Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/11

Marketing

Radujte se u Gospodinu

Treća nedjelja došašća zove se »nedjelja gaudete«, prema ulaznoj pjesmi u latinskom jeziku: „Radujte se (lat. gaudete) u Gospodinu! Ponavljam: Radujte se! Gospodin je blizu“ (Fil 4, 4. 5). Razlog kršćanske radosti je u Božjoj blizini, u blizini njegova kraljevstva i ljubavi kojom ljubi sve ljude darujući im spasenje objavljeno po Kristovoj Radosnoj vijesti. Današnji ulomak iz Ivanova evanđelja predstavlja nam Ivana Krstitelja i tumači njegovu ulogu, njegovo spasenjsko značenje. Sveti Ivan ne bijaše svjetlo – nego da posvjedoči za svjetlo. Svi svjedočimo o nečemu. A vrijednost zadobivamo po tome o čemu svjedočimo. Svjedočimo li o svjetlu – postajemo njegov sjaj.
Puno puta čujemo, promišljamo ili čitamo: Tko je Bog? Ipak treba promisliti: Tko smo mi? Inače je naša pobožnost bijeg od nas samih. Ne pronalazimo li Boga u sebi, sve ono što nazivamo Bogom izvan nas, zapravo je beživotna ideja kojom se bavimo – bilo iz intelektualne radoznalosti, navike, ili neke pobožnosti. Istinsko razmišljanje o Bogu, i o našem vjerskom životu – počinje od nas samih. Razmišljajući tragom pitanja tko smo mi, odgovor nalazimo jedino u Bogu. Bog je odgovor na pitanje tko je čovjek. A čovjek je odgovor na pitanje tko je Bog. Točnije: čovjek je mjesto gdje Bog daje svoje odgovore o sebi; »zaslon« na kojem se očituje Bog. Skriven je ako ga ne otkrivamo u čovjeku. Tu upućenost Boga na čovjeka i čovjeka na Boga evanđelje ocrtava slikom: Riječ – glas, Svjetlo – svjedočanstvo o Svjetlu. Naime, Riječi je potreban glas da bi se očitovala; a glasu je potrebna Riječ da bi oživio. Sjaj Svjetla bio bi uzaludan kada ne bi bilo predmeta koji obasjava – svjetlo bi ostalo skriveno. Sve bi bilo mrak jer ne bi bilo ničega o što bi se svjetlost reflektirala. Također, i predmeti kao da ne bi postojali ako ne bi bili obasjani. Kao što su predmeti svjedočanstvo o svjetlu, tako smo i mi svjedočanstvo o Bogu.
Takva je i pozadina Ivanova stava prema Isusu. Ivan na pitanje o tome tko je on odgovara govoreći tko je on Bogu. Sebe razumijeva tek u odnosu prema Njemu i kaže da nije onaj koga po njemu vide, nego onaj koji omogućuje da se taj isti vidi, prepoznaje. Žrtvuje privid o sebi u korist Istine. Umanjuje se da bi Bog mogao rasti. Kaže: Nisam Krist, nisam Ilija, nisam prorok. Ja krstim vodom, a On krsti Duhom. Drugim riječima – on »nije«, a Bog je onaj koji »jest«. Stavljajući preda nj svoje »nisam«, nastaje moj »jesam«. Ivan upozorava: »Među vama stoji koga vi ne poznajete.« Što učiniti da ga prepoznamo? Upravo ono što je i Ivan učinio – dajmo ispravan odgovor na pitanje: »Što ja kažem sam o sebi? Kakav sam u ovom došašću? Živim li svoj advent?« Poput Ivana, naše riječi i djela trebaju svjedočiti o nadi koju nosimo i o Onome kome smo povjerovali.



Post je objavljen 11.12.2011. u 21:46 sati.