Mislim da odnosi između dvije osobe pucaju, kada dođe do toga, da niti jedna strana neće odstupiti od svojih stavova, principa. Koliko god bio dobar taj odnos, koliko god obećavao,...... ako se dođe do one površinske tvrdoglavosti, kroz koju ne propuštamo svoju zrelost i svoj razum da narastu za bar mali level odrastanja, onda odnos i sav potencijal kvalitetnog odnosa prestaje biti moguć' i ostvariv'...... propada.... fail! :(
Ne znam da li je dovoljno okrenuti leđa, i otići, dopustiti da se osjećaji potencijalne sreće, pretvore u osjećaje tuge i razočaranja. :(
Iako je to jako jadan osjećaj, kada dolazi do prekida uobičajene kominikacije, kada ti to fali, taj svakodnevni odnos..... ostaje onaj osjećaj koji će podsjećati kako su stvari nekad bile dobre.....nema tu ništa sebično, zadržati taj osjećaj,...... taj osjećaj sjećanja, potvrda, da sam bio živio te trenutke, trenutke prošlosti....... i zato, ne dam, da taj osjećaj ode. :)
Ljudski je griješiti. Neljudski je uništavati i zapostavljati komunikacijske odnose.... :(
Ali niti na silu se ne mogu zadržati i održati odnosi. Tek to ne valja. Užas!
Mrzim komplicirati. Danas, nisam razumljiv ni sam sebi..... ali eto, neka svega toga, sve više, ostane u 2011.!
Sretna nam nova 2012.! :)
P.S. Da, priznajem sebi, i ponekom zalutalom čitatelju na ovome blogu, da uopće nisam uspio iznijeti svoju "filozofsku" misao o odnosima, s kojom sam se probudio ovoga jutra..... šteta.... ubuduće, trebao bih odmah pristupiti računalu kako bih zabilježio te svoje dijamantno-vječne misli.... :D .....ali koje ih zaboravih, nakon doručka..... hm!?
Post je objavljen 31.12.2011. u 10:45 sati.