Muškarci bez žena !
Koji vam je Vrag ?
Zar ne želite ostaviti trag ?
Refleksije ;
u mome selu, a koje nije selo jer su njive zarasle u korov i u travu a nije ni grad iako se moji sumještani diče titulom grada a koji nema nikakve atribute grada , naroćito ne one uljudbene i kojeg titula ; „grad“ uglavnom služi ne bi li se u poglavarstvu uhljebili oni „vazda podobni“ a koji to ne bi mogli kad bi „grad“ bio „opčina“ ili „mjesto“ kako mu po svemu priliči , dakle u mom je „gradu-selu-mjestu“ ne malen broj „starih dečki“ . Ovako kad to promišljam , to je kao neka pošast , kuga , što li? Onako , kolokvijalno , ja ih nazivam „slijepim ulicama“ jer me nekako najviše podsjećaju upravo na to – slijepe ulice . Nekako mi je prihvatljivo, zapravo – shvatljivo, kad sami ostanu oni nesretnici obilježeni kakvom opakom bolešću ili neugledna pa i ružna izgleda ali ovi „moji“ su mahom zgodni, stasiti, pa i situirani , iz „dobrih“obitelji . Paće , da bi paradoks bio veći , znam ih nekoliko koji su zarana stekli obitelj i izrodili nejač iako su daleko od Apolona . Iz toga sam uvidio kako „fasada“ ne znaći baš puno a svakako ne sve .Bitan je onaj „muški žar“ iznutra a čija će toplina privući „ženku“ dovoljno blizu da joj „nema povratka“. Većina onih s kojima sam rastao a koji su sad Robinzoni kad bi se o tome poveo razgovor povlačili su se iza besmislica poput onih izlizanih ; „ima vremena“ , „treba se muškarac iztutnjat, proći život“ ( nikad nisam dobio iole suvisao odgovor na pitanje ; što zapravo znači - proći život , istutnjat se ....itd) , također je omiljena doskočica ; ja sam probao i vidio da znam (misli se na seks) i to su uglavnom zborili oni za koje sam siguran da im je žuljevita desnica .
Kasnije , kako je vrijeme odmicalo spoznao sam „kvaku 22“ .
Riječ je o – smislu života .
Smisao života osim u onom Payton-ovskom smislu možemo tražiti i svjedočiti na različite pa i oprečne načine ovisno o svjetonazoru ili religijskom uvjerenju .
Opčenito , mislim kako je problem u – oholosti. Problem je u odgoju .Problem je u od suvremene civilizacije poticanoj – sebičnosti . Egocentričnosti . Samodostatnosti .
Iako demokraciju držim „šarenom lažom“ nuždno je prihvatiti postojanje razlićitih stavova proizašlih iz različitih uvjerenja ili vjerovanja . Kako iz te kakofonije nije moguće izvući išta melodiozno i nadasve – harmonično , to je nuždan zajednički nazivnik . Nešto svima prihvatljivo u istoj mjeri .
Dakle ; zajednička svetinja .
Postoji li takvo što ????
Naravno da da !!!
Život !!!
Život sam po sebi . Život – prekrasni fenomen koji poput svake ljepote gubi sjaj to više što ga više pokušavamo dokučiti , spoznati i što je najgore na „ne-životan“ naćin stvoriti . Život je najljepši kad ga ostavimo na miru .
Smisao života je –život – sam po sebi .
Ukratko ; darovan ti je i jedino što darivatelj ( a zovi Ga imenom kojegod ti drago ) očekuje od tebe , i to s pravom , je da ga preneseš dalje . Ništa drugo . Dan ti je i daj ga . Nemoj biti zadnji u nizu . Nemoj biti slijepa ulica . Nemoj razmišljati kako novom životu trebaš išta pružiti osim prigodu da živi . Ostalo će se već nekako samo nadodati . Novi je život u skromnoj varijanti jeftiniji od mobitela . Pamtim dijalog iz „Malog mista“ kad Servantes odbija Rokovu ponudu za posao riječima (odprilike) ; vidi ptice nebeske – niti siju niti žanju a žive .
Pred mojom je kućom asfaltiran nogostup, prije dosta godina . Prošlo je dvije godine i iz sred asfalta probila se biljčica . Bijah zapanjen snagom života . Jednom sam , na Cresu , podaleko od ceste, na suroj stjeni toliko ugrijanoj suncem da nisam mogao nasloniti dlan spazio malu biljčicu u jednoj udubini .
Bijah zapanjen snagom života .
Pitam se ?
Kakav je to izrod prirode čovijek koji ne ćuti snagu života u sebi i koji ga besmisleno , škrto i posesivno nosi sa sobom u grob ???
Barba .
P.S. valjda je jasno kako su iz ove moje osude izuzeti svi oni koji bilo ne srećom bilo bolešću ne mogu udovoljiti Prirodi . To se ne odnosi na one koji do četrdesete piju i „ bakanale“ a onda se odjednom sjete .....
Post je objavljen 08.01.2012. u 21:55 sati.