoj civilizacije.

I ako se radi o grandioznoj neistini ona je pala na plodno tlo u raznovrsnim reakcionarnim krugovima, postaje dogma, uporišna i polazna točka iz koje oni uporno koriste svaku priliku i sredstva da u širokom frontu stigmatiziraju sve što ima ili je imalo vezu s idejom komunizma. Od naučnih mislilaca, radničkih pokreta, socijalističkih uređenja država, kulturnih i znanstvenih tekovina, razvojnih dostignuća, značajnih događaja i ličnosti do izokretanja i prekrajanja same povijesti.

Snage reakcije u našim uvjetima, uz pomoć inozemnih činitelja i organizacija kapitala, dospijevajući u vladajuću poziciju, medijima, kulturnim i znanstvenim institucijama, društvenom materijalnom osnovicom, i drugim komunikacijskim kanalima i političkom praksom. Pokreću široku frontu širenja antikomunističkog animoziteta neshvatljivom gorljivošću, množinom načina variranja neistina svojim izokrenutim mentalnim sklopovima, istovremeno se kunući u jednakost, slobodu i takozvanu demokraciju. Zapravo (ubijajući) istinu vođeni svojim sebičnim uskim interesima slijepi i gluhi za argumente za ono realno što se zbiva oko njih djelovanjem upravo toga i takvog kapitalizma. To je moguće činiti samo iz dobro osmišljenih i organiziranih centara moći kapitala.

Zato ih je nužno locirati, kritički raskrinkavati njihove razloge i ciljeve i na prikladan način informirati javnost.


Drugo

Socijalistička radnička partija Hrvatske, održala se 14 godina usprkos komunikacijskoj blokadi zahvaljujući osobnostima njezinih članova i trpeći eksponiranje gluposti bez mogućnosti da hrvatske građane upozna s "drugom stranom medalje" obogati ih istinom. "Ako laže koza da je jarac ne laže rog". Procesi koji se razvijaju u svijetu u komu je Hrvatska "perce na vjetru" daju SRP-u za pravo. Da sada u 21 vijeku taj liberalni kapitalizam, to "dovršenje razvoja civilizacije", gubi svoju vjerodostojnost. Svoju moć zasniva na sili laži i kriminogenim pothvatima.
Radi se o nadimperijalizmu svjetskog kapitala nad svjetskim radom.

Komunisti ili socijalisti niti u svojoj "teoriji" ni praksi nikada nisu tvrdili da će društveni razvitak kroz socijalizam teći glatko, bez padova i uzdizanja. Ali taj put je način da taj razvitak teče sa što manje patnji ljudi i štete za do sada stvorene uvjete rada i prirodu. Pa i opasnosti od samouništenja.

Treće

Socijalistička radnička partija Hrvatske mora i sama preispitati svoja teoretska, idejna, organizacijska i metodska polazišta. Postaviti pitanje i odgovoriti koju grupaciju populacije zastupa i predstavlja. Dali je ona organizacija klase po sebi ili za sebe. Već ranije rasprave o samom nazivu partije na kojima se prvotna organizacija podijelila valja razmotriti.

Aktivno političko djelovanje nastavio je dio pod nazivom "Socijalistička radnička partija Hrvatske". Taj dio je ustrajao na stavu da atribut "radnička" ostane u nazivu partije. Tim se željelo ukazati da ona promovira interese radničke klase kao klase koja jedina ima interes za prevladavanje kapital odnosa. To ne mora biti sporno, ali valja odgovoriti zašto u članstvu SRP-a nema zadovoljavajući broj radnika, odnosno onih koji se smatraju njezinim pripadnicima i zašto na izborima ne glasaju za Socijalističku radničku partiju.

Ako pojam "radnička" nije ostatak dogmatskog shvaćanja klase. Valja vidjeti što je to u populaciji izborna baza SRP-a.

Svijest pojedinca da pripada radničkoj klasi ne bi smjela zavisiti od njegove religioznosti, nacionalnosti ili rase, etičkog, moralističkog nazora, posla koji obavlja radi osobne egzistencije, od jednostavnijih do najsloženijih poslova uključujući i one za koje je potrebna genijalnost, već činjenica da radi za vlasnika kapitala, bio on pojedinac, grupa ili država, i da ne odlučuje o uvjetima i rezultatima svoga i društvenoga rada. Zapravo da organizira društvo bez klasa.

Nadareni ljudi za "biznis" koje vlasnici kapitala angažiraju za istjerivanje profita, baš kao i oni nadareni u drugim oblastima kulturi i znanostima, koje je "iznjedrilo" hrvatsko društvo objektivno su radnička klasa. Ali radničkom klasom mogu se smatrati samo oni koji su svjesni svog društvenog i povijesnog položaja, motivirani i spremni se aktivirati na njegovom poboljšanju i izmjeni.

Ovdje dospijevamo do pitanja moralnosti. Da je to tako potvrđuju silni troškovi za razne borbe protiv korupcije, organiziranog kriminala, terorizma, zloupotreba ovlaštenja, podvala, prijevara i štošta čega. O uzurpatorskim ratovima, sramotom 21. vijeka da se i ne govori.


Hrvatsko moderno društvo je raslojeno i fragmentirano u bezbroj jedinki po individualnim potrebama a istovremeno međusobno zavisnih i povezanih bezbrojnim interesima. Po materijalnim uvjetima, skup pojedinaca od krajnje bijede do visoke raskoši i luksuznog rasipništva. Po obrazovanju od polupismenih do visoko i svestrano obrazovanih. Po socijalnoj i materijalnoj sigurnosti od krajnje marginaliziranih, preko nezaposlenih i zaposlenih kao puka najamna radna snaga do materijalne sigurnosti tankog sloja društva za budućih nekoliko generacija. I tako u beskraj.

U suvremenoj Hrvatskoj u klasičnom smislu gotovo i nema radničke klase. Barem onog klasno svjesnog borbenog dijela. Jer je u hrvatskoj izvršen "klasocid". Od prvotnog cijepanja sindikata, gušenja djelovanja i inauguriranja znatnog broja "pogodnih" sindikalnih povjerenika, pretvorbe i privatizacije, "presvlačenje socijalističkih gospodarstvenika" do stanja u kojem je za hrvatskog građanina "premija" imati kakav takav posao, a zadržati ga može ako je spreman odreći se i minimalnog ljudskog dostojanstava. Oni trebaju biti predmet idejnog i političkog bavljenja partije ali nositelji akcije za sada ne mogu.

Seljaci. Na selu živi dio stanovništva od onih koje nije moglo drukčije da se snađe i onih koji su iznimno biološki i socijalno otporni. Kao i u društvu došlo je do raslojavanja stanovnika koji žive od poljoprivrede kao:
Sitni posjednici koji nisu sposobni proizvesti niti za svoje potrebe i staračka domaćinstva. Građani sa socijalnim potrebama - gotovo urgentna socijala.
Sitni posjednici koji svojim proizvodom zadovolje svoje potrebe ali na razini proste reprodukcije privremeno i povremeno.
Jedan dio populacije sela dio prihoda ostvaruje iz poljoprivrede a dio iz rada kod poslodavca.
Srednji posjednici robni proizvođači koji povremeno zapošljavaju radnike s malom akumulacijom za nove investicije.
Krupni posjednici robni proizvođači s stalnom i sezonskom radnom snagom, i primarnim preradbenim pogonima uz nedovoljnu primjenu znanosti.
Na ove se mogu nadovezati poljoprivredno-industrijsko-trgovački mega konglomerati. Preuzimači i koncentratori nekadašnjih PIK-ova. Koji zapošljava mase radnika u izrazito podaničkim uvjetima.

Obrtnici i t.zv. mali poduzetnici, po prirodi svoje djelatnosti, mada su na granici između najamnih radnika i vlasnika kapitala, opredjeljuju se prema desnim građanskim partijama.

Mladež koja dospijeva i preuzima radnu aktivnost izlazi iz odgojnog i obrazovanog sistema jednostrano, pogrešno i nedovoljno društveno educirana i informirana. Teško se snalazi u kompleksnosti društvenih odnosa.
Evidentno je da su i religiozni građani podvrgnuti agresivnoj ideološkoj i političkoj manipulaciji vjerskih institucija i pripadnika nekih vjerskih službenika, često u sprezi s eksponentima političkih struktura i politika.

Četvrto


Ekonomija i ekonomska znanost može i mora naći odgovore za prevladavanje kapital odnosa, odnosno permanentnih i sve opasnijih kriza koje on stvara. U ravnotežni račun moraju se uzimati stvarne potrebe ljudi i priroda kao izvor resursa i kao mjesto za život te racionalno trošenje svih resursa. Još važnije je oslobađanje stvaralačkih potencijala ljudi sada zarobljenih u najamnom odnosu. Nova socijalizmu usmjerena ekonomija mora biti i na globalnom prostoru kompatibilna i na pozitivnoj konkurenciji efikasnija.



Kada bi se nominirali neki krugovi ili centri iz kojih se snažno emitira neargumentirana kritika ideje i prakse socijalizma, valjalo bi imati u vidu globalnu situaciju. Jer sama Hrvatska je u tim relacijama malog značaja ali se na nju i u njoj odražavaju ti globalni pritisci. Da bi se uopće održala, Hrvatska mora s velikom mudrošću manevrirati u toj "tektonici". Dali smo do sada činili ono što trebamo, što možemo ili ono što moramo?


"Izvori i uvori"

Jedan od centara apriornog antikomunizma bi se mogao nalaziti u strukturama religijskih institucija. Nije nezamjetljiva pojava da dio vjerskih službenika, svojevrsnih stručnih službi vjerskih zajednica, aktivno radi na inkriminaciji ideje komunizma. Njihovi interesi objektivno ne moraju biti i nisu sukladni interesima većine vjernika, ali te kastinske interesa skrivaju iza istinskih vjerskih interesa građana plašeći ih nekim komunizmom koji bi ih ograničavao.

U našim uvjetima, njihovim uplitanjem u političke procese na strani regresivnih snaga i politika koje su suprotno javnim interesima, manipuliraju građane i vjernike na korist produciranja rastrošne parazitirajuće strukture na račun narodnog dohotka.

Imaju dobru infrastrukturu i znanje i najgorljiviji su u širenju neistina o ideji komunizma. Koriste svaku priliku i sredstva po cijeni zlouporabe vjere i vjernika pa i poslanja samih crkava. Radi se o svojevrsnom paradoksu u kome su religijske dogme slovom i riječima u moralnom i humanističkom dijelu gotovo identične socijalističkom humanizmu i stremljenjima čovjekovoj slobodi. S druge strane, regresivne politike bez tijesne veze i sprege s eksponentima vjerskih institucija ne bi mogle ostvarivati značajnije političke uspjehe.

Religioznost ljudi je dio socijalnog, kulturnog i materijalnog razvoja čovječanstva. Religioznost kao takva nije proturječna ideji komunizma i socijalističkoj praksi. Religioznost usmjeravana izvan vjerskih potreba ljudi, napuštanje ili iskrivljavanje vjerskih dogmi radi partikularnih kastinskih interesa, proturječna je stvaralaštvu prema ideji komunizma.
Socijalistička partija treba naći rješenja da i religioznu populaciju građana učini subjektom revolucionarnog djelovanja. (Primjer NOB-e)


Naredni izvori širenja neistina o ideji komunizma pripada kompleksu djelovanja tiskanih elektronskih medija i velikog dijela kulturne i političke produkcije za javnost. Osposobljeni multidisciplinarnim naučnim dostignućima i praksom, najmoćnije je i najodgovornije sredstvo za oblikovanje mišljenja masa. Proklamirana sloboda medija i etike istine, zatomljena je u trajno osiguravanje profita za vlasnike kapitala. I ako je ta djelotvornost rezultat minulog društvenog ljudskog rada i prirode, ostvaruje se "armijama" zaposlenika u najamnom odnosu. I ta "armija" zaposlenih kreatora i izvršitelja stvaranja profita staleški je raslojena, ali u općem smislu pripada "radničkoj" klasi.
Socijalistička partija mora biti što više uvezana s dijelom te populacije.









Imajući u vidu aktualnu globalnu situaciju, gledajući ju očima običnog građanina, unatoč medijskoj manipulaciji vladajućih političkih elita, kada se kao sredstvu ostvarivanja profita "sile kapitala" sve više okreću "obrambenim" pripremama i "obrambenim" ratovima, za kraj valja citirati Gospodina Alana Badiy;(Novi plamen)
"Više nego ikad politička vlast, kao što ukazuje trenutna kriza sa svojim jedinstvenim geslom spasimo banke, nije ništa drugo nego temelj moći kapitalizma. Revolucionari su razjedinjeni i slabo organizirani. Veliki dio narodne mladeži ovladan je nihilističkim očajem...dok je velika većina intelektualaca servilna"..
"Povijesni je paradoks u tome da smo u ovom smislu bliže problemima koji su istraživani u prvoj polovici 19. stoljeća nego onima koje nasljeđujemo iz 20. stoljeća. Kao i 1840. godine suočeni smo sa ciničnim kapitalizmom koji je siguran u to da predstavlja jedini mogući način racionalne organizacije društva. Tvrdi se da su siromašni sami krivi za sebe, da su Afrikanci nazadni, da budućnost pripada civiliziranim buržoazijama i onima koji su poput Japanaca odlučili slijediti isti put"...
."Nasuprot svemu tome u istoj izolaciji u kojoj su bili Marks i njegovi drugovi u respektivnom slavnom trenutku Komunističkog manifesta 1847. godine, nas uključenih u organizaciju političkih procesa nove vrste unutar radničkih narodnih masa, kao i u iznalaženju svih mogućih sredstava za podržavanje ponovo rođenih formi komunističke ideje u realnom, nas ima sve više i više"...

Priredio Josip Andrić

















Post je objavljen 13.01.2012. u 01:07 sati.