Izvadim noge iz svog toplog kreveta i prije nego mi prsti dotaknu moje narančaste papuće, vidim svoj odraz u ogledalu .Pogledam se i spustim noge u udobne papuce i zakolutam ocima .
Razbarušena smeđa kosa i dalje je u zraku!
Ustajem polagano ne namjeravam se ni danas počešljat , jednostavno nema smisla kvariti tako kreativnu frizuru.
Nasmijem se sama sebi ipak nisam jedna od onih koje ujutro kad oci otvore mrze cijeli svjet!
Škljocnula sam prekidač i upalila svjetlo , brzo na sebe navukla prvo s hrpe odječe sa svoje kreativne stolice.
Negdje u podsvjesti , na rubu sječanja čuo se prodoran krik . Imala sam sedam godina , čuo se dječiji plač!
Bila sam mala i prestrašena . Dozivala sam te.
Sjedila sam na stolcu i držala čarape , okretala ih u rukama. Kraj noge svjetlucavi predmet je stajao kraj mene, podigla sam ga s poda.Mali nož , stavila sam ga u čarapu!
Nastavila sam plakati i vikati !"nemoj ići"
Bit ću dobra!
Kako sam trljala rukama te čarape nisam ni shvatila da su mi ruke izrezane.Krvave.
Tada sam prvi put vidjela sebe u oći !
Spustila sam se i uzela sebe za ruke ! "malena ja"
Ispruženih ruku vikala sam ! Pomozi mi !!!
..............................................................................................................................................................................................................
IRL : 2:17 vrištajuči se probudila , potok skužim da sam na krevetu na katu i okrenem se na drugu stranu spavat!
Zaključaj vrata !
Alo znam da si tu ! Zaključaj jebena vrata! Nema ga , nikog nema! Ustajem iz kreveta i zaključam jebena bijela vrata! Dva puta po običaju i izvadim ključ iz brave da ga spremim u ladicu ! Okrenem se i prepadnem se!
Ispred mene stoji on!
Šit! Usrala sam se budalo glupa!
Smijuči mi se reče : Zvala si me!
Nisam al sam mislila da si tu da zaključaš vrata!
Stavim ključ u ladicu i ignorirajuči njega vratim se u krevet! Sjedi na rubu moga kreveta!
Tko smo mi? upita on
Tko mi?
Pa ti i ja?
Ti ne postojiš a ja spavam!
Vješt pokušaj draga ! Ako u snu zaspeš nečeš se probuditi!
Jesi siguran u to?
Nisam ali tako kažu! Čija ti je ovo haljina?
Zar ti ja ličim na osobu koja nosi ili pak posjeduje haljinu?
Pa ustani se i pogledaj u ogledalo!
Pogledam sama sebe i na sebi imam tamno crvenu baroknu haljinu, sa svim umetcima za bokove...
Izgleda kao da mi guzica ima 120 kila ali lijepo izgledam!
Skidam ruke s trbuha i opet pogledam u njih krvave su! Ne , ne zamazala sam haljinu , ne ovo se ne događa meni! Najednom se ogledalo zacrni , soba počinje da mijenja boju u crnu , iz ogledala samo se oči i obrve vide!
Gledam i pomislim u sebi JEZIVO!
Opet neka vaša smicalica ! B ne zajebaji me šta me strašite pizduni jedni!
Mislila sam da se ti bojiš mene !
Ne
Opet te nešto mući?
Da
Imaš pravo laže te i zato ti je kosa u zraku! Od nervoze!
Kako znaš?
Upitaj se kome vise vjerujes njoj ili H?
Pa H naravno
Zašto?
Jer ju duže poznajem i nema mi sto skrivat za razliku od nje !
Klinac ti si samoj sebi detektor laži!
Istina šire joj se zjenice i jednostavno zašuti i prešuti pitanja!
Upravo tako ,slušaj samo sebe i nikog više! Sama za sebe znaš što je najbolje!
Hoću B !
Jedan, dva, tri ,probudi se!
............................................................................................................................................................................................................
IRL 9:30 H i B su imale pravo , uzela sam mobitel i rješila ono što sam izbjegavala cijelo vrijeme , sjelo mi ko budali šamar , pao kamen sa srca , izderala se na par ljudi , prekinula sadašnju vezu u kojoj nisam dobivala nikakve rezultate pomaka i napokon sam slobodna i zadovoljna svojim životom! Ljubav nikad ništa ne zahtijeva, već samo daje. nažalost neki neznaju ni osnove da bi išta od sebe dali!
Post je objavljen 30.11.2011. u 18:40 sati.