jedan instrumental koji je svirao na starome radiju, ranom zorom, priljubio se uz kožu
jedan maleni dječak, sasvim nesvjesno u igri, naslonio je čelo na moje rame
jedna ruka na par sekundi pružila je sigurnost, smirenje... zaboravih da ju moram povući
par kapi kiše tek toliko da spoji pukotine
jedan dodir između dva treptaja ostao je tjednima na licu
I nema da bar
i nema sutra...
ali sasvim dovoljno da nahrani dušu
i sasvim dovoljno za dalje
svaka kretnja me dirala, svaki pogled pružao utjehu...
jesi li ikada zimi spasio malu pticu i umotao je u dekicu?
Post je objavljen 12.12.2011. u 17:47 sati.