Marketing
Vratio se Banksy i Norveška bez maslaca
Vjerujem da nisam jedini koji se povremeno, a ponekad i neprestano, pita: pa gdje ja živim?!?
Dok je naša svakodnevnica nakrcana Mamićima, Kosoricama, Sanaderima, Kaptolima, tupanima i glupanima, čovjekolikim spodobama koje misle da nisu ukrali, ako su ukradeno dali za obnovu crkve u drugoj državi... nije ni čudno što se osjećamo zgaženo, zgađeno i uzaludno.
Dok nam ljudske i moralne mizerije kroje sudbine bolje niti biti neće. I tu na to ne mislim trošiti više riječi.
Ono što sam htio reći je: pogledaj samo čime se ljudi bave u nekim 'normalnim' državama (ako 'normalno' uopće igdje više postoji). Kad sam prvi i jedini put bio u Norveškoj, prijatelji i kolege su me uvjeravali da je to jedna tako dosadna (lijepo uređena, pravocrtna i donekle monotona) država da 'TV-dnevnik' znaju početi snimkom vatrogasaca koji skidaju macu sa stabla. To što su svi vozili lijepih 60 na sat i čudili se, blendali i trubili nama, koji smo nekud žurili s 80 na sat pripisao sam visokim kaznama za nepoštivanje prometnih ograničenja. Tek sam kasnije shvatio da se njima zaista nikud ne žuri i tada sam postao ljubomoran na njih.
Nakon što je svijet užasnuo teroristički pacijent imenom Anders Behring Breivik, koji je krajem srpnja ove godine pobio 69 mahom tinejđera, samo zbog toga jer se nije slagao s njihovim političkim nazorima, Norveška se opet dokopala naslova u svjetskim medijima.
Ovaj put priča je zaista za 'micice'. Naime, Norvešku je pogodila nestašica maslaca. Svi koji peku kolače znaju čemu služi maslac, a oni koji spremaju božićne kolače posebno. Bez ikakve želje da shvatim zašto im se to dogodilo, prepuštajući se mašti nedvosmisleno zaključujem: I ja bih volio da je moja zemlja pogođena nestašicom maslaca, umjesto što je pogođena posvemašnjom nestašicom intelekta i elementarne ljudskosti.
Unatoč manje-više stalnom 'otklonu' od službene europske politike, iz iskustva znam da je i Velika Britanija isto jedna 'normalna' iako za naše pojmove također vrlo skupa zemlja. U svakom slučaju, normalnija od naše male žabokrečne pripizdine... Jednom prilikom domaćini su se najprije začudili što uopće znam za njihovog lokalnog heroja, a onda su me sljedeće jutro ponosni poveli u obilazak susjedstva kako bih mogao snimiti grafite koje je u kvartu napravio Banksy.
Sve, koji još možda nisu čuli za tog lika, upućujem na Google Images ili Wikipediju, jer podrazumijevam da 2011. 'svi' znaju za najpoznatijeg grafitera na svijetu čiji pravi identitet još uvijek nitko nije uspio 'provaliti'. Iako se možda niste posebno bavili njime, niti ste gledali film Exit Through the Gift Shop, sigurno ste negdje vidjeli neke njegove grafite, kao što su dva britanska bobbyja u strastvenom poljupcu, spremačica koje smeće mete pod zid, a jedno je vrijeme radio i dosta štakora u raznim pozama... ma, štakor mu je zapravo 'trademark' :-)
Ako niste, posjetite njegovu službenu stranicu i surfajte. Osjećat ćete se bolje nego da ste gledali nešto na 'teveliziji' ili čitali u našim, tzv. novinama.
Čovjek je radio svašta, ne samo na području street-arta, nego i u 'širem' društevnom i aktivističkom planu pa su poznate njegove intervencije oko oslikavanja ozloglašenog izraelskog zida, kojim se Židovi dijele od Palestinaca i drugih Arapa, kao i podmetanja lutke u narančastom kombinezonu u poziciji zatočenika iz Guantanama u losanđeleški Disneyworld...
Kažem, pratim lika, ne baš od početka karijere, ali već neko vrijeme i ne bih htio daviti neupućene i nezainteresirane divljenjem njegovom liku i djelu.
Ono što me posebno veseli u njegovom slučaju je odnos društva prema njegovom radu. Londončani su prije dosta godina donijeli uredbu kojom su njegovi grafiti kulturno dobro i nitko ih ne smije uklanjati. Pa se zna dogoditi da se kod renoviranja fasada njegovi radovi zaobilaze i ostavljaju kakvi jesu. Prije par godina se lopovi jednostavno odnijeli čitav komad zida s njegovim grafitom i o tome je pisao čak i londonski Times.
Da, čovjek je u međuvremenu postao tolika globalna zvijezda da holivudskoj A-listi uzima milijune dolara samo zato jer može i jer ih oni imaju, ne znaju kuda s njima, a znaju da ultrabogate budale 'moraju' kupovati umjetnine. (Ne bavi se samo grafitima, nego i 'klasičnijim' likovnim formama).
Zadnjih dana britanski mediji pažljivo prate njegov povratak domovini pa svako malo izleti naslov sa slikom: 'Novi Banksy u Liverpoolu', 'Banksy se vratio u London'...
A ja se opet, po n-ti put i sve glasnije pitam: Pa gdje ti živiš!?!?
Par 'hitova', subjektivni izbor:
Post je objavljen 13.12.2011. u 12:21 sati.