Marketing
Pogledaj dom svoj anđele...
Ako te nazovem nadam se da ćeš mi vratiti san.
Gledam naš grad i čekam svitanje...
Nekad pisanjem pokušavam uhvatiti titranje prvih zraka sunca. Ali samo zaspem, da bi se probudila za minutu sva uplašena. Kad skinu se maske svi smo uplašena djeca. Ako gard padne, mogu ti ukrasti nade, ali ostane tek da plačeš kad izgubiš snove...
Ponekad želim da sam samo lutka, koju si volio dok nije pukla-kad slomiš je-ne plače...
A sjetim se...priznajem. Sjećati se...znači znati ono što si vidio. Znati...znači sjećati se onoga što si vidio. Vidjeti...znači znati bez sjećanja. Sjećanje nije dužnost, već proizvod ljudskih osjećaja. Zato me se sjeti samo u onom trenutku kad budem dostojna tvog sjećanja
Otkrit ću ti tajnu...kako sam zavolila zimu, led, debeli minus i pahuljice...Volim ih zbog toga što sve ovo manje boli, kad me zima zaledi do kosti. Kad god pogledam pahuljice...
Sanjaj i ja sam sanjala.
Post je objavljen 09.12.2011. u 16:20 sati.