Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mindbuilding

Marketing

NOVI ŠPIL U RUKAMA

I tako je, eto, još jedna godina ostala iza mene, već gurnuta u ladice sjećanja kao godina sasvim prosječna ili možda ipak .... malo iznadprosječna u odnosu na druge.
Označilo ju je jedno novo, lijepo prijateljstvo, povoljna financijska situacija (believe it or not!) i s tim povezane neke mudre investicije, tri putovanja na more, puuno sunca, novoprobuđena strast prema trčanju, investicije u obiteljsko zdravlje, i .....uh, neka nova, mojem temperamentu nepoznata potreba za avanturom, izletom u novo, pa čak i opasno.
Sve u svemu, uvijek kad iza sebe prevalim taj put od 365 dana i zakoračim u još djevičanski netaknutu godinu, u kojoj je sve još moguće i ništa nije izvjesno, osjećam se veličanstveno.
Naime, zadivljuje me ta ideja novog početka. Naravno, u stvarnosti rijetko kad možemo u potpunosti podvući crtu i stvarno početi od nule, ali to nije ni poanta cijele priče. Poanta je u samom činu otvaranja jedne nove, snježno-bijele stranice još nepisane godine života.
Što li će se sve dogoditi? Koga ću sve upoznati? Što li ću sve doživjeti? Hoće li tu godinu pamtiti za cijeli život? Koje će priče početi, a koje završiti ovom godinom? Hoću li biti sretna? .... Naravno, budući da su sve karte još u špilu, nemoguće je makar i naslutiti koje će od njih sudbina ili pak moja slobodna volja posložiti na stol moje sljedeće godine života. Isto je i s adutima i jokerima koji skriveni čuče među ostalim kartama i čekaju da budu izvučeni u ovoj ili onoj partiji životnih okolnosti.
Slično mora da se osjećala i Alisa kad je upala u zečju rupu i tamo otkrila novi čudesni svijet. A kako nije znala koljim bi putem krenula, pitala je mačka koji joj je mudro uzvratio: "Ako ne znaš kamo želiš stići, onda je svjedno koji put ćeš odabrati".
Ja srećom, za razliku od Alise, ipak manje-više znam kamo želim stići pa mi je utoliko lakše birati puteve. Naravno, sada je idealno vrijeme i za one famozne novogodišnje odluke koje nam daju makar prividnu moć da možemo zauzdati daljni tijek svog života.
Živo me zanima kako vi o svemu tome razmišljate? I pripadate li u one koji s grimasom na licu razmišljaju o još jednoj potrošenoj godini života više ili pak među one koji slave mogućnost za novu priliku. Je li ovaj trenutak za vas ispunjen žaljenjem za svime što je prošlo ili ushićenjem, djetinjim uzbuđenjem pred svime što se tek treba dogoditi? Tugujete li zbog kraja ili se radujete početku?
Ako ste tri puta potvrdno odgovorili na prvo pitanje u rečenici, onda ste možda već na putu ka depresiji i samosažaljenju. A upravo sada je odličan trenutak da okrenete ploču i naoružate se novom dozom optimizma. To nam je svima neophodno. Jer ako naposljetku odlučimo usvojiti filozofiju polupune, umjesto poluprazne čaše, veselit ćemo se tom magičnom trenutku novog početka na pragu svake nove godine, i bit će nam puno lakše i zabavnije nositi se s godinama koje prolaze i. naravno, onima koje dolaze.

I ZATO VAM U TO IME OD SVEG SRCA ŽELIM SRETAN NOVI POČETAK!

Post je objavljen 03.01.2012. u 17:05 sati.