Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/justunique

Marketing

Ja sam sretan, tako sretan što te imammmm.. Želim ti reći hvalaaaa, a hvala je Merciiiiiii :)

Nisam jako dugo pisala, opet... uvijek ovako započinjem post. Da da, znam da je vrijeme da prestanem ali jednostavno, obaveze su me pregazile... Bilo je i problema i obaveza i sretnih i tužnih dana.. Svega pomalo... Neznam jesam vam rekla da sam jedno vrijeme radila za jednu mobilnu mrežu.. Da, ja sam bila ona teta što napada ljude da pređu baš na našu mrežu... Bilo je tu svašta. Ljudi su svakakvi. Iskreno, i ja sam bila ta koja je samo prošla pored takvih jer sam znala da bi me navukli na sve i svašta. I tako sam radila 6 sati svaki dan da bi zaradila ni 500 kuna. Ah, eto, to je tako... Pošto mi je dan bio preopterećen svim i svačim, odustala sam od toga i sada idem samo na fax. "Samo"... Nego, što još ima kod mene. Trebala sam ići na Praskozorje pa nisam. Znam znam, prestara sam za te gluposti al ne mogu bez dobre romantike :) I nismo išli... :( Al dobro, ipak sam pogledala verziju s neta pa sam svejedno u toku :)





Nekako sam ovisna o takvim filmovima. Čak sam počela gledati Vampire diaries...

To mi je postalo jako jako napeto... Jednostavno obožavam ljubavne filmove, serije, štogod... Neću o tome više, znam da će mica čitat post, a njoj to jako teško pada..
Počela sam se družiti s novim ljudima. Znam znam, opet.. Brzo otkantam one koji mi ne pašu ali to tako treba biti, ne? Zašto bi se mučila s nekim tko mi nije niti malo sličan. Znam da je to malo sebično od mene ali eto...
Mica o kojoj sam pričala prije par rečenica je moja draga nova prijateljica koja trenutno prolazi kroz prekid i znate već kako to ide.. Faza poricanja, javljanja bivšem, plakanje i takve stvari... Znam da mi prijatelji ne možemo utjecati puno na to, zapravo, ne možemo utjecati nikako... Ali... Znaš kako se kaže: "Nitko ne zaslužuje tvoje suze, a osoba koja ih zaslužuje neće te ni rasplakati..." Znam da se sjećaš dobrih trenutaka s njim, znam da ga vidiš u svakoj pjesmi, u svakoj kući, u svakom koraku na plesu, u svakom izlasku, u svakoj kavi, u svakom snu... Ali.. Znam isto tako da mu se ti uvijek javiš prva, ti si ta koja uvijek sebe ponižava, ti si ta koja je slaba i koja ne kreće dalje. On je odavno krenuo, barem tako kažeš. To ti i vjerujem jer odavno već ima zamjenu. A ti si ta koja je vjerna zauvijek... Ti si ta koja još uvijek vjeruje u nešto što nije bilo to... Znam da ti je teško, znam da nije lako krenuti dalje ali tako nećeš nikada dalje ako mu se budeš javljala... Rekla sam ti odavno da imaš dvije opcije. Ili biti s njim tj vratiti mu se ili ga ostavit do kraja... Ovo prvo si rekla da nećeš tako da ti ostaje samo ovo drugo... Iako ti pokušavam pomoći, i ti i ja znamo da ne mogu i da to moraš sama. Ja ti mogu biti potpora, mogu ti dati savjete ali znamo da me nećeš poslušati i danas si mi rekla da ću te ubit jer si mu poslala poruku. Neću. Meni ne znači ništa ako mu pošalješ ili ne, znači tebi. I dalje si daješ lažne nade i dalje se uništavaš oko toga, i dalje pričaš o njemu... Kreni dalje, ti to možeš... Kao što sam ti rekla, piši blog, ispuši se, komentiraj drugima, čitaj druge. Ima ljudi (cura) koje imaju slične probleme. Nije on jedini na svijetu. Ostavi njega iza sebe, sjećaj se lijepih trenutaka, sjeti se onih ružnih i neka te ti ružni drže dalje da zaboraviš na sve to. Nećeš zaboraviti, nikada ali doći će jednom netko tko će te cijeniti više od njega i kome ćeš biti lijepa kao takva i tko će te držati kao kap vode na dlanu. Znam to. Ja sam to prošla. Sama sebi reci da ti to možeš i to je to. Vjerujem u tebe :) Dragi moji blogeri, ajmo riječ podrške za moju kolegicu :))) Znam da uvijek imate nešto lijepo za reći :)

A ja... Ja sam i dalje sanjar, živim u nekom svom svijetu koji nitko ne razumije i dalje se bojim otvoriti u potpunosti nekim ljudima.. Nekada možda i budem... nekada...



Post je objavljen 23.11.2011. u 21:24 sati.