Marketing
vitlao božić jata zvezdana
Dan je počeo kao repriza prethodna tri Božića, samo što je, umjesto snijega, magla prosula svoje sivilo pustim ulicama njenog samotnog grada. Zato je voljela ovaj grad, pomislila je. Bio je nekako sličan njoj. Ili ona njemu. Većinu dana prazan i usamljen, kao slučajno bačen na ovu planetu i zaboravljen od ostatka svijeta. Ali imao je dušu, baš kao i ona. Mogao si ga voljeti ili mrziti, baš kao i nju. Crvene i srebrne kuglice blještale su na gustim granama njene jelke kao i svake godine, uredno zamotani pokloni, božićna zvijezda na stolu. Ipak, nešto je bilo drugačije ove godine. Nije bilo njega. Ne, nije ga bilo ni prethodna tri Božića, ali u svojoj napaćenoj duši uvijek ga je osjećala blizu... njega i njegovu beskrajnu ljubav, umotanu u najsjajniji papir i sakriven u najdubljem kutku njenog srca. Ove godine nije ga bilo. Ni riječi od njega, iako ih je čekala kao jedinu zraku sunca u maglovitom tmurnom danu. Šutjela je i ona, nabrajajući u sebi tisuću razloga zašto je bolje tako. Znala je da je pomislio na nju. Znala je da je negdje daleko poželio da i ona bude sretna. I da je znao da nije sretna. Je li znao da plače? Dok je njena mala obitelj odmotavala šarene pakete, ona se, skrivena od njihovih očiju, stisnula u kutu svoje sobe i tiho plakala. Ni to nije smjela glasno. Kako bi objasnila svojoj nasmijanoj djeci zašto plače na najsretniji dan u godini? Namještajući svoju poznatu masku na lice, prisilila se odraditi dan kako se od nje očekuje. Hrpa beskorisnih koraka u pogrešnom smjeru i užasne, teške misli o tome na što se sveo njen život. Kada nije s onim kojeg voli...
Došla je božićna večer, a s njom i spoznaja da je izgubila njegovu ljubav. Ipak nije bila beskrajna. Božić... samo nalik na prethodna tri... i potpuno isti kao svaki slijedeći koji će doći.
Post je objavljen 25.12.2011. u 19:04 sati.