Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/antepancirov

Marketing

Utorak

Kako se to odjednom dogodi
spontano i nestvarno,
da te trnci prolaze intenzivno
kad se sjetiš.

Mogao je biti bilo koji dan,
a poklopio se utorak.
Dopustio je ipak petku,
da pobere svu slavu.

Objektivno i iskreno,
tko bi se usudio vjerovati da može.
Netko je pokopao vjeru,
Netko raskrstio s happy end žanrom.

Previše prijeđenih kilometara,
puno vjere i nade za ništa.
Pomiriš se sa sudbinom,
živiš dan po dan.

Muškarci bulje u TV,
žene strahuju od strašnog scenarija,
u najgorem slučaju završit će
u penziji solo i s gomilom mačaka.

Roman na polovici,
priče koja nema kraja,
uvodi nove likove,
detaljno opisuje njihov background.

Djeluju nestvarno,
baš poput likova iz mašte.
Gomila je kostura u ormarima,
iritiraju ih prgavi duhovi prošlosti.

Tko bi ti vjerovao,
da život piše romane,
tko bi ti vjerovao,
da to nije fikcija?

U tri dana,
pa onda u sedam,
prođe i desetak dana,
pa odjednom gotovo 18…

Mozak u dealu sa djevicom
rezerviran kao i obično,
sugerira da nije logično
ni po Bibliji niti po Cosmopolitanu.

Duše rasplesane, tijela željna,
na tsunamiju surfa kemija.
Srca otekla pumpaju kao luda,
oči se cakle, pogledi šibaju, bičuju.

(…. Ponekad dok piša priča s onima gore, tražila je da je pregazi nešto razorno i moćno…. U svojim pregovorima, on je potajno licitirao dušom, ali nije mu na pamet palo da je proda, radije bi je poklonio tamo gdje pripada….)

Kako se to tako dogodi?
Bonaci beznađa
ljubav bahato opali pljusku,
a dobrota isplati svaku suzu i muku.

Neovisno o jučer, unatoč sutra,
danas ima smisao više nego ikad.
Svakim dahom, svakim otkucajem srca,
sve smo sigurniji da putujemo pravim vlakom.

I mi smo valjda samo obični ljudi,
al izgleda da vibriramo drukčije.
Kad smo sami vibriramo isto,
jer isti smo, ego jebemo mi, a ne ego nas.



Post je objavljen 17.12.2011. u 04:35 sati.