Što radim kad mi krene falit moje staro drago blog društvo? Otvorim arhivu. Pa krenem kopati u dveišestu, sedmu... i čitam uglavnom komentare i razne razgovore, rasprave, nezaboravna prepoznavanja.
Milina me obuzme, one skroz dobre emocije, kad vam se tako vratim bar na tren, uteknem svojoj ekipi.
Pa kako ste mi? Jeste li me se odrekli? Niste još? Onda dobro.
Koliko smo nekad pisali.. što nam se dogodilo, zašto smo stali..mi neki koji smo stali.
A nismo stali, nego smo okrenuli nekamo na drugu stranu. Koju stranu?
Nemam ni sama pojma, ali gledam svoju blog stranicu, na jednoj toj stranici, dakle na ekranu stoji: lanjski Božić, ovogodišnji Uskrs, dvije tri misli izvučene iz konteksta u međuvremenu, a ove godine čak ni za Božić ne izvukoh bar jednu mudru.
I naravno, spas ponudi arhiva, pa čitam kako smo si čestitali nove godine od pet godina unatrag pa na ovamo... koliko lijepih želja i misli, sve dobri i dragi ljudi.. moja ekipa.
Sad ću krenuti putem vaših blogova i sve vas potražiti da vidim kako ste mi, šest godina poznanstva nije malo.
I neću obećavati da ću se opet raspisati kao nekad o svemu i svačemu, novogodišnje odluke se zaborave već oko polovice siječnja, ali tko zna...
uvijek vas isto volim sve
bez obzira na godine
i od dveisedme i za svaku novu
ne mogu vam poželjeti manje
nego od svega najbolje
šaljem vam milijun poljubaca
*"Sestra" Simon Lupton
Post je objavljen 31.12.2011. u 18:27 sati.