Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/karmelo

Marketing

Kasna jesen

Promatrao sam je krajičkom oka, zavaljenu na suvozačkom sjedištu, sasvim opuštenu, možda pomalo zamišljenju, ali i sasvim svjesnu da je promatram. Osmjeh s tragom zezancije, lijepi, uzbudljivi, profil, kosa gotovo do ramena, možda stoga što obožavam dugu kosu na ženama. Okrene glavu i sasvim proračunato, polagano, ovlaži gornju usnu vrškom jezika.
Što je, nešto mi se zalijepilo na lice kada tako pažljivo promatraš?
Ne, samo uživam...
Ha,ha,ha...u čemu, nešto novo, što nisi već vidio?
Vidio sam i oduševi me svaki puta više! Kao estetu i kao mušku šovinističku svinju....što mi pripada!
Primitivni Balkanac! Ništa od onoga što gledaš ti ne pripada, nikome ne pripada. A takav pogled će ti samo još udaljiti.
I prekriži noge, što s kostimićem koji nosi, u dubokom sjedištu BMW-a, automatski znači, pokaže pola bedra, zašuškavši svilenim čarapama tako da bi i kamen prošli trnci.
Mda...dobro, ne pripada, ali mogu se koristiti!
Možda možeš...možda, vidjeti ćemo
I skloni mi ruku s koljena, taman kada su mi prsti kliznuli među bedra.
Hej...ruke na volan!
Dobro...hoću, ali onda mi bar pokaži što sam htio dodirnuti...čipku na goloj koži!
Ho, ho, ho...al' smo ambiciozni. Odakle uopće ideja o nekoj čipki? Tko lud hoda po ovoj zimi polugol?
Pa, nadam se ti! Pet metara u garaži i nije neka šetnja. A znaš koliko volim da je dovedeš posve golu, samo za mene...pa se nadam, još od sinoć.
Sigurno ću ti sada pokazati i da jest tako! Pa da me nepoznati ljudi vade iz jarka gole guze kasnije! Mogu zamisliti naslove u novinama....
Ruka mi ponovo krene i gotovo uspijem dotaknuti komadić gole kože. Gotovo!
Hej, jel ti ne čuješ dobro...ruke na volan kao prvo!
Pa moraš mi nešto pokazati, ne mogu čekati.
Nešto??? Pa gledaš mene, to nije dovoljno? Komuniciraš samnom kao osobom...ili sam ja tebi nešto drugo?
Što bi drugo bila?
Ne znam, kada ti moje prekrasne oči nisu dovoljne....ha?!?
Zašto bi bile, to je kao da smijem samo licnuti glazuru s torte. Ti si čitava osoba, dakle me zanima sve. Hajde, bar otkopčaj dva dugmeta..da zavirim što me sve čeka.
Netko je rekao da te sigurno čeka? He,he,he,....
Promijeni noge tako da je sada prekrižena gledala prema meni i da sam u djeliću sekunde mogao shvatiti da se ne nadam uzalud! Što mi se valjda moglo pročitati i na licu....i trebalo, siguran sam!
Što je, imamo još želja?
Glas joj se spustio za nijansu, kao da dolazi negdje dublje iz grla, dok su se prsti igrali prvim dugmetom.
Uf, pa znaš da nema kraja mojim željama!
Mmmm, možda onda bolje da prekinemo odmah....radi sigurnosti prometa
I ruku s dugmeta spusti u moje krilo, dovoljno čvrsto da joj ništa od zbivanja tamo ne promakne.
Pa da...i mislila sam da je vrijeme za prekid ovoga....
Isuse, ne možeš sada prekinuti, pa nisi mi ništa pokazala, ništa ne smijem dirati! Baš sam dobar, a ti tako ! Uvijek mogu okrenuti ploču i skrenuti na neki od ovih puteljaka, znaš?! Kada stanem neću moliti.....
Ufff, sada si me baš prestrašio....ali dobro, dok slušaš, dok si sasvim pristojan....
Otkopča ta dva dugmeta i malko se nagne prema meni.
Eto. Zadovoljan? Vidio što si htio?
I krene kao zakopčavati zelenkaste, svjetlucave ,dugmiće.
Ma da, pa nismo djeca, više su mi cure znale pokazati u osnovnoj !
Tim bolje, onda si odavnmo sve vidio, zar ne?!
Nisam ovakve...jesam zapravo, ali nikada mi nije dovoljno...ma daj!
A što sada, da se vozim tako raskopčana?
Mogla bi jednu izvaditi, da je baš onako detaljno pregledam, ha? Znaš da ih obožavam ! Hajde, molim te, vidiš kako sam dobar...i nigdje nikoga nema.
Nasmiješi se i bez riječi svuče tanku paučinastu čipku, te ju zadrži na dlanu, punu, okruglu, već sasvim napete bradavice, poznate zavodljive tamne boje.
Ovu obožavaš...dobro?
Obje obožavam i najviše obje zajedno...hajde, pokaži ih napokon!
I udovolji mi, svuče čipku i s druge i pusti ih da se zaljuljaju još uvijek donekle ukroćene grudnjakom ispod njih. Zatim proračunato ovlaži prst i zaokruži njime oko jedne bradavice, netremice me promatravši onim suženim pogledom od milijun dolara.
Sada bi i kušao, ha, vidim ti u očima....niti ne pomišljaj, hoću živa stići!
Malo mi je glas promukao, grlo se osušilo.
Ma ne, pa rekao sam da ću biti sasvim dobar dok god mi ispunjavaš želje.....čipka, sjećaš se ????
Čipka? Da je navučem natrag?
Ne zezaj me, zbilja ću skrenuti ako mi ne vrijedi biti dobar!
Aaaa...ova čipka možda?
I povuče rub suknje pedalj višlje.
Još, molim te, podigni je sasvim, da vidim moju najslađu guzu!
Ne skidajući mi pogled s očiju, mačkastim pokretom podigne suknjicu preko struka i zatim se blago okrene od mene i opet promijeni noge, pokazavši je u punoj raskoši, izbezumljujući me posve!
Samo malo, hajde samo malo raširi noge, tek da osjetim koliko je vruća, hajde, molim te.
Sasvim napukao glas i prsti što klize vanjskom stranom bedra, guzom, ovaj puta bez protesta.
Ako ćeš gledati ravno pred sebe....
Kuda god....hajde, daj mi je! Sasvim ih raširi, podigni je naprijed.
Tek je blagim trzajem bedra reagirala kada napokon uronim prste u preslatku vruću vlažnost, kada mi prsti zaigraju kao da sviraju najluđu simfoniju! Kada sam na podlaktici naslonjenoj joj na trbuh osjetio podrhtavanje tek se bezglasno ugrizla za usnu i stisla mi ruku bedrima.
Dok sam skretao s ceste prema sjenci nekoliko stabala u sumraku i istovremeno pritiskao gumb naslona sjedala, tek je tiho prozborila..
Znala sam da ipak nećeš biti dobar.....
I sama se okrenula na koljena spustivši glavu preko naslona svoga sjedišta, duboko na stražnje, oduprijevši se s oba dlana na njegov naslon...


Post je objavljen 09.12.2011. u 17:14 sati.