Marketing
blog 327.
Neki dan sam malo "listala" ovaj svoj blog. Brisala pol metra prašine sa svake stranice.
Koliko dugo nisam pogledala blog, sad sam se iznenadila promjenom na naslovnici. Na prvi pogled, prije mi je bilo bolje, preglednije...ljepše. No, nije važno. Promjene su neizbježne, svuda, uvijek.
Dobro je bilo prisjetit se tih vremena. Druženja. Ljudi. Blogera. Komentara.
Neki još uvijek vole i pišu, neki, poput mene, su odustali, neki su na moju žalost izbrisali svoje blogove. A nekih više nema. To je tuga. Mogu ih posjetit na njihovim blogovima. Koje su pisali do samoga kraja.
Svi su ipak tu, u mome sjećanju. Pojedini i u srcu imaju mjesto.
Kod mene se svašta i ništa nije izdogađalo. Još uvijek smo tu, Ela, padrenostrum i ja. Volim svoju malu dlakavu koja je u međuvremenu narasla. Sad već ima tri i pol godine. Zdrava je. Uvijek ista. Ponekad zločko, ali uvijek dobrica u duši 
Moj život. Moj.
Borba. Vječita borba. Odustajanje, posustajanje, slamanje, uzdizanje, snaga, slabost, gorčina, nada, vjera, smijeh, tuga...
Život. MOJ.
Post je objavljen 15.12.2011. u 12:40 sati.