Danas se definitvno previše zabavljam računalom, a trebao bih učiti s obzirom da imam veliki ispit za dva dana. Točnije, za dan i pol. Ili manje.
Dok čekam da se neke stvari obave (videi konvertiraju, OVI suite da sinkronizira mobitel i računalo), u pozadini slušam Jango radio (www.jango.com), radio: The Charlatans UK. Problem je što kad god upišem neki svoj omiljeni bend i idem slušati radio tog benda, očekujem otkriti neki novi bend koji zvuči isto. Možda zato što su moji apetiti preveliki, a naslušao sam se svih pjesama od tog benda. Ili sam ga se zasitio iako nisam preslušao sve pjesme, samo sam se zaželio promjene... Problem je što npr. u slučaju nekih bendova koje slušam, već znam što će mi svirati. Npr. znam da je The Charlatans UK britpop bend i da ću na tom radiju čuti i Blur i The Verve i Pulp i James i Radiohead i Suede i Oasis i Mansun... Znam sve već napamet. Problem je što je taj glazbeni pravac završio, a pripadao je 90-ima. Htio bih slušati alternativni rock, tj. "današnji britpop" ili novije pjesme s novijih albuma navedenih bendova (koji naravno danas ne uspijevaju oživjeti staru slavu, ako postoje uopće). Nedavno sam slušao novi album The Charlatansa i ugodno me iznenadio. Stvarno je dobar, tj. dvije-tri pjesme na njemu se mogu slušati više puta.
Da, dobro ste čuli - dvije, tri pjesme je odličan "album score". U posljednje vrijeme koji god album album novijeg datuma slušam (npr. M83), svide mi se dvije ili tri pjesme. Moglo bi se reći da je dvije dobre pjesme po albumu prosjek ovih dana... No, ponekad im treba dati priliku te neke albume preslušati više puta, pa nam se možda svidi još pokoja pjesma.
Problem je s mojim glazbenim ukusom što ga je nemoguće obuhvatiti. Tako je velik i ovisan o raspoloženju i, na neki način, precizan. Evo, ne mogu više slušati The Charlatans UK radio jer mi već ide na živce. Sada bih već slušao nešto posve drugo...
Precizan je u stilu da mi se može sviđati sve u vezi benda ili pjesme, ali ako nema "ono nešto", onda ništa od toga. A otkrivanje novih pjesama koje imaju "ono nešto" postaje sve teže - zato što većinu stare glazbe vez poznajem, a nova glazba uglavnom nije moj stil.
Čekam novi album Placebo-a, Keane-a, No Doubt-a i još mnogih bendova. Imam osjećaj da svi čekaju proljeće 2012. Ili jesen (upravo sam saznao da se novi album Robbie Williamsa očekuje za jesen 2012., što me rastužilo). R.E.M., moj najdraži bend svih vremena, su se raspali i sad od njih više nemam što očekivati. Uskratili su me za jedno "očekivanje". Moram otkriti nove bendove...
Slušao sam ovaj tjedan dosta The Radio Dept. i mislim da su mi ušli u fazu dosađivanja, ali mi još nisu potpuno dosadili. Naravno da njih nitko ne može nadmašiti sa fuzzy-pop, dreamy, shoegaze-om, ali mladi bend Wild Nothing im je dosta blizu, moram priznati.
Početkom ovog tjedna skinuo sam ovo, a to je kompilacija pjesama iz ove godine koje su oduševile glazbenog kritičara koji je autor bloga (a za njega znam jer sam jednom davno čitao njegove recenzije R.E.M.-ovih pjesama. Naime, recenzirao ih je sve, tj. sve zaključno s albumom Accelerate). Jesam li izvršio plan da ću poslušati sve pjesme koje on smatra da bih trebao poslušati? Nisam. Ne, zato što su naši ukusi različiti. I da X osoba napravi svoj "best of", znam da mi se neće svidjeti sve... Uostalom, Michael Perpetua (autor bloga), dosta sluša i hip hop i ženske vokale, a ja ni jedno ni drugo ne volim.
Tražim dalje...
Stranice koje sam nedavno otkrio, a posvećene su otkrivanju glazbe: "The Tune" i "We Are Hunted". Provjerite ih pa mi recite što mislite.
Sljedeći potez? Ne znam. Trenutno sam na The Radio Dept. i vjerojatno kad izađem iz obaveza u kojima se trenutno nalazim, onda ću tražiti "gorljivo", dok je pustiti Jango da svira prilično lijena solucija, zar ne?
Post je objavljen 07.12.2011. u 18:25 sati.