Pedesetičetiri sata,
Tisuće najmanjih kazaljki,
Tankih otkucaja njezinih
I dubokih tromih mojih.
Mirisne note sjećanja
Dolaze mi u prekidima
I pitam se u željama
Jesam li ista il slomljena?
Vodopadi plave kose
Niz leđa mi se lome
Pjevaju pjesmu al
Nikako da te pogode.
I unatoč svjetlu s usana,
U očima nemam Ničega.
I unatoč svjetlu,
ja sam dubina.
Ja sam dubina što
Zrakom sunca nekad
Se lomi,što rijetkim
Mornarom se promeškolji.
Ja sam tiha i vječna u svojoj
Tami, postojana i u samoobrani.
Možda sam samo obris
Snova i strahova,
Ako poželiš, možda i
Sirena ispliva.
Stoljeća me mimoilaze,
Duša stara kao amfora
Čeka ponekog zalutalog sanjara
I plave oči vjerovanja.
Post je objavljen 14.12.2011. u 22:39 sati.