Marketing
Navali, glupi narode!
Nekada su se snimale ovakve reklame:
Ovako je izgledao jedan blok reklama:
A ova je tako moćna da zaslužuje još jedno isticanje:
To su samo neke od brojnih reklama i to uglavnom iz 80-ih... ovo ističem za one slučajne prolaznike koji misle da smo do 1990. živjeli u pećinama, zarasli u duge kose i brade te da smo se sporazumijevali grlenim urlicima uz podosta gestikulacija.
Nije to nikakav vrh TV-marketinga, da se razumijemo, ali treba ih sagledati u kontekstu pa će biti vidljivo da se trude (zakokupiti pažnju gledatelja, ispričati neku priču, prenijeti poruku, zabaviti)... napraviti nešto više od pukog zavlačenja ruku u novčanik naivnog TV-gledatelja.
Neki od tih slogana se i danas koriste i vjerujem da u tim tvrtkama nikome ne pada na pamet mijenjati ih. Ne mogu zamisliti da Kraš nakon X godina ide tražiti bolji slogan za Kraš-Express od 'Ujutro za dobar dan, uvečer za dobar san'. Jednostavno: to je – to, a buduće generacije će ga mijenjati ne bude li više odgovarao potrebama.
Svojedobno sam čitao intervju s frajerom koji je bio u ekipi koja je smislila 'Svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje'. Naravno da danas većina misli kako je u pitanju narodna poslovica iako se radi o vrhunskom primjeru onog što bi trebali raditi copywriteri.
To je sve, naravno, prije vremena nego su se i na nebu domaćeg reklamno-propagandnog biznisa pojavile zvjezdane instance poput copywritera, creative directora i slične. (Ne kažem da su zbog toga reklame lošije, ali se bojim da je s terminologijom usvojeno i stajalište da je 'publika glupa' pa se više nema potrebe truditi baš oko svake sitnice).
Ima i antologijskih primjera radijskih reklama, ali će ovaj ekonomsko-propagandni blok iz nekih boljih vremena ostati siromašniji za taj dio prezentacije iz jednostavnog razloga što je to snimljeno na kasetama. I dok za kasete i znam gdje su, kasetofona više nema. (Da, sčjani prolazniče, kasetofon je još jedna vragolija tehnologije iz razdoblja prije televozora u boji, kada je svijet još uvijek bio crno-bijel).
Ostaje tek ovaj jedan digitalizirani primjer sa 101-ce, koji zapravo i nije tako star, ali je definitivno primjer nečeg što se u današnje vrijeme više ne može čuti. Čak ni u humorističnim emisijama (ima li toga uopće?). 101-ca je inače bila poznata po svojim 'anti-reklama reklamama', ali su one svejedno nekoliko godina bile pretplaćene na nagrade struke.
Sladoled by WebReporter
Obraz od 0,99 do 9,99
Netko naivan bi pomislio da je s razvojem tehnologije i medija došlo i do razvoja u oglašavanju, ali svaki dan svjedočimo sve žalosnije upakiranim porukama (odbijam prihvatiti kao činjenicu floskulu da je publika zaista glupa, a u tome me podržavaju i autori brojnih barem duhovitih reklama, ako ništa drugo) za koje mi nije jasno zašto jednostavno umjesto bilo kakvog teksta ne govore: Kupi me, Kupi me ili Daj! Daj! Daj!... Manje bi mi vrijeđali inteligenciju.
Svi će se lupati u prsa junačka i vikati kako se protive 'potiskivanju (bilo čega) hrvatskog', ali kad se veliki nacionalni zanos i ponos spusti na razinu svakodnevnog šopinga, baš nas briga kakvim je jezikom napisana deklaracija sve dokle pašteta stoji 0,99 kn. Nije važno ni što je u njoj, koliko ima E-brojeva... sve dokle stoji 0,99 kn.
Štogod većina javno ispovijedala, toliko na privatnoj razini stoji nacionalni ponos. Ma nije to čak toliko ni nacionalni ponos, koliko samopoštovanje. Toga bi trebalo biti za početak, a kasnije bismo možda mogli i biti ponosni na nešto što smo postigli: Želiš prodavati robu na hrvatskom tržištu? Onda izvoli deklaracije svojih proizvoda napisati na hrvatskom jeziku. Potroši nešto novaca, nađi agenciju ili bilo kojeg kroatista, ali to mora biti napisano tako da ne izaziva podsmijeh. Svi smo već vidjeli po internetu, ako i sami nismo naletjeli na neku nebulozu tipâ: Držati izvan djece (uputa za korištenje noževa) ili Samo za vanjsku i unutrašnju primjenu (božićne žaruljice).
Druga stvar vezana uz oglašavanje i komuniciranje s javnošću koja me također izluđuje je sadržaj TV-reklama, na koje hoćeš-nećeš, moraš naletjeti koliko god se trudio smanjiti dnevnu količinu vremena provedenog pred 'malim ekranom'.
Od svih TV reklama aposlutno su najuvredljivije one koje se obraćaju ženama, tj. prodaju neke 'ženske proizvode', a među tim gnojem najviše smrde reklame koje prodaju kozmetičke poizvode.
Sve je počelo nevino i naivno s 2 u 1 pakiranjima, pa si imao šampon i regenerator. No stvari su se počele zahuktavati i 'udarni' sastojci kozmetičkih preparata smjenjuju se munjevitom brzinom. Samo sam ja, koji u 99% slučajeva promijenim program kad se pojave reklame, u zadnjih nekoliko godina ispratio uspon, kratkotrajnu slavu i ubrzani pad u potpuni zaborav, koje najčešće prati i nestanak s polica u trgovinama, 'magičnih' sastojaka kao što su yoyoba, aloe vera, kašmir, glina, jogurt, biseri, kivi, avokado, minerali i soli (najčešće morska), pijesak s balijskih plaža, hijaluronska kiselina, morski kolagen... da bi se jedan proizvođač napokon dosjetio jadu te jednostavno zapakirao nešto što ima '7 magičnih sastojaka'.
To je vrh (dno dna), potcjenjivačkog odnosa kojem smo svakodnevno izloženi sa svih strana (možda i s pravom obzirom na spomenuti elementarni nedostatak samopoštovanja), a ovaj izrabljivačko-robovlasnički, koji onima na koje se primijenjuje više niti ne mora navesti o čemu se točno radi, posebno je odvratan jer je po svom sadržaju gori od hokus-pokus čarobnih napitaka koji su širom svijeta stoljećima prodavali putujući trgovci-prevaranti.
Već vidim frajera koji je lutajući po evropskim bespućima negdje u 16. stoljeću sparkirao svoja kola, podigao pokrov i u tren oka ih pretvorio u pozornicu. Ekipa se skupila, a ovaj izađe s bočicom i samo kaže: 'Sedam čarobnih sastojaka'. Mo'š si mislit kako bi se kruha najeo. Uvijek je trebala neka priča, što je porijeklo nekog sastojka bilo egzotičnije to je 'magija' sadržana u njemu bivala garantiranija.
Danas više nema potrebe za dosjetkama, pričom, avanturom... jer narod guta svako govno ko visoka peć ugalj.
– Vidi, narode, čarolija u boci! Navalite glupi debili! Evo (dva reda mojih prekrasno izbijeljenih zuba i) bočica koja može biti vaša za samo 9,99 u najbližoj trgovini! Unutra ima sedam čarobih sastojaka i što'š više?! Sreća ponajveća, navali glupi narode!
(Idem po šlauf... glupi HSP – ili neko autohtono ili čisto govno otpalo s tog čira – mi se s dva megafona reklamira pod prozorom...)
Post je objavljen 28.11.2011. u 18:08 sati.