Iz daljine u daljinu svaki dan nestaje
Donositi suze i nemir, nikad ne prestaje
Bez cilja i kraja neprimjetno prođe
A kad se nitko ne nada u tišini dođe
Okovi mu teški kroz ruke prolaze
A svakim danom nove uspomene dolaze
Sasvim sam, sa tišinom već priča
A svaka mu riječ postaje zapisana priča
Ne vidjevši druge, nekako teško hoda
A mir nalazi kraj napuštenog broda
Ne želi shvatiti, a svemu se smije
U dubini duše svaku istinu krije
Prolazi brzo, a iza sebe ne gleda
Kakva god borba bila nikad se ne preda
On živi od snova i nikad ne broji sate
A sve loše stvari kao navika ga prate
Život kao vlak, bez konca i kraja
Svaku svoju prazninu novim bijegom spaja
Svakim novim danom neku tišinu donosi
Kao da mu je svejedno iz njega izviru ponosi
Ne može sakriti nemir što ga smeta
A kad krene može i na kraj svijeta
Od noći do zore, umoran nikad nije
Svaku bol sakriva i vlastite suze pije
Adrese nema, živi od novog dana
Živi za druge i pokraj vlastitog sana
Pričati nikad ne želi, uvijek žuri dalje
A za njim ostaju tišine, sve dalje i dalje
17.07.2010.
Post je objavljen 30.12.2011. u 13:42 sati.