(1996.)
samo rastopljeni snijeg je u meni
i oceani bez obala
a sve bih dao ja toj ženi
samo da je ostala
i dok suze putuju niz lice
ja sakrivam svoj jad
tražeći barem usamljene ptice
tako prazan je grad
čujem glas koji mi govori
sutra je novi dan
stisni zube I zaboravi
i sanjaj drugi san
sutra je novi dan
osjećam da nešto me gura
sutra je novi dan
jači si od svih bura
i sanjaj drugi san
sutra je novi dan
još jedan korak činim bez veze
ne znam kuda da krenem
a u očima sva svjetla blijede
sve je uzalud kad nisam njen
a jednom odsanjat ću kraj do kraja
pa makar i bez nje
vratit ću snagu svih osjećaja
i sačuvati ih za sebe
Post je objavljen 09.01.2012. u 09:14 sati.