Mece: Vrijeme vrlo hladno, teren taman - ni tvrd ni mekan
Sudac: Gorup uobičajeno nepokretan ali pravedan i pouzdan
NK LEGE: Nevista, Zvone, Jadro, Periša, Mijat (od 45. Darac), Mario, Vinko, Zrno, Franjo, Oreč (od 45. Kljun) i Krpan
Strijelci: Krpan, Jadro 2, Mario i Zvone
Počela su kolinja i kao što vidite sve nas je manje. Znaju se prioriteti. Što će nam liga i tekme ako nema kobasica, kulena, šunke, krmenadle...
E sad... Ribari su došli u vrlo dobrom sastavu. Dosta su mlađi od nas i to je bila tek prividna njihova prednost. Naravno da je pobjedilo iskustvo. U prvom poluvremenu vladala je nervoza kod gostiju i moram priznati da su igrali čvršće nego inače i nego li je primjereno za veterane. No sa dva brza pogodka na samom početku drugog dijela utakmice poništili smo i samu neizvjesnost. Potom se igralo bitno jednostavnije, puno brže a lopta je tečno išla prema kraju susreta jer smo primjetili da je grah gotov. Nedugo potom sudac je odsvirao kraj a mi prionuli grahu.
Ovaj puta spomenit ću naše kadete Zrnu, Perišu i Mihaljevića vrijeme prije tekme, samu tekmu pratio sam ih ispod oka i moram reći da su bili odlični, rastrčani i precizni. Milina za gledati. I onda je nastao problem. Pao je mrak, uvalili smo se u restoranski dio i počeli klopati. A oni samo gledaju. Ni da bi. Odmah sam reagirao i zapovjedno im naredio da moraju klopati zajedno s nama jer na njima (za nekih 20 godina) ostaje ovaj Klub. LEGE su njihovo nasljeđe. Čaćevina. Stoga im moramo usaditi prave vrijednosti. Svaka budala zna doći na tekmu, trčati gore dolje, lijevo desno, primiti ili zabiti gol - i otići kući. Cilj ove priče je bitno drugačiji. I svima vidljiv iz svemira. Počeli smo s njihovom obukom. Vrlo uspješno. Ustvari biti će uspješno ako se ne naljute na nas i pojave se i na slijedećoj tekmi.
Post je objavljen 26.11.2011. u 18:27 sati.