Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/real-scars-and-fake-smiles

Marketing

It's like you're the swing set and I'm the kid that falls...

And I keep falling. Upravo se tako osjećam. Kao da padam na svaku ispriku, svako "molim te" i svako "ovo je zadnji put". Spremam se napisati ovaj post već danima i sada, kada sam konačno uhvatila vremena, riječi nikako da izađu iz mene, nisam više sigurna ni o čemu sam željela pisati. Zapravo jesam. Jedna pjesma i jedna knjiga.
Čitam Balaševića. Zapravo, "gutam" knjigu u nekoliko trenutaka. Sinonim za savršenstvo. Zapela sam za jedan poseban stih. Nisam mogla ne preslikati ga u vlastiti život, tako... prikladnog; "Jednom, kad je zadremala, preturajući joj krišom po rečima, kao po tašni, slučajno sam nabasao na neke male, nepotrebne laži, i te noći je tamna senka slutnje prvi put nadletela moje snove. Znao sam da to uzima jednom zauvek..." . Zaista, jedna mala laž je dovoljna. I zaista, to uzima zauvijek. Možda nekim ljudima to nije dovoljno, ali meni je to potpuno dovoljno da probudi moju paranoju. Jedna jedina, nevina laž. Čak ni ne mora biti laž. Nešto slučajno, potpuno slučajno izostaviš iz priče. Svaku sljedeću riječ koju čujem od tebe analiziram do najsitnijih detalja. Jednom mi kažeš da ne ideš na kavu i onda, potpuno neplanirano odeš jer se nešto promjeni u planovima. I onda se ja pitam je li to bila laž ili su se planovi doista promjenili. I što ako je bila laž? Što ćeš mi još lagati? O tome s kim izlaziš? O tome što voliš? O tome što radiš, s kim radiš? I ono čega se najviše plašim, hoćeš li mi onda lagati i da me voliš? Dakle, znao je Đole što govori kad je pisao knjigu. Đole, da budem iskrena, uvijek zna o čemu govori. I ovaj put je imao pravo... "Laž je teška droga, sa te igle se još ni'ko nije skinuo."
Pjesma je najavljena već u naslovu. Radi se o P!nk i "I don't believe you". Poprilično stara pjesma, oko dvije godine ako se ne varam. Ne znam na koju foru, ali izvukla sam je neki dan na playlist. U naslovu je drugi stih pjesme. Prvi je naime onaj bitan; "I don't mind it, I don't mind at all...". Onaj koji mi pristaje kao saliven. Meni nikad ne smeta, uopće. I možda je u tome problem, možda je to razlog iz kojeg je sve ovo s Njom otišlo predaleko. Čini mi se tako daleka, tako strana, nakon toliko vremena provedenog zajedno. I to "volim te" koje smo, očito, isforsirale ili nešto... Kao da se već neko vrijeme izvlačimo na račun toga da se volimo. Onda naiđe onaj jedan stih zbog kojeg su moje misli nedorečene, a takav će ostati i ovaj post. Ostati će nedorečen jer stih završava upitnikom i ja tu više nemam ništa za reći. Na Njoj je da odgovori je li Pink u pravu kad kaže; "The passion’s there so it’s got to be right, right?"...

Voli vas vaša V :*


Post je objavljen 22.11.2011. u 23:55 sati.