Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/plimita123

Marketing

FARMAKOLOGIJA

FARMAKOLOGIJA

Farmakologija je nauka o lijekovima.
U širem smislu to je nauka koja proučava sve što je u vezi sa stranim tvaarima koja se primjenjuju u svrhu liječenja.

KLINIKA FARMAKOLOGIJA je specijalnost znanstvenog proučavanja djelovanja lijekova na čovjeka.

FARMACIJA je znanost i struka koja se bavi pripremom i izradom lijekova

ALOPATIJA - suprotno se liječi suprotnimGiegoriy (1735-1821)
• puštanje krvi
• emetici
• purgativi

HOMEOPATIJA - slično se liječi sličnimHahnemann (1755-1843)
Učinak lijekova povećava se njihovim razrijeđenjem.


POVIJEST MODERNE FARMAKOLOGIJE


• HIPOKRAT (460-355. B. C.) - PRIMUM NON NOCERE - Ponekad je dobar lijek kad se ne uzme ništa!

• PARACELSUS (1493-1541) - Sve je otrov i ništa nije bezazleno, samo o doziranju ovisi da li je nešto otrovno ili nije!

• OSLER (1865) - Čovjek ima urođenu težnju za uzimanjem lijekova. To je jedno od
obilježja koje čovjeka razlikuje od životinje.

PRVI FARMAKOLOŠKI LABORATORIJ
osnovan je 1846. godine u Dorpatu (Estonija). Rudolf Buckheim ustanovljuje farmakologiju kao eksperimentalnu struku, nasuprot dotadašnjoj praksi prenošenja
iskustva. U Hrvatskoj je prvi farmakološki laboratorij osnovan 1919. godine na Šalati.


MODERNA KLINIKA FARMAKOLOGIJA

Claude Bernard (1865) - Moral ne zabranjuje provođenje pokusa na susjedima ili na nama samima. Zabranjeni su samo oni pokusi koji mogu naškoditi.Thomas Lewis (1934) - Principi kliničkog ispitivanja lijekova - rano kliničko ispitivanje kinidina.
Harry Gold (1952) - Čovjek je prikladna studija čovječanstva

Klinička medicina + farmakologija = klinička Farmakologija

FARMAKOKINETIKA
- proučava kako se lijek ponaša u organizmu od mjesta primjene do izlučivanja
- aplikacija ,distribucija ,biotransformacija,eliminacija.

FARMAKODINAMIKA
• proučava mehanizam djelovanja lijekova; kako lijek utječe na funkcije organizma,
pojačavanje ili supresija, poboljšanje bolesti, doze, nuspojave

FARMAKOTERAPIJA - primjenafarmakoloških spoznaja u medicinskoj praksi

FARMAKOGRAFIJA (receptura) – propisivanje lijekova

TOKSIKOLOGIJA - znanost o interakciji tvari i čovjeka

FARMAKOPEJA - propisi o sastavu, svojstvima, postupcima za ispitivanje čistoće, čuvanju lijekova

OFICINALNI LIJEKOVI - farmakopejski
MAGISTRALNI LIJEKOVI - ljekarnički
OPSOLENTNI LIJEKOVI – zastarjeli
LEGISLATIVA - zakoni i propisi koji su obvezatni za liječnika i farmaceuta, a
osiguravaju pravilnu primjenu i postupak s lijekovima, u cilju sprečavanja štetnog
utjecaja na ljude.
.
LIJEKOVI

Lijek = jest svaka tvar ili mješavina tvari namijenjena liječenju ili sprječavanju bolesti kod ljudi te svaka tvar ili mješavina tvari koja se može primijeniti na ljudima u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija farmakološkim, imunološkim ili metaboličkim djelovanjem ili postavljanja medicinske dijagnoze.

1.Gotovi lijekovi - proizvodi koji se stavljaju u promet pod nazivom odabranim od proizvođača - lijek koji je industrijski proizveden,
• Imunološki lijekovi - cjepiva, serumi, alergeni, antigeni
• Radioaktivni lijekovi
• Lijekovi visoke tehnologije/biotehnologije
• Lijekovi iz ljudske krvi ili plazme - albumin, faktori zgrušavanja
• Prirodni lijekovi

2. Lijekovi s vitaminima, odnosno mineralima
• Tvari kemijskog, mineralnog, biljnog, ţivotinjskog ili ljudskog podrijetla koje se
koriste za proizvodnju lijekova
• Magistralni pripravci - pripremaju se u ljekarni prema liječničkom receptu za
specifičnog (pojedinačnog) bolesnika
• Galenski pripravci - izrađuju se u ljekarnama do 100 dnevno, prema postupku
opisanom u farmakopeji
• Krv i krvni sastojci

3. Prirodni lijekovi – Biljni je svijet golemo spremište aktivnih kemijskih tvari, od kojih se jedna četvrtina dobiva izravno iz biljaka.
(Upozorenje: uzimajte samo jedan od sljedećih pripravaka).
* Majčina dušica (Thymus serpyllum) - pripravite oparak od jedne vrećice u šalici kipuće vode. Ostavite da odstoji 5 minuta pa procijedite. Pijte tri šalice na dan.
* Eukaliptus – uzimajte 4-10 g na dan u kapsulama ili kao oparak.
* Bršljan (Hedera helix) – pripravite oparak od jedne vrećice u 200 ml kipuće vode. Ostavite da odstoji pet minuta. Uzimajte 1 do 2 šalice na dan za vrijeme obroka.
- ulje, kukuruzna svila, sok – infuzija ,domaći sirup protiv kašlja,


PODRIJETLO LIJEKOVA = Izvori lijekovitih tvari su

• Mineralno - jod, talk,…
• životinjsko - inzulin, antitoksin,…
• Biljno - brokula,…
• Kemijska sinteza - acetilsalicilna kiselina, vitamin C,…
• Semisintetski lijekovi - prirodne ljekovite tvari koje se dodatno prerađuju

Ljekovita sredstva mogu biti : 1. prirodna
2. sintetska
3. polusintetska

1.Prirodne sirovine = za pripremanje lijekova nazivaju se DROGE koje mogu biti
= Mineralne
= Biljne
= Životinjske

2. Sintetske sirovine = sintetska ljekovita sredstva su ona koja se dobivaju
kemijskom sintezom

3. Semisintetska = su ona od kojih je početna supstanca prirodna tvar kojoj se
kemijski izmijeni građa.


4. Organske prirodne ljekovite tvari - nalaze se u biljkama i životinjama, a nazivaju se više prema biološkim, nego kemijskim svojstvima

• Alkaloidi - bazične tvari koje sadrže dušik
• Glikozidi - spojevi različitih šećera
• Saponini - glikozidi koji se pjene u vodi
• Masti i masna ulja - esteri masnih kiselina (ricinus)
• Eterična ulja - lako hlapljivi spojevi specifičnog mirisa
• Treslovine i tanini - adstringensi
• Gorke tvari (amara) - ksilostein, vrlo otrovan (pospješuje probavu)
• Sluzi - viskozne tekućine (macerat sljezovog korijena)
• Antibiotici - proizvodi mikroorganizama koji djeluju inhibitorno na rast drugih mikroorganizama


NAZIVI LIJEKOVA

Najstariji su povijesni nazivi = Prema nazivu mogu biti :

1. DROGE ( TRADICIONALNI NAZIVI )= koje služe kao ljekovito sredstvo
= Morfij, Ricinus,Talk

2. KEMIJSKI NAZIVI = imaju one koje imaju kemijsku građu
= askorbinska kiselina

3. TVORNIČKI NAZIVI = ZAŠTIĆENA IMENA ( SUMAMED – Azitromicin )

4. Generički nazivi (INN) = izonijazid (izonikotinska kiselina hidrazid)

5. Postoje lijekovi koji su isti ,ali prave ih druge tvornice i prodaju pod drugim imenima ( Hipocil , Anicil )


DJELOVANJE I PRIMJENA LIJEKOVA


DJELOVANJE
Lokalno Opće
Primjena Primjena
Lokalno Enteralno Parenteralno
- na kožu
- na sluznicu - peroralno - direktno u krvni optok
- direktno u tkivo - inhalacija
(npr. zglob) - rektalna klizma - pod kožu
- direktno u krvnu - na sluznicu
žilu (npr. - na kožu
koronarografija)

Može biti lokalno,opće i resorptivno.

1. LOKALNO = daje se na mjesto povreda i djeluje samo na njega

2. OPĆE = uzima se preko usta – per.os. ( BIOLOŠKA RASPOLOŢIVOST nakon

peroralne primjene označava postotak lijeka koji dospije u opću cirkulaciju i
raspoloživ je za farmakološko djelovanje.) ili se aplicira putem injekcija – parenteralno i može biti i.v. ,i.m. , s.c.

3. RESORPTIVNO = proces prodiranja neke tvari u krvotok sa bilo kojeg mijesta .Ovija se kroz stijenke krvnih žila i dovršena je kada lijek dospije u krv.

= Uvijeti Resorpcije su : 1. Topivost lijeka
2. Dovoljna koncentracija lijeka
3. Brzina kretanja lijeka ovisi o cirkulaciji
4. Veličina površine preko koje se odvija resorpcija
5. Prolaz lijeka kroz stanične membrane

DISTRIBUCIJA ILI RASPROSTIRANJE LIJEKA

Stanične se membrane sastoje od lipida i proteina.Stanična je membrana selektivno
propusna; voda i neke druge molekule mogu brzo proći kroz nju, a drugih je prolaz ograničen ili spriječen.
Putem krvi lijek dospijeva do organa ,tj.prvo do najbolje prokrvljenih,a zatim i do slabije prokrvljenih.Kada lijek dospije u organizam pada koncentracija krvi i lijek se prvo vraća u krv i postepeno dolazi do eliminacije i traje nekoliko sati.Lijekovi se uglavnom izlučuju preko bubrega (glomerularna filtracija – tubularna sekrecija ).
Plinoviti i lako isparljivi lijekovi se izlučuju preko pluća,a ostali putem eliminacije u probavni trakt, kožu, sluznice, žlijezde slinovnice, mliječne žlijezde.

Postoje 3 osnovna značenja načina djelovanja lijeka :
1. STIMULACIJA = poticanje aktivnosti tkiva
2. DEPRESIJA = smanjenje aktivnosti tkiva
3. IRITACIJA = predstavlja oštećenje tkiva i izazivanje upalnog procesa.


Neželjena i štetna djelovanja lijekova

NUSPOJAVA = je štetno neželjenodjelovanje lijeka primjenjenog u uobičajenoj dozi

OTROVANJE = se pojavljuje kad je doza na mjestu djelovanja dovoljno velika.

Otrovanje a) prevelika doza
b) hiperreaktivnost

• Genetski poremećaji (idiosinkrazija) = urođena preosjetljivost na lijekove
• Karcinogenost, teratogenost, mutagenost
• Alergije = alergijska preosjetljivost ili STEČENA
• Nezrelost organizma
• Posredne štetne reakcije (npr. poremećaj crijevne flore)
Ovisnost o lijekovima koja može biti psihička i fizička.


ALERGIJSKA REAKCIJA = SUŠTINE

Alergija je nepravilno funkcioniranje imunog sistema.Organizam alergične osobe burno reagira na neke tvari iz našeg prirodnog okruženja, koje inače nisu štetne. Takve tvari se nazivaju "alergenima".Reakcija na alergene obično stvara upalu, koja uzrokuje različite simptome, kao što je peludna groznica, ekcem, astma i mnoge druge.

1. ALERGENI SU = tvari koje mogu izazvati alergiju ,ali inače nisu štetni za čovjeka.Najčešći su alergeni kućna prašina, grinje ,pelud ,perje ,hrana ( kikiriki,jaja,soja,kravlje mlijeko,plodovi mora ) ,mečke i druge životinje ( psi,konji,zečevi,svinje ) ,ubodi insekata ,lijekov ( zbog prevelikih prijašnjih doza.
Prenose se : = zrakom ( grinje,dlaka,pelud, pljesni )Udisanje takvog alergena ili dodir izaziva osip,naticanje očiju, peludnu groznicu ili astmu .
= prehrambeni alergeni unose se hranom i mogu izazvati lokalnu
i opću alergijsku reakciju – ASFIKSIJU ili anafilaksiju.

2. DRUGI ALERGENI = Otrovi insekata – pčela,osa,komaraca, ulazi u tijelo kroz ubrizgavanje,a otrov je svakog insekta drugačiji.Mogu izazvati lokalnu alergijsku reakciju,koja ponekada traje nekoliko dana ili opću izravnu reakciju.Mogu izazvati i anafilaksiju ( otrov je ubrizgan direktno u krv i reakcija može biti brza.

3. LIJEKOVI = klasični i biljni mogu izazvati alergijske reakcije,a najčešći je alergen Penicilin.

4. KOD UROĐENIH ALERGIJA = astma,alergijski rinitis,stafilokokna pneumonija ,medikamentozna alergija – neke dovode do fatalnog izraza..

A ) KVINKEOV EDEM = oteklina laringsa,jezika ( linguae) , očnih kapaka ,
nelječenje dovodi do smrti


B ) PSIHOLOŠKO DJELOVANJE = prekid davanja nekoga lijeka i alergija na
Sedative

C) SEDATIVI = Sedativi koji se najčešće prepisuju su Apaurin, Lexaurin, Praxiten, Diazepam, Valium, Loram, Xanax. Uzimaju se oralno ili se injektiraju - za liječenje tjeskobe, anksioznosti i nesanice. Oni mijenjaju mentalnu aktivnost, djeluju smirujuće ,oni stvaraju ovisnost i kada se zloupotrijebe mogu postati opasani po zdravlje .Osobe koje uzimaju sedative više od nekoliko mjeseci mogu postati ovisni o njima (tabletomanija), mogu postati i depresivni i agresivni. Kada pokušaju prestati s uzimanjem, mogu trpjeti neugodne simptome odvikavanja (apstinencijska kriza) kao što su nemir, nesanica, napadi panike, povraćanje, kostobolja pa čak i jaki mišićni grčevi.

D) FIZIČKA OVISNOST = Fizička ovisnost je stanje prilagodbe koje se očituje fizičkim poremećajima (sindrom ustezanja ili apstinencijski sindrom) pri prekidu uzimanja sredstva ovisnosti .

Ansilan – ne dovodi do fizičke ovisnosti i nema djelovanja
Alkohol i anksiolitično-sedativni lijekovi uzrokuju alkoholno - sedativni tip ovisnosti
Alkohol djeluje i teratogeno – uzrokuje «fetalni alkoholni sindrom» praćen poremećajima u nervnom sustavu.

E) PSIHIČKA OVISNOST = Psihička ovisnost je stanje pri kojem sredstvo ovisnosti uzrokuje osjećaj zadovoljenja i duševni nagon koji zahtijeva povremeno ili redovito uzimanje sredstva ovisnosti radi stvaranja ugode ili radi izbjegavanja neugode.

Nikotin – Pušenje dovodi dp psihičke ovisnosti. Duhanski dim sadrži vrlo veliki broj različitih tvari od kojih najvažniji farmakološki učinak ima nikotin. To je jedna od najotrovnijih tvari ( smrtonosna doza za odrasle je oko 60 mg). Iz jedne se cigarete apsorbira 1-2 mg nikotina. Duhan je jedna od najbizarnijih droga:

Droge su psihoaktivne tvari ili smjese tvari,koje djeluju na centralni živčani sustav i izazivaju promjene u doživljavanju i ponašanju.

Opojne droge se definiraju kao tvari koje:-imaju psihoaktivni učinak i čije djelovanje može smanjiti osjet boli, utjecati na stanje budnosti i izazvati halucinacije ili smetnje u motoričkim funkcijama, mišljenju, ponašanju, zapažanju ili raspoloženju - pri kontinuiranoj upotrebi potiču razvoj ovisnosti -dugoročno uzrokuju i druge zdravstvene te socijalne probleme.

F) Andol ili Analgin = Glavni sastojak Andola® je acetilsalicilatna kiselina (ASK), lijek duge prošlosti. Još su Starim Rimljanima bili poznati učinci sličnih tvari iz prirode (salicin, koji se nalazi u prahu vrbine kore), koje su uzimali protiv povišene temperature. Dodatak puferske supstancije mu omogućuje brže djelovanje i sigurniji je za želudac. Analgin sadržava metamizol, snažan pirazolonski nesteroidni protuupalni lijek s analgetičkim i antipiretičkim djelovanjem. Učinak ostvaruje kočenjem sinteze prostaglandina blokiranjem enzima ciklooksigenaze, te depresivnim djelovanjem na središte za bol i na hipotalamičko središte za termoregulaciju. Njihova dugotrajna uporaba može dovesti do smrtnih ishoda,pogotovo kod antibiotika.
G) Penicilin ili Penbritin = Penicilin je ˛-laktamni antibiotik korišten u liječenju i uništavanju bakterija u mnogim organizmima. Naziv "penicilin" može se odnositi na mnogobrojne varijante penicilina, ili na grupu antibiotika koji se dobivaju iz penicilina. Penicilin se dobiva od zelene plijesni kistca (Penicillium chrysogenum).
Molekularna formula penicilina je R-C9H11N2O4S, gdje je R dio promjenjivog lanca.
Penicilin je prvi otkrio francuski student medicine Ernest Duchesne 1896. godine, no u svoju današnju široku uporabu ušao je tek poslije istraživanja Alexandera Fleminga 1928. godine.Izazivaju alegrije,a potpuno je izolira 1940.god.Uvođenjem Penicilina započinje ERA ANTIBIOTIKA.

Penicilin = Metaciklini ili Vibracini,Ceporex = sami ne izazivaju alergije,pomješani s drugil lijekovima ili nekim drogama mogu dovesti do smrtnog ishoda.
Omidrox = je antibiotik, sirup za djecu – jedan od najukusnijih i najskupljih lijekova

ANTISEPTICI

Antisepsa je sprečavanje rasta i razmnožavanja mikroorganizama.

1. Detergencije = sastoje se od 2 grupe – Anionska
– Kationska
a) Anionska skupina = obuhvaća sredstva koja nazivamo Sapunima,a razlikujemo natrijev i kalijev sapun – koriste se u medicini za pranje ruku prije kirurškog zahvata ,a zovu se zato što je aktivni dio molekule – ANIPN.
Šake se peru od prstiju prema laktu a voda se cijedi niz lakat,a ne niz prste.
b) Kationska skupina = Djelotvornija je od Anionske i jači je antiseptik.Upotrebaljava se kao antiseptik kože ,sluznica i za dezinfekciju instrumenata.
c)
2. Derivati Fenola = Fenol i Krezol se rijetko upotrebljavaju.(
Parakrezol,Ortometar ).Upotrebljavaju se za dezinfekciju prostorija i
predmeta.

3. Alkohol i Kiselina = Alkohol kao kožni antiseptik upotrebljava se samo u
koncentraciji od 70 % .Od kiselina najčešće se upotrebljavaju 3% Borna
kiselina i Salicilna kiselina.

4. Sredstva koja oksidiraju = To su Vodikov – Peroksid,koji se upotrebljava za čišćenje gnojnih rana i Kalijev – Permaganat.

5. Amonijak =Otopine amonijaka (10% po težini) koriste se kao kućna sredstva za čišćenje, posebno za čišćenje stakla. Ove su otopine iritantne za oči i mukozne membrane (dišni i probavni sustav), i u manjoj mjeri za kožu. Otopine amonijaka nikada se ne smiju miješati s proizvodima koji sadrže klor ili s jakim oksidantima, kao što je varikina, jer se stvara mnoštvo toksičnih ikancerogenih spojeva kao što su kloramin, hidrazin i klor.

6. Halogeni elementi = Jod u obliku vodene otopine upotrebljava se za dezinfekciju kože ,sluznica ,rana.Klor se koristi za dezinfekciju vode

7. Teški metali = su spojevi žive,srebra, cinka i bakra.

KEMOTERAPIJA

KEMOTERAPIJA – je liječenje raka ( uništavanje mikroorganizama u živom organizmu) kemijskim sredstvima koja uništavaju zloćudne stanice.

Kemoterapija je primjena lijekova, najčešće intravenozno nakon operativnog zahvata, u svrhu uništavanja stanica tumora. Najveći broj danas primjenjivanih takvih lijekova nisu tumorski selektivni već uništavaju i zdrava tkiva u tijelu. Oni se primijenjuju u ciklusima, tako možemo govoriti o 4 ili 6 ili više ciklusa kemoterapije prema shemi koju određuje liječnički. Oni izazivaju određene nuspojave kao mučninu, povraćanje, gubitak apetita nakon više ciklusa i malaksalost.

Ti se lijekovi česo nazivaju Citostatici, citotoksični, Antitumorski, Antineoplastični lijekoci.Rast zloćudne stanice se tim liječenjem kontrolira kemijskim putem.

Osnivač kemoterapije je njemački istraživač Paul Erlich ( 1854 – 1915).A prvo moderno kemoterapijsko sredstvo dolazi u uporabu 1943.god u liječenju Hodginove bolesti, a bio je to bojni otrov – plikavac.
Kemoterapijska sredstva djeluju na 2 osnovna značenja :

1. Mikrobicidno djelovanje = ubijanje mikroorganizama
2. Mikrobiostatsko djelovanje = spreječavanje razmnožavanja i rasta mikroorganizama

U izboru citostatika važno je nekoliko faktora : vrsta zloćudnog tumora, utjecaj na normalne tjelesne funkcije, opće stanje bolesnika,

Koliko će se dugo i često primjenjivati kemoterapija ovisi o : vrsti raka, ciljevima liječenja, citostaticima koji se primjenjuju i popratnim pojavama.

Prije početka kemoterapije provjerava se tjelesna težina i visina, da bi se izračunala točna doza lijeka.

Kemoterapeutici - dermatici - Sulfonamidi
- Sulfadiazin-srebro
- Antivirotici
- Aciklovir
- Ostali kemoterapeutici
- Metronidazol

ANTIBIOTICI

Antibiotici su farmakološki agensi koji mogu potpuno uništiti patogene mikroorganizme ili zaustaviti njihov rast ili razmnožavanje bez pričinjavanja značajnije štete organizmu domaćinu.

Sulfonamidi = derivati sulfatne kiseline ( djeluju samo bakterostatski i primjenjuju se najčešće per.os. a mogu i lokalno u obliku kapi za uši i oči.
Sulfonamidi su = Sinersul,Batrin,Plisulfan,Sulfa – sol ( kapi za oči )
Antibiotici = Penicilini su antibiotici koji se dobiju iz filtrata kulture plijesni,a razlikujemo prirodne ,semisintetske.

1. Prirodni antibiotici su = Kristalni
= Depopenicilini
U malim dozama djeluje bakteriostatski, a u velikim baktericidno.Primjenjuje se
uglavnom putem i.m. injekcija.

2. Depopenicilini su = penicilini sa produženim djelovanjem, Extencilin – a primjenjuju se u profilaktične svrhe, da se spriječi pojava recidiva.( ponovno javljanje neke bolesti ), a to su bolesti koje izaziva B – hemolitički streptokok ( Scharlatina, Reumatska groznica ,Glomerulonefritis ).Posljedice reumatske groznice su – jedino se Penicilin upotrebljava za tu bolest. Poslije preležane bolesti dobiva se svakih 14 – 21 dan.

3. Semisintetski penicilini = djeluju slabije od prirodnih ali su otporniji na kiseline i encime koji razgrađuju penicilin i imaju širi spektar djelovanja.Daju se per.os. ( Penbritin, Pentrexil, Amoxil).Bakterije stafilokoka su otporne ili rezistentne na penicilin u potpunosti izlučuju enzim koji se naziva PENICILINAZA – koja ga razgrađuje = Ospen, Penopen.

4. Drugu skupinu antibiotika predstavljaju – Cefalo – sporini , imaju sličan spektar djelovanja Penicilina.Nisu osjetljivi na Penicilinazu.Alergijske funkcije su rijetke – Ceporeks,Omidrox, Tolycar – koji se primjenjuju samo u obliku
injekcija.
5. Antibiotici – Tetraciklini = upotrebljavaju se kod onih infekcija kod kojih Penicilin ne djeluje. Nedaju se maloj djeci jer mogu izazvati tamno oboljenje zubi,

Metaciklin – Rondomicin , Geomicin ,Vibramicin
6. Makrolidi = Predstavnik je Eritromicin = upotrebljava se kod bolesnika
alergičnih na Penicilin.Mogu se primjenjivati per.os. i parenteralno.


SPECIFIČNI KEMO –TERAPEUTICI

To su kemoterapijska sredstva koja se koriste smo za liječenje određene grupe srodnih bolesti.

1. ANTITUBERKULITICI = kod terapije TBC – ea. S obzirom da je uzročnik TBC
– ea vrlo otporan,primjenjuju se kombinacija više sredstava. Uzročnik je bacil TBC – ea = Kohov Bacil.

2. BIOKEMIJSKA SREDSTVA su = Izomijabid, Para – Ammino –Salicilna kiselina = PAS , Etan – Butan , Ryfamicin – antibiotik F imactan kapsula , Streptomicin – prije se upotrebljavao.

3. KEMOTERAPIJSKA SREDSTVA = Protiv uzročnika mokraćnih infekcija.
Uzročnici su bakterije Escherithye Colli i bakterije iz roda Proteusa –
uroantiseptici,a to su Nitrofurantoin , Bademova kiselina , Nalidiksna
kiselina.Ta sredstva djeluju samo na mokraćne kanale pa se u terapiji koriste
samo onda ako se izolira uzročnik infekcije. Uzročnik se određuje pomoću
Antibiograma – ABG. Za ciljanu kauzalnu terapiju.
Uroantiseptici su : Palia , Levantin ˝ , Pet – Noctl Euragin.

4. Kemoterapijska sredstva protiv Spiroheta = to su bakterije u obliku spirale ,a najznačajniji predstavnik je TREPONEMAPALLIDUM .Ona je uzročnik

5. bolesti koja se naziva SIFILIS ili LUES .U terapiji se primjenjuje isključivo antibiotici, a od njih Penicilin, Eritromicin ,dodaju se i tetraciklini.

6. Kemoterapijska sredstva protiv gljivičnih oboljenja = Mikoze – mogu biti lokalne i površinske koje mogu zahvatiti kožu,sluznicu,kose,nokte.Mogu biti duboke ili generalizirane, sistematske koje najčešće završavaju letalno.Karakteristike mikoza su da se sporo liječe i da su dugotrajne i javljaju se kada su oslabljene imunobiološke strukture organizma.

7. Sredstva za liječenje su = Grizeofugin – daje se per.os., Nistatin – antibiotik koji se primjenjuje lokalno u obliku masti ili praška , Antifungicidi – djeluju na bakterije ,a eventualno na gljivice , Virusima nema lijeka.


ANTIHELMINTICI

Mnogi ljudi su nosioci helminta (crva) jedne ili druge vrste. U nekim slučajevima, ove infekcije stvaraju samo neprijatno osećanje i ne izazivaju teže zdravstvene poremećaje, kao što je to slučaj sa malom dečijom glistom. Druge infestacije, kao što su šistozomijaza ili ankilostomijaza, mogu dovesti do ozbiljnih tegoba.

Antihelmintici su lijekovi kojima se nastoji odstraniti crijevne parazite, HELMINTI i dijele se u dve grupe :

1. Lijekovi protiv trakavica a to su : Svinjska
Goveđa
Riblja

One žive u trbuhu,tijelu i tankom crijevu domaćina. Do infekcija dolazi unošenjem Larvi putem nedovoljno termički obrađenog mesa. Daju se per.os. na prazan želudac – ljekove. Djelovanje počinje odmah nakon 1 sat – odstranjuju se operativnim putem a nikada lijekovima .

Najvažniji primeri crva koji žive u crevnom traktu domaćina su:

• pljosnati crvi (cestode) - Taenia saginata, Taenia solium, Hymenolepis nana, Diphyllobothrium latum.
• intestinalni valjkasti crvi (nematode) – Ascaris lumbricoides, Enterobius vermicularis, Trichuris trichiura, Strongyloides stercoralis, Necator americanus, Ankylostoma duodenale.
2. Lijekovi protiv glista ,a to su : Čovijek
Životinja

Čovijek se zarazi jajašcima iz zemlje ili zagađene hrane.Lijekovi djeluju tako da paraliziraju mišićne parazite , pa se oni nemogu zadržati na zidu tankog crijeva iizbacuje se van – Vermox , u obliku tableta i sirupa za dijecu – Thelmin.
Najvažniji primeri crva koji žive u tkivima domaćina su:
• nematode ili metilji – Schistosoma haematobium, Schistosoma mansoni, Schistosoma japonicum.
• tkivni valjkasti crvi – Trichinella spiralis, Dracunculus medinensis, Wuchereria bancrofti, Loa loa, Onchocerca volvulus, Brugia malayi.
• hidatidni pljosnati crv – Echinococcus species

CITOSTATICI

Citostatici su lijekovi kojima se postiže privremeni zastoj u rastu i razmnožavanju malignih stanica.Pogađaju prvenstveno maligne stanice ,jer se one najintenzivnije dijele ,ali pogađaju i normalne stanice. Najviše se koriste kod malignih bolesti krvi , a to su Leukemija ili Leukoza - rak krvi. Hočkinova bolest – rak limfnih žlijezda . Oni se kombiniraju sa zračenjem i kirurškim terapijama. S obzirom na način djelovanja dijele se u 3 grupe ili skupine: 1. ANTIMETABOLITI
2. STEROIDNI HORMONI
3. OSTALE SUPSTANCE

1. ANTIMETABOLITI = djeluju tako da sprječavaju sintezu nukleinskih kiselina – RNK – DNK .

2. STEROIDNI HORMONI = hormoni kore nadbubrežne žlijezde ,upotrebljavaju se u terapiji tumora organa ili onih tkiva čij je rast ovisan o hormonima.

3. OSTALE SUPSTANCE = spadaju neki antibiotici i encemi.


OPĆI ANESTETICI

Anestezija znači gubitak svih vrsta osjeta.Opća anestezija je reverzibilna paraliza središnjeg živčanog sustava i nemože se postići bez gubitka svijesti.

Dijeli se na 4 dijel :
1. I stadij = svijest je očuvana, postoji djelomična ANALGEZIJA - gubitak osjeta za bol = ovaj stadij završava gubitkom svijesti.
2. II stadij = faza uzbuđivanja – disanje i puls su ubrzani, a zjenice proširene
3. III stadij = postepeno nastaju refleksi i dolazi do relaksacije muskulature.Zadnji je stadij koji dovodi do operativnog zahvata
4. IV stadij = dolazi do paralize centra za disanje što dovodi do smrti.Taj je stadij samo stadij komplikacija.

Opći anestetici se dijelae na :

1. INHALACIJSKI OPĆI ANESTETICI = ne udišu se čisti nego pomiješani sa zrakom ili 02. Mogu biti tekući ili plinoviti .

Tekući su : oni koji su tekući pri sobnoj temperaturi.Najstariji su od njih Etilni Eteri koji se resorbira i odstranjuje preko pluća.Jači od njega je Vinilni eter, a u ranije vrijeme najčešće se upotrebljavao HALOTAN.

Od plinovitih : najčešće se upotrebljava Dušični Oxidul, Ciklopropan.

2. NEINHALACIJSKI OPĆI ANESTETICI = upotrebljavaju se i.v. ,ili rektalno.Za i.v. primjenu najviše se upotrebljavaju Barbiturati.

SEDATIVI I HIPNOTICI

SEDATIVI su = blagi depresori središnjeg živčanog sustava ,smiruju bolesnika ,stvaraju povoljne uvijete za san ,ali ga ni u velikim dozama i ne izazivaju ( Apaurini,Eglonil,Toksilan, Sanval )

HIPNOTICI su = lijekovi koji izravno ulaze u san , a u malim dozama djeluju kao sedativi.
Vrste hipnotika = najčešće se upotrebljavaju = Derivati Karbamida , od kojih se najviše upotrebljavaju Barbiturati.
Prema trajanju hipnotskog djelovanja dijele se na 3 skupine :
1. Barbiturati dugog djelovanja
2. Barbiturati kratkog djelovanja
3. Barbiturati vrlo kratkog djelovanja

Koriste se kao opći anestetici i u terapiji nesanica,u koliko nisu dovoljni sedativi.Izazivaju navikavanja = od blagih do najtežih oblika navikavanja.Nagli prekid uzimanja prevelikih doza dovodi do trovanja koje izaziva paralizu centra za disanje i do smrti.

LOKALNI ANESTETICI


Lokalni anestetici su kemijska sredstva koja uzrokuju reverzibilnu klijenut perifernih osjetnih živaca na mjestu primjene ( ili prekidaju prijenos podražaja u živčanom sistemu ). To su sintetski organski spojevi građeni od aromatske jezgre (lipofilna skupina), intermedijarnog lanca (esterska ili amidna veza) i tercijarne aminoskupine (hidrofilna skupina).

Prema vrsti veze između aromatske jezgre i tercijarne aminoskupine, lokalni se anestetici dijele na esterske i amidne.

Lokalni anestetici su slabe baze koje udružene s jakim kiselinama, najčešće solnom, oblikuju stabilne soli topljive u vodi sto im omogućava difuziju kroz međustanični prostor do živčanih vlakana.

U kliničkoj praksi, lokalni se anestetici koriste u obliku lako topljivih soli hidroklorida

Najstariji lokalni anestetik je KOKAIN. Upotrebljava se isključivo za površinsku anesteziju.Ako se upotrebljava preko pluća i sluznica izaziva HALUCINACIJE.Pojačava osječaj fizičke i mentalne snage i dovodi do navikavanja. Danas se češće upotrebljava Prokain i Lidokain, Xylokain = anestezijanastupa nakon 10 min.


ALKOHOLI

Su Hidroksilni spojevi ugljikovodika.Najpoznatiji su : Etilni
Metilni

Alkoholi su organski spojevi s kisikom. Opća formula alkohola je R-OH = hidroksilna skupina OH, vezana na alkan tj. lanac ugljikovodika = CH3-CH2-OH.Sličnu strukturu imaju karboksilne kiseline koje se dobivaju oksidacijom alkohola.

Hidroksilna skupina (funkcijska skupina) se sastoji od jednog atoma vodika i jednog atoma kisika, prema tome je jednovalentna. Zato i lanac na koji se skupina veže mora biti jednovalentan.

Metilni = se upotrebljavaju u industriji.Otrovni su za čovijeka ako se unosi per – os.

Etilni = u medicini se najviše upotrebljavaju kao otapala. Dobar je anestetik za kožu.U obliku alkoholnih pića dolazi kao etilni alkohol . On je veoma rašireno sredstvo za uživanje.To je bistra bezbojna tekućina ,visoke kalorične vrijednosti -

- 1 gram alkohola = daje 7 kalorija.

U većim koncentracijama djeluje obrnuto.Djelovanje na središnji živčani sustav je sličan djelovanju općih anestetika , dovodi do alkoholne omamljenosti, koja počinje osjećajem topline. Lice je crveno,puls ubrzan,smanjen je osjećaj umora,pojačano je mokrenje – zbog kočenja ADH – antidiuretski hormon – koji izlučuje Hipofiza.

Osnovno djelovanje mu je smanjeno = izlučivanje mokraće,duševni aspekti su povećani,prisutan je motorički nemir.

Nakon mnogo velikih količina ,prvo se javlja pospanost, zatim prava opća anestezija,i na kraju može doći do smrti zbog depresije centara u produženoj moždini.
____________________________________________________________________23.

U srednjim koncentracijama izaziva lagano ubrzanje rada srca,povišenje tlaka,proširenje krvnih žila, naročito u koži što dovodi do jačeg odavanja topline.

Dugotrajno uzimanje – kronični alkoholičari – dovodi do promjene na sluznici želudca i vidne promjene na krvnim žilama,perifernim živcima i do masne degeneracije unutrašnjih organa.


ANALGETICI

Analgetici su lijekovi koji uklanjaju ili smanjuju osjet boli, a da pri tome ne poremete svijest , i druge važne funkcije centralnog nervnog sistema. Analgetici se koriste odvojeno od drugih supstanci koje se koriste protiv bolova, a koje djeluju više mehanički, kao što su narkotici i lokalni anestetici. Analgetici se ubrajaju u najčešće korištene lijekove i veoma često se koriste bez nadzora i zloupotrebljavaju se.

Dijele se u 2 osnovne grupe : 1. ALKALOIDNI
2. NEALKALOIDNI

1. ALKALOIDNI = predstavnik alkaloidnih analgetika je MORFIJ. Njegovo analgetsko djelovanje je specifično.
U terapijskim dozama tragovi svijesti su nepromijenjeni. Morfij ne djeluje na sami bolni podražaj,nego na emotivnu reakciju prema bolesti, jer uporedo sa analgezijom nastupa i euforija.
U većim dozama deprimira centar za disanje ,centar za kašalj, pa se može usporediti s antitoksinima.Slobodno se upotrebljava samo u ratnim uslovima.
Dugotrajno uzimanje dovodi do navikavanja koje se naziva = MORFIMIZAM.
Liječi se vrlo teško.
Osnovni znaci kod trovanja s Morfijom su veoma uske zjenice. koma, (kad nastupi jaka hipoksija zjenice se šire) i depresija respiracije.
Nazivaju se i OPIODINI ANELGETICI ,a to su još Metadon,Kodein ,Heroin (opijati – alkaloidi iz opijumskog maka (papaver somniferum)

KODEIN = drugi predstavnik alkaloidnih analgetika.On je slabiji analgetik od Morfija i uglavnom se upotrebljava kao antitusik.
HEROIN – potentniji analgetik – bolje prolazi KM barijeru

METADON – sličan po potentnosti sa morfinom ali se više veže za plazmatske
proteine – duže djelovanje

Meperidin – petidin – slabiji od morifna

Fentalnil mnogo jači od morfina ali i jači respiratorni depresivni efekat. U kombinaciji
sa droperidolom korisiti se u neuroleptičnoj anesteziji.

2. NEALKALOIDNI = Različiti sintetski spojevi koji nemaju veze sa morfijem ali imaju sličnost kao morfin (derivati aminofenola , derivati salicilne kiseline (aspirin,acisal) Nesteroidni antiupalni lijekovi ) Opioidni analgetici djeluju preko opioidnih receptora mi, kappa i delta koji se nalaze u različitim mjestima u CNS-u.
Petidin, Heptanon – je jači analgetik od Morfija,Valoron, Fortral. Nealkaloidni analgetici osim što su analgetici ,ova sredstva djeluju kao antipiretici, antireumatici.Mogu izazvati probavne smetnje.
Druga grupa su = Aminopirin,Analgin,Noval – Getol.

NASTANAK I DJELOVANJE

Analgezija – ne zna se kako nastaje ali se pretpostavlja da se radi o hiperpolarizaciji membrane. Modificira se osjećaj bola i gubi iako pacijent može lokalizirati bol.
Euforija – uklanjajući bol tamo gdje je postojala morfin izaziva osjeća euforije iako primjenjen zravim osobama izaziva često upravo suprotan efekat (uznemirenost nelagodu i strah)
Povraćanje – djelovanjem preko hemoreceptora u trigger zoni izaziva povraćanje. Narkomani opisuju da ovo povraćanje kod njih nema mučninu nego se uz njega javlja čak zadovoljstvo.
Depresija respiracije – izaziva depresiju respriacije uz povišenje CO2 u krvi jer su receptori onda na njega manje osjetljivi. CO2 ostaje jako vazodilatator cerebralnih krvnih žila što dovodi do povećanja intrakranijalnog pritiska i može kod povrede glave uzrokovati krvarenje i smrt – kontraindikacija
Depresija kašlja – morfin deprimira refleks kašlja ali se ne primjenjuje kao antitusik nego se primjenjuje kodein
Mioza – zbog stimulacije n.oculmotoriusa
Kardiovaskularni sistem – blaga hipotenzija (ortostatska) usljed vazodilatacije
Spastične kontrakcije crijeva segmentalne – smanjenje propulzivne kretnje i opstipacija
Spazam odijevog sfinktera – može uzrokovati žučne kolike
Pojačan tonus mokraćnog mjehura i sfinktera – bubrežne kolike i smetnje sa mokrenjem

FARMAKOLOGIJA AUTONOMNOG ŽIVČANOG
SUSTAVA

Središnji živčani sustav (SŽS ili CNS) je dio živčanog sustava koji koordinira aktivnosti svih dijelova tijela svih višestaničnih životinja, osim spužvi i radijalno simetričnih životinja kao što su meduze. Sadrži većinu živčanog sustava, a sastoji se od mozga i kralješnične moždine, kao i mrežnice. Zajedno s perifernim živčanim sustavom, on ima temeljnu ulogu u kontroli ponašanja. SŽS je sadržan u dorzalnoj šupljini, uz mozak u lubanjskoj šupljini i kralješničnu moždinu u kralješničnoj šupljini. Kod kralješnjaka, mozak je zaštićen lubanjom, a kralješnična moždina kralješcima, a oba se nalaze u meningeima.

Autonomni živčani sustav naziva se funkcija koja nije od osnovnog značenja.Za održavanje života ,a koja se odvija bez sudjelovanja volje i svijesti.Ovaj sedativ nadzire krvotok,disanje,probavu,tjelesnu temperaturu,metabolizam.

Dijeli se na 2 dijela : Parasimpatikus i Simpatikus
1. Dva živčana spleta: a/ SIMPATIKUS
b/ PARASIMPATIKUS

2. Razlikuju se: ľ Anatomski
ľ Fiziološki

3. Nadzire rad organa čija funkcija ne ovisi ovolji

SIMPATIKUS

Grudni i lumbalni živci
• Kratka preganglijska vlakna
• Gangliji tik uz kralježnicu
(paravertebralni gangliji)

• Dugačka postganglijska vlakna
• Postganglijska vlakna su adrenergijska

PARASIMPATIKUS

• Kranijalni i krstačni živci
• Dugačka preganglijska vlakna
• Gangliji u neposrednoj blizini izvršnog organa
• Kratka postganglijska vlakna
• Postganglijska vlakna su kolinergijska

Simpatikus i parasimpatikus inerviraju glavninu organa istodobno. Učinci simpatikusa i parasimpatikusa na pojedini organ su suprotni .

Parasimpatikus (i somatski živci) = acetilkolin - ľ acetilkolin (ACh)
Simpatikus = katekolamini - ľ katekolamini ,adrenalin ,noradrenalin, dopamin.


ANALEPTICI

Analeptici, sredstva za oživljavanje. Analeptici su sredstva koja stimuliraju funkcij središnjeg živčanog sustava. Analeptičko djelovanje zasniva se na stimulaciji vitalnih centara u produženoj moždini (centar za disanje, vazomotorni c.), kru velikog mozga, i krvotok. U većim dozama izazivaju grčeve. Primjeri ovakvih lijekova su pentazol, benegrid, niketil-amid, kofein.

Predstavnici su PIKROTOKSIN,BEMERLID, KSANTINI,STRIHIN .

KSANTINI = se nalaze u kavi,čaju, kakau.U prirodnim izvorima postoje tri farmakološki aktivna metilksantina: teofilin, teobromin i kofein. U medicinske svrhe najčešće se koristi teofilin. Teofilin se obično primenjuje rastvoren u etilendiaminu, pod nazivom aminofilin. Kofein i teofilin su prirodni sastojci kafe i čaja, dok je teobromin sastojak kakoa.Djelovanje = stimuliraju središnji živčani sustav ,rast živčanog mišića – naziva se dilatacija = proširenje koronarnih krvnih žila,relaksiraju glatku muskulaturu i povećavaju izlučivanje mokraće.Na središnji živčani sustav
najjače djeluje KOFEIN.Uklanja umor i pospanost,onemogućuje

1. intelektualni rad, vrlo velike doze izazivaju grčeve muskulature.Na krvni tlak djeluju neznatno,smanjuju glavobolju,povećava izlučivanje želučanog soka.

1 šalica crne kave = 100 – 180 mg kofeina

To je terapijska doza .Pića koja sadrže Ksantine ne preporučuju se bolesnicima
sa Ulcusom.

2. PIKROTOKSIN = Pikrotoksin, konvulzivni otrov iz plodova biljke Anamirta cocculus. Upotrebljava se u liječenju akutnog trovanja barbituratima.
3.
4. STRIHIN = je otrov koji uzrokuje grčenje .Fatalan je ako se proguta,udiše kao prašina ili upija kroz kožu.


PSIHOTROPNI LIJEKOVI ILI PSIHOFARMACI


To su lijekovi koji utiču na psihičku funkciju.- upotrebljavaju se za liječenje mentalnih poremećaja = psihoza i neuroza.

Psihofarmaci se dijele na 4 skupine :

1. Antipsihotici = Zovu se još i neuroleptici, psiholeptici ili veliki trankvilizeri, a koriste se za liječenje psihoza. Djelomično ukalanjaju mnoge bolesti = zatvaranje u sebe , sumanute misli, paranoidne psihoze , halucinacije ,afektivna indiferentnost .Ne izazivaju navikavanja.Predstavnici su moditen,Largactil. Cilj primjene antipsihotika je da se ublaži
psihomotorni nemir, suzbiju halucinacije i sumanuto mišljenje.
2. Anksiolitici = smanjuju osjećaj straha,relaksiraju muskulaturu ,u većim dozama djeluju kao hipnotici. Predstavnici su : Apaurin, Anvilan, Tavor.Dugotrajno uzimanje dovodi do navikavanja.
3. Antidepresivi = smanjuju ili ublažavaju osnovne simptome depresije kao psihičkog poremećaja.Predstavnici su : Noveril, Meleril, Ladiomil. Djelovanje lijekova koji se koriste u depresiji nastupa sa latencijom od dva, tri, četiri, a ponekad i šest tjedana. Ne mijenjaju raspoloženje kod pravilnog uzimanja,potiču debljanje i stvaraju ovisnost.
4. Psihostimulacije = su droge sa psihostimulativnim djelovanjem na središnji živčani sustav. One stimuliraju psihičku i fizičku aktivnost. Odnosno, stimuliraju i uzbuđuju središnji žvčani sustav. Neka od tih sredstava koristi se i u medicinske svrhe (npr. kod liječenja narkolepsije). Zloupotreba psihostimulatora podiže gornju granicu izdržljivosti organizma.
U ovu kategoriju ubrajaju se: - Koka i kokain
- Amfetamini


PARASIMPATIKOMIMETICI

Simpatički i parasimpatički živčani sustav inerviraju srce.
Stimulacijom SIMPATIČKOG ŽIVČANOG SUSTAVA - povećava se:
1. broj kontrakcija srca (frekvencija odašiljanja impulsa),
2. brzina provođenja impulsa
3. razina podražljivosti svih dijelova srca
4. snaga kontrakcije

Stimulacija PARASIMPATIKUSA (N. VAGUS)
- smanjuje se depolarizacijski ritam sinusatrijskog čvora
- djelovanje na A-V čvor - usporava se provođenje impulsa i produžuje razdoblje nepodražljivosti
- acetilkolin povećava propusnost membrane za kalij – HIPERPOLARIZACIJA
- stimulacijom vagusa srce prestaje kucati

Nakon kratkog vremena komore će početi ponovno s kontrakcijom. Ova pojava se naziva bijeg ventrikula (vagal escape) i može biti rezultat simpatičkih refleksa
ili započinjanja ritma rada srca u Purkinjeovim vlaknima.
Stimuliraju djelovanje parasimpatičkih nervnih vlakana i dijele se na izravne i neizravne .

IZRAVNI = Acetil ,Nolicin – smanjuje snagu srčanih kontrakcija i usporavaju rad srca.Smanjuje napetost glatkih mišića krvnih žila, što dovodi do Vazodilatacije – proširenje krvnih žila i pada krvnog tlaka izaziva Bronhokonsfinkcija stezanja bronha i pojačava izlučivanje egzokrvnih žlijezda ( pljuvačnice i znojnice – vanjski ). Njegovo djelovanje je kratkotrajno jer ga razgrađuje Nolin – Esteraza.

Pilokarpin – primjenjuje se u terapiji Glaukoma i primjenjuje se lokalno na oko.

NEIZRAVNI = Djeluju na parasimpatikus tako što koče Holin – esterazu , i na taj način spriječavaju razgradnju Acetil holina.

Ima ih 3 :
1. FIZOSTIGMIN = primjenjuje se lokalno na oko kod Glaukoma
2. NEOSTIGMIN = primjenjuje se u terapiji bolesti koja se naziva Myastenija Gravis – teška bolest mišića.
3. PRALIDOKSIN = koji se koristi kod ANTIDOTA – protuotrov, za organske fosforne spojeve.

PARASIMPATIKOLITICI

Antagonisti muskarinskih receptora često se nazivaju i parasimpatikolitici iliantiholinergici, jer selektivno blokiraju efekte aktivacije parasimpatičkih nerava. Kako parasimpatička aktivacija bronha dovodi do sužavanja disajnih puteva, jasno je
da će lokalnom blokadom parasimpatikusa doći do širenja disajnih puteva i olakšanja stanja kod napada astme i hronične opstruktivne bolesti pluća.
To su blokatori Acetil – Kolina.

Glavni predstavnik je ipratropijum. On dovodi do relaksacije kontrahovanih glatkih mišića samo ukoliko je ona uzrokovana parasimpatičkom stimulacijom.

1. ATROPIN = smanjuje napetost glatkih mišića,proširenje zjenice.
2. BUTILSKOPOLAMIN (Hioscin-butilbromid )= BUSKOPAN = osnovna primjena je da smanjuje napetost glatke muskulature – koristi se kod kolika – grčeva.
3. NIKOTIN = (Nikotin, C12H14N2 ) je alkaloid koji se nalazi u lišću duhana , resorbira se preko sluznica usta, respiratornog trakta ,probavnog trakta i kože.Djelovanje – stimulira respiraciju ,smanjuje mokrenje,izaziva tahikardiju –suženje krvnih žila,povećava tlak,povećava aktivnost crijeva.
4. TUBERKULIN = preparat spravljen od bacila tuberkuloze – izaziva paralizu prugastih mišića.
5. TUBEKULAR = Koristi se kao otrov u Africi
6. FOLKODIN = Folkodin sadrži derivat morfina koji ima jako izraženo inhibitorno
delovanje na refleks kašljanja. Njegovo antitusično delovanje je 2-3 puta jače
od delovanja morfina i kodeina.

SIMPATIKOMIMETICI

Su stimulatori Simpatikusa. Simpatikomimetici, sredstva koja stimuliraju organe (efektore) inervirane adrenergičkim nervima.
Predstavnici su :
1. KATEHOLAMINI = (Kateholamini su kemijski spojevi, derivati aminokiseline - tirozin. Djeluju kod hormona, ali kod nervnih prenosioca. Spadaju među fenetilamine.Velike količine kateholamina u krvi su povezane sa stresom.)
2. ADRENALIN = povećava snagu kontrakcije miokarda,ubrzava rad srca,izrziti dress – konstrukciju i time povećava tlak ,proširuje koronarne krvne žile,relaksira glatke mišiće bronha ,primjenjuje se lokalno na sluznicu s.c. i i.m.,a i.v. samo razrijeđeno.
3. NORADRENALIN = djeluje slično adrenalinu ,ali slabije

4. EFEDRIN = podiže krvni tlak ,relaksira glatke mišiće bronha,izaziva vazokonstrikciju perifernih krvnih žila.
5. Fenilefrin, efedrin, pseudoefedrin = uzrokuje dozno zavisno povećanje krvnog pritiska, stimulatori CNS-a

KARDIOTONICI

KARDIOTONICI - sredstva koja imaju pozitivno inotropno djelovanje na srce uz povećanje njegova minutnog volumena, ali bez povećanja potrošnje kisika. Sredstva za jačanje srca !

Glavne indikacije = zastojno zatajenje srca i supraventrikulska tahikardija.
KARDIOTONICI = su stimulatori miokarda.

Terapijski se primjenjuju kod isuficijencije srca – a to je stanje u kojem je smanjen radni kapacite srčanih klijetki.

U kardiotonike spadaju : 1. kardio – aktivni glikozidi – digitalis ,
2. amminopirin,
3. adrenalin.
Potiču iz biljke DIGITALIS.

Djelovanje – 1. Pojačavaju snagu i efikasnost kontrakcije srčanog mišića,koje su snažnije i brže ,
2. ne povećavaju portrošnju kisika,
3. povećavaju brzinu provođenja podražaja u srčanom mišiću,
4. smanjuju frekvenciju srčanog ritma,
5. povećavaju krvni tlak ,
6. povećavaju izlučivanje mokraće.Moguće nus – pojave su : mogu izazvati poremećaj srčanog ritma,mučninu ,glavobolje,povraćanje,proljev,oštećenja vida.

Daju se:1. Lanitop (per – os. I i.v. ),
2. Lanicol,
3. Aminopirin = osnovno djelovanje je da relaksira glatku muskulaturu,naročito bronha,povećava snagu kontrakcija srčanog mišića,Najviše se koristi kod bolesnika sa Bronhialnom astmom.

VAZODILATATORI

Vazodilatatori su tvari koji proširuju krvne žile. vazodilatacija koronarnih krvnih žila ,smirivanje miokarda.
Terapijski se primjenjuju kod Angine Apektoris – nedovoljno proticanje krvi u koži i skeletnim mišićima ekstremiteta.
Ateroskleroza = Ovapnjenje arterija,vodeći uzrok smrti. Kada ateroskleroza ošteti koronarne arterije tada može doći do jako opasnih komplikacija kao što su angina pectoris, infarkt srca, zatajenje srca i aritmije
Angina pektoris je = stanje u kojem je srčani mišić nedovoljno opskrbljen kisikom.Uzrok tome je ateroskleroza ili neka druga bolest koja sužava lumen koronarnih arterija.U terapiji angine pektoris je najstarije i najefikasnije sredstvo - nitrati od kojih se najčešće koristi nitroglicerin.
Ishemijska bolest srca (IBS) = stanje je uzrokovano brojnim uzrocima, a svima je zajednički poremećaj protoka arterijske krvi kroz srčano tkivo. Najčešća situacija u kojoj je potreba za kisikom veća od opskrbe jest poremećaj protoka krvi kroz srce zbog ateroma, tromba ili spazma koronarnih žila.
Srčani udar = Kada se protok krvi kroz jednu krvnu žilu prekine tada tkivo koje začepljena krvna žila opskrbljuje krvlju ostaje bez kisika i srčano mišićno tkivo počinje brzo propadati. Takvo propadanje tkiva zbog nedostatka kisika naziva se ishemijska nekroza i dovodi do ireverzibilne smrti stanica srčanog mišića.
LIJEKOVI KOJI SE UZIMAJUSU = Najpoznatiji su:
Pod pojmom vazodilatatora uglavnom smatramo organske nitrate poput gliceriltrinitrata, izosorbid mononitrata i izosorbid dinitrata, lijekova koji se najčešće koriste za liječenje ishemijskih bolesti srca kao što su angina pectoris i prevenciju infarkta srca.
• nitroglicerin – glicerol trinitrat
• ostali su: izosorbidtrinitrat, pentanitrol-amobarbiton , više grupa korondilatatora (nitrati i nitriti , beta adrenergični blokatori , blokatori kalcijevih kanala
Nitriti se resorbiraju preko pluća,probavnog trakta i preko sluznica usta.Osnovno djelovanje je direktna relaksacija svih glatkih mišića a naročito onih u krvnim žilama gdije izazivaju vazodilataciju,
Djelovanje je brzo i kratkotrajno nekoliko sekundi nakon uzimanja.Dilatacija koronarne krvne žile i time omogućuje opskrbu srčanog mišića kisikom.
Nepoželjna djelovanja su glavobolja,povečan očno tlak,i put arterijskog krvnog tlaka
Primjenjuje se sublingvalno on je lijek izvora za tretiranje napada Angine pektoris, persantin , a koji je i koronarni vazodilatator ali proširuje i periferne krvne žile.Izmjenjuje se per –os.
ISMN kratica je od naziva izosorbid 5-mononitrat. On u svojoj strukturi sadržava tek jednu nitratnu skupinu, pa stoga djeluje blaže od organskih nitrata s više nitratnih skupina kao što je gliceriltrinitrat.Njegovo se djelovanje, očituje vazodilatacijom, odnosno relaksacijom glatkog mišićja krvnih žila. Vazodilatacija je snažnija i u venskomu se optoku javlja i pri nižim dozama (venodilatator).

ISDN je kratica za lijek izosorbid dinitrat (s obzirom da je ista kratica u kolokvijalnom jeziku označava pojam "Integrated Services Digital Network", moderni telekomunikacijski standard, kratica ISDN za izosorbid dinitrat se uglavnom ne koristi ili je izašao iz uporabe radi sprječavanja zabune). Izosorbid dinitrat, organski nitrat je koji izravno relaksira glatke mišice, u prvom redu krvnih žila. Jače širi venski dio optoka pa zato uzrokuje sustavnu venodilataciju i smanjuje volumno opterećenje srca, a u lijevoj klijetki smanjuje tlak na kraju dijastole; time se popravlja protok u dubljim slojevima srčanog mišica, smanjuje se volumen lijeve klijetke i potrošnja kisika.


ANTIHIPERTENZIVNE TVARI

Antihipertenzivne tvari su sredstva koja uništavaju arterijski krvni tlak.Primjenjuju se u terapiji tzv.primarne ili esencijalne hipertenzije. Fiksna kombinacija antihipertenzivnih lijekova pojednostavnjuje liječenje i poboljšava suradnju bolesnika.

Antihipertenzivi jesu lijekovi za liječenje hipertenzije (ili hipertonije), bolesti poznatije kao povišeni krvni tlak.
Tu spadaju ;
1. DIURETICI – slabo smanjuju krvni tlak ,ali pojačavaju djelovanje drugih antihipertenziva,pa danas predstavljaju osnovu terapije hipertenzije uz neslanu dijetu.Primjenjuju se per – os. Po šemi 3 x tjedno,svaki drugi dan.Djelovanje = se razvija dosta sporo,a do punog učinka dolazi nakon nekoliko tjedana.

2. METIL – DOPA = ALDOMET = postepeno smanjuje krvni tlak i frekvenciju srčanog rada,djeluje i kao sedativ.Nus – pojave = može izazvati oštećenje jetre,i promjene krvnoga tlaka.

3. OSTALI ANTIHIPERTENZIVI = Brinerdin, Sinepres, Prinorm

4. PSIHOSTIMULACIJE = osnovno djelovanje je uklanjanje osjećaja umora,pospanosti,povećavaju mogućnost koncentracije, izazivaju navikavanje, a poslije prestanka djelovanja izazivaju depresivna stanja.Predstavnici su = Anfetamin, Renibol, Encephabol.

5. ORGANSKI NITRATI = Pod pojmom vazodilatatora uglavnom smatramo organske nitrate poput gliceriltrinitrata, izosorbid mononitrata i izosorbid dinitrata, lijekova koji se najčešće koriste za liječenje ishemijskih bolesti srca kao što su angina pectoris i prevenciju infarkta srca. Važan faktor razvoja tih bolest jest ateroskleroza tj. ovapnjenje koronarnih arterija.

6. BETA BLOKATORI = Beta blokatori ili beta adrenergički blokatori jesu skupina lijekova koji se koriste za liječenje raznih kardiovaskularnih bolesti, te nekih drugih bolesti. Oni blokiraju učinak adrenalina i noradrenalina na beta adrenergičke receptore u tijelu (prvenstveno u srcu, perifernim krvnim žilama, bronhijama, gušterači i jetri). Oni su izrazito univerzalni lijekovi u kardiologiji i koriste se kod velikog broja bolesti - aritmija, angine pectoris, kongestivnog zatajenja srca, hipertenzije, za prevenciju infarkta srca.


DIURETICI

Diuretici su tvari koje povećavaju količinu izlučenog urina.Najvažnija upotreba diuretika je u liječenju edema. Da bi neki diuretik mogao povoljno djelovati na edeme,mora povećati eliminaciju natrija ( Na ) i povlači za sobom vodu ( H2O).

Predstavnici su :

1. SOLI = koje zakiseljuju organizam – to su amonijevi i kalcijev kloridi, Imaju slab diuretski učinak.

2. OSMOTSKI DIURETICI = povećavaju osmotski tlak primarnog urina,izlučuju se i povlače za sobom odgovarajuću količinu H2O ( vode ).
Kao osmotski diuretici koriste se : Urea,Glucosae, Manitol

3. ŽIVINI DIURETICI = povećavaju izlučivanje Na – natrija, i Cl – klora koji povlači H2O – voda .
4. SULFONAMIDSKI DILATATORI = predstavnik je klorotijazid i on povećava izlučivanje Na i Cl ,ali i Ca pa se uz njih mogu davati preparati koji sadrže Ca.

5. FURSEMID = Lasix – djeluje brzo i dugotrajno a koriste se u ambulantnoj terapiji i daju se i.m. , i.v. ili per-os.


UROANTISEPTICI

Upala prostate = Zapaljnje prostate nastaje zbog prodora klica u njeno tkivo. Ove infekcije su najčešće izazvane sojevima Escherichia coli, rijeđe grupom Proteusa, Klebsiella, Enterobacter ili drugih gram-negativnih bakterija. Često se navodi Trichomonas urogenitalis kao uzročnik prostatitisa. Infekcija najčešće prelazi u prostatu uretrogenim putem. Prostatitis se javlja kao komplikacija uretritisa.

Gljivične infekcije spolnih organa žene = najčešće su uzrokovane gljivicom Candidom albicans. Vrlo su česte u žena. Candida albicans normalni je stanovnik crijeva svakog čovjeka, a nalazi se i na koži. Do infekcije tj. prekomjernog bujanja gljive dolazi kada je zbog određenih uzroka poremećena imunološka ravnoteža, kao i zbog nekih vanjskih utjecaja

Uroantiseptici su hemoterapeutici koji se koriste samo i isključivo kod urinarnih infekcija, a po jačini su između urološkog čaja i fluorohinolona.
U terapiji urinarnih infekcija koriste se i antibiotici,sulfonamiddi – Sinersul , Nolicin , nitrofurantoin, nitrofurantoinol, nalidiksična kiselina. Kod uroinfekcija je činjenica da je njihova eliminacija iz krvi u urin toliko brza da doslovno projure kroz organizam bez efekata u ostalim tkivima i u potpunosti se koncentriraju samo u urinarnom traktu. Jedan od prvih uroantiseptika bio je metenaminijum mandelat.
Predstavnici uroantiseptika su :

1. NITROFURANTOIN = Derivat je nitrofurana. Deluje na brojne vrste i sojeve bakterija, a mehanizam delovanja mu se bazira na reduciranju nitro grupe u amino, unutar bakterija i oštećenje bakterijske DNK. Otpornost se skoro nikada ne razvija.
Nitrofurantoin deluje baktericidno na najčešće patogene uzročnike u mokraćnom sistemu kao npr. E. coli, Enterokoke, Staphylococcus aureus i neke vrste Proteusa.

2. Levantin – djeluje baktereiostatski i baktericidno, primjenjuje se per – os, može izazvati probavne smetnje i alergijske reakcije. Skupina je : Nalidiksična kiselina, Bademova kiselina, Pipemidinska kiselina –Palin.


OGSITOKSIČNA SREDSTVA

To su lijekovi koji stimuliraju glatku muskulaturu maternice – porod i snošaj.

Oksitocin = je hormon kojji izlučuje neurohipofiza – stražnji režanj hipofize, ), a stvara se u paraventrikularnom (u najvećoj mejri) i supraoptičkom jedru hipotalamusa. Osim ogzitoksina za izazivanje kontrakcije maternice koriste se i derivati Lizergične kiseline.
Oksitocin je polipeptid izgrađen od devet aminokiselina (nonapeptid). Molekularna masa oksitocina je 1007. Najprije se sintetizira njegov prethodnik koji se sastoji od neurofizina i oksitocina. Neurofizin igra ulogu u transportu oksitocina duž nervnih vlakana i koristi se kao marker oslobađanja osksitocina. Oksitocin djeluje kao hormon, koji se izlučuje u krv i putem krvotoka stiže do ciljnih organa. U nervnom sistemu može se lučiti na završecima nekih neurona i djelovati kao neurotransmiter.

Derivati su :
Ergometril, Ergotamin – terapijski se uglavnom primjenjuju kod Metroragije – krvarenje iz maternice koja nema veze sa menstruacijom.
Za vrijeme laktacije izaziva kontrakcije glatkih mišićnih ćelija mliječnih žlijezda što za posljedicu ima naviranje i isticanjemlijeka.
Oksitocin se luči i u toku orgazma kod muškaraca i žena.
Smatra se da oksitocin može uticati i na ponašanje. U toku seksualnog odnosa pretpostavlja se da lučenje oksitocina u mozgu može izazvati osjećaje zadovoljstva, nježnosti i privrženosti.

LIJEKOVI :
ATOSIBAN = antagonist oksitocina odgađa prijevremeni porođaj .Studije pokazuju da atosiban inhibira uterine kontrakcije sa minimalnim nus-efektima
RITODRIN = je simpatomimetik, agonist beta2-adrenergičkih receptora koji svojim djelovanjem na glatke mišiće maternice smanjuje učestalost i jačinu kontrakcija maternice.

ORALNI KONTRACEPTIVI

Kontracepcija (lat. protiv začeća) je upotreba zaštitnih sredstava koja sprečavaju začeće, a naziv "kontracepcija" se ponekad koristi kao sinonim za "kontracepcijska sredstva".
Kontracepcija se dijeli na više metoda = fizička kontracepcijska sredstva, kemijska kontracepcijska sredstva, kalendarske metode, temperaturna metoda, metoda sluzi, te coitus interuptus.
Kontracepcijska sredstva zovu se još i kontraceptivi.
1. Fizički kontraceptivi su = sredstva koja stvaraju fizičku barijeru između sperme i jajne stanice te time sprečavaju začeće. To su intrauterinalni ulošci, dijafragma, kondomi (prezervativi). Kondomi su od ovih sredstva najpouzdaniji, ali ne potpuno. Jedina potpuna zaštita protiv spolno prenosivih bolesti je apstinencija i odgovorno ponašanje ..
2. Kemijski kontraceptivi su = sredstva koja svojim kemijskim djelovanjem sprečavaju ovulaciju i/ili začeće. Ako je ipak došlo do začeća, spriječavaju implataciju (ugnježđenje) oplođene jajne stanice, što dovodi do njene smrti i ranog pobačaja. To su oralni kontraceptivi, ("anti-baby pilule"), spermicidne kreme i gelovi, injekcijski kontraceptivi, implantati s hormonima, transdermalnikontraceptivi (tzv. kontracepcijski flasteri).

3. Oralni, transdermalni, injekcijski kontraceptivi i implantati = sadrže ženske spolne hormone koji inhibiraju ovulaciju, a samim time i začeće. Pilule za kontrolu rađanja mogu uzrokovati 150 različitih kemijskih promjena u tijelu žene. Smatraju se najsigurnijim kontracepcijskim sredstvima (pouzdanost je 97-99%).
Kao oralna kontracepcijska sredstva koriste se steroidni hormoni.To su hormoni koje izlučuje kora nadbubrežne žlijezde.Steroidni hormoni su = Progesteron, Estrogeni.

1. Progestini su = Progesteron , Testosteron .Ovi se hormoni kombiniraju .Kombinirani se preparati primjenjuju od 5 – 24 dana menstrualnog ciklusa.Par dana nakon provedenog tretmana nastupa tzv. Prijelomno krvarenje – 5 dana od početka toga krvarenja tretman se ponavlja iz mjeseca u mjesec.

2. Drugi tip primjene kontracepcijskih sredstava = se sastoje u davanj preparata koja sadrže samo ESTROGENE i to prvih 21 dan , a nakon toga 5 dana daju se preparati koji sadrže PPROGESTERONE.
Nus – Pojave su = mučnina, glavobolja, osjećaj napetosti u grudima, umor ( isti simptomi kao kod trudnoće ).
Ozbiljnije komplikacije su = hipertenzija, tromboflebitis, plućna i moždana tromboza, depresivne psihoze, žutica. Osnovno djelovanje oralnih kontraceptiva je INHIBICIJA OVULACIJE ( kočenje i probadanje jajne stanice ) i izazivanje promjena na sluznici maternice.
Apsolutne kontrakcije za uzimanje kontracepcije = bolesti jetre, tromboza, maligne bolesti.Ne preporučuju se djevojkama koje nemaju redoviti menstrualni ciklus, a kod mladih žena 2.god.nakon uzimanja treba napraviti pauzu ( uzimanje tableta ).
Preparati su = Stederil , Obični NN , DeugYnon , Mikrogynon peti dan kada krvari je prvi dan primjene.

3. DIJAFRAGMA = stavlja se na grlić maternice ,treba naučiti postavljati.Tablete koje pjene, spirala – IUD – stavlja se u kanal maternice ,od 93 – 96 % učinkovita.Nus – pojave = dovodi do težeg oblika krvarenja,i može izazvati i rak maternice.

4. KALENDARSKIH METODA = ima nekoliko, a sve se temelje na računanju plodnih dana. U pravilu, ovulacija nastupa 14. dana menstrualnog ciklusa. Plodni dani su 3-5 dana prije i poslije ovulacije, pa tih dana treba izbjegavati spolni odnos.
Računanje plodnih dana = normalni ciklus traje 28 dana – prvi dan je dan početka krvarenja.14 – ti dan dolazi do prskanja granulo - folikula .Oplodnja je u tubi uterini ,to je srednja vrijednost ,može se desiti 2 dana ranije i kasnije,budući da je sposobnost
oplodnje u 48 sati dodaju se 2 dana ,a za sigurnost se uzima još 1 dan.Ako je
menstrualni ciklus do 32 dana se uzima polovica 16 i sve ide istim radom kao i kod 28 dana .


I---I---I---I---I---I---I---I---I----I-----I-----I----I-----I-----I----I-----I----I---I---I---I---I—I
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 - 28



Trajanje sposobnost može se desiti ranije sigurnost
Za 48 sati 2dana,1 kasnije – prskanje
granulofolikula

5. TEMPERATURNA METODA = je vrlo slična, ali se ne služi računanjem plodnih dana, već mjerenjem bazalne temperature, koja je na dan ovulacije oko 1°C viša nego ostalih dana.

6. METODA SLUZI = I metoda sluzi prati ovulaciju i to tako što se na dan ovulacije iz vagine izlučuje vše vaginalne sluzi, koja je i drukčije konzistencije i gustoće nego neplodnih dana.

7.PREKINUTI SNOŠAJ = "Coitus interuptus" je prekinuti snošaj, tj. postupak tijekom kojeg muškarac prekida kontakt penisa i vagine prije ejakulacije ( izbacivanje
sperme). Sve ove metode vrlo su nepouzdane (50-60%).


ANTACIDI

Antacidi su tvari koji neutraliziraju kiselost želudčanog soka.Djeluju tako što neutraliziraju solnu kiselinu.Normalan pH želudčanog soka je 1 - 2 ,a ti ga antacidi povećavaju na 3 – 4 .Najefikasniji antacidi su bikarbonati. Kao antacidi koriste se magnezijeve, natrijeve, kalcijeve i aluminijeve soli karbonata, silikata ili hidroksidi.

1. Na bikarbonat ili soda bikarbona = CHNaO3 = ima brži i kratkotrajan učinak.Neutralizira solnu kiselinu uz stvaranje CO2 . Ne smiju se upotrebljavati često zbog mogućnosti ALKALOZE , i naknadne Hipersekrecije.
2. Kalijev bikarbonat – KCl 2 = primjenjuje se u terapiji akutnog i kroničnog gastritisa, ulkusne bolesti, žgaravice.
3. Kalcijev karbonat – CaCl 2 i natrijev hidrogenkarbonat antacidi = su brzog učinka, ali se mogu samo kratko koristiti, jer mogu izazvati opstipacije pa čak i pojačano lučenje želučane klorovodične kiseline, a također i pojavu alkaloze u organizmu.

Lijekove trebalo uzimati 2-3 sata prije ili nakon uzimanja antacida,prije spavanja i td.


SPAZMOLITICI

Spazmolitici
Sredstva koja suzbijaju spazam (grč) glatkih mišića probavnog trakta, žučnih vodova, ili mokraćovoda. Spazmolitici su sredstva koja smanjuju napetost glatke muskulature.To su zapravo Parasimpatikolitici ,najznačajniji je Atropin ,Butilskopalmin.Primjenjuju se u terapiji kolika,a kolike su bolni grčevi koji nastaju zbog spazma glatkih mišića unutrašnjih organa.

Tvornički preparati su : Buskopan,Spazmex,Baralgin,Avacan.

Razlikujemo dvije vrste: Miotropne: Papaverin i njegove sintetske zamjene
Antimuskarinske tvari: kvarterne amonijve baze, tercijarne, atropin i njegove polusintetske zamjene.
Ako i psihički faktor ima ulogu onda se kombinuju i anksioliotici.


LAKSANSI

Zatvor stolice (opstipacija, konstipacija) je = stanje u kojemu osoba ima neugodno ili rijetko pražnjenje crijeva. Takva osoba ima tvrdu stolicu koja teško prolazi, a i osjećaj da se rektum nije u potpunosti ispraznio. Postoji akutni i kronični zatvor. On može trajati mjesecima i godinama. Zatvor može za posljedicu imati oboljenja debelog crijeva uslijed koncentriranja toksina iz fecesa.
Razlozi nastanka zatvora stolice mogu biti = promjena prehrane, neadekvatna prehrana (moderna prehrana industrijskim, rafiniranim namirnicama bez sadržaja prirodnih neprobavljivih vlakana), fizička neaktivnost, lijekovi (antacidi, soli bizmuta, željeza, antihipertenzivi, narkotici, sedativi...), poremećaj štitnjače, hiperkalcijemija, ostali razlozi.

Laksativi = Laksansi su sredstva koja pospješuju ispražnjavanje crijeva. Primjenjuju se u liječenju opstipacije ili zatvora
Dijele se u 2 grupe : mehanički i kemijski.

1. Mehanički laksansi = su sredstva koja povećavaju lumen sadržavanja crijeva ,na taj način dovode do rastezanja glatkih mišića crijeva i izazivaju fizički
podražaj defekacije.
Mehanički laksansi su :
a / voda – H2O – unošenjem velike količine vode u rektumu izaziva se defekacija – postupak se zove Laksativna Klizma.
b / ricinusovo ulje – ono djeluje na kratko crijevo ,uzima se na tašte i nakon 2 -3 sata uzrokuje kompletno ispražnjavanje crijeva.Djeluju na način da izazivaju ulazak vode ili blokadu apsorpcije vode pa stolica postaje mekana. Ovakva sredstva izazivaju stanje proljeva – izrazito jaki laksansi.

Ostali mehanički laksansi su : maslinovo ulje, tekući parafin, voće i voćni sokovi.
c / Emolijentni laksativi = Ti laksativi olakšavaju defekaciju tako što razvodnjavaju i omekšavaju feces. Nazivaju se još i skliskim sredstvima. Primjerice to su tekući parafin (koji se ne koristi zbog sumnje ukancerogenost) i maslinovo ulje.

2. Kemijski laksansi = podražavaju završetke osjetnih nerava – živaca u sluznici crijeva i izazivaju refleks kontrakcije mišića.

3. Kontaktni laksativi = Često se rabe prije dijagnostičkih pretraga u cilju uklanjanja sadržaja debelog crijeva.


ANTIDIAROICI

Antidiaroici = su sredstva koja se upotrebljavaju u terapiji proljeva DIARRHOID.

DIARRHOEA = DIAREA = proljev je pojava jedne ili više kašastih stolica dnevno.Učestale normalne stolice ne znače proljev.
Uzroci proljeva su virusi,bakterije,paraziti i infekcija.
Najčešći uzročnici infekcija su – escherihija colli ,proteus ,streptokokna fecalis i virusi,uple probavnih organa,maligni procesi probavnog trakta,emotivni faktori (

strah,bol ) hladni napitci,proljev može biti popratni simptom nekihzaraznih bolesti koje nisu u vezi sa probavnim traktom.Influenca ili gripa,angina,pneumonija – upala pluća,morbili ili ospice.Proljeve mogu izazvati neke kemijske supstance – arsen, živa, alkohol, nitrat – ima ih mnogo.Postoje i alergijski proljevi.
Dijele se proljevi u 2 skupine =

1. KAUZALNA = djeluje na uzročnika.Budući da je najviše proljeva izazvano infekcijama,potrebno je ustanoviti uzročnika i tada odrediti kemoterapijsko sredstvo.Za liječenje su najvažniji antibiotici.

2. SIMPTOMATSKI = oni spriječavaju osnovni simptom ,a to su učestale defekacije.Opijum je simptomatski – opijum spriječava defekaciju i demelcencije – to su zaštitna sredstva koja štite sluznicu od lokalno nadražajnog.Kod Dijareje najefikasnija je visina sluzi.Osim Opijuma imamo još i adstrigense,adsorbense, demulcense i neka nova sintetička sredstva.Tvornički preparati = Linex, Flonivin BS , Streptoksanol.


HOLNA SREDSTVA - HOLAGOGI


Holna sredstva = su sredstva koja stimuliraju izlučivanje žuči iz žučne kese i žučnih puteva.
Najčešće se koristi u dijagnostičke svrhe za otkrivanje oboljenja hepato – bilijarnog organa ( jetra, žučna kesa, žučni vodovi ) .
Mogu se koristiti i u terapijske svrhe kod kroničnih upala žučne kese i žučnih kanala, gdije je potrebna stalna drenaža žuči.Zbog spriječavanja infekcije i stvaranja kalkutne – kamenca. Žuč se normalno izlučuje u toku svakog objeda.Stvaranje i izlučivanje žuči naročito stimuliraju masna jela,žumanjce jajeta, orasi,čokolada,hrana bogata celulozom – koja nadima crijeva i refleksno izaziva kontrakcije žučnog mjehura ( kelj,kupus,grah ) i kao HOLAGOGI .
Djeluju sredstva koja sadrže CO2 ,a to su Coca – Cola,Pepsi,Radenska i sva gazirana pića.


FARMAKOLOGIJA RESPIRATORNOG SISTEMA

Respiratorni sistem kod ljudi i drugih sisavaca se sastoji od zračnih puteva, pluća i respiratornih mišića koji pokreću zrak u i iz organizma. Unutar alveolarnog sistema pluća razmjenjuju se molekule kisika i ugljičnog dioksida procesom difuzije između zraka i krvi.
ANATOMIJA = Organe za disanje čine = nosna šupljina, ždrijelo, grkljan, dušnik, bronhi (sa njihovim manjim granama koje se granaju u plućima) i pluća. Strujanjem kroz nosne šupljine, zrak se u sluznici pročišćava od prašine, te se vlaži i zagrijava do uobičajene tjelesne temperature. Pročišćavanje se vrši u svim gornjim dijelovima respiratornog sistema sve do pluća. Pročišćeni zrak odlazi u ždrijelo prema grkljanu. Na početku grkljana nalazi se grkljanski poklopčić (epiglotis). On kao poklopac na raskrsnici otvara put prema dušniku dok dišemo, a zatvara ga kad prolazi zalogaj.
1. Terapijski plinovi = Među terapijske plinove ubrajamo O2 ,CO2 , He .

Kisik = O2 = je terapijski plin koji dolazi u promet u čeličnim bocama za povišenim tlakom.Pomanjkanje CO2 u tkivima naziva se Hipoksijom,npr. Kod patoloških stanja ,pneumonije, emfizema, edema pluća.
Daje se na 3 načina = 1. pomoću gumenog katetera koji se stavlja u nos ili usta
= 2. pomoću maske
= 3. kisik - O2 – se pušta u šator u kojem se nalazi bolesnik

Udisanjem čistog O2 kroz duže vrijeme djeluje toksično,naročito pod povišenim tlakom. U kliničkoj primjeni obično se ne daje veća koncentracija od 40 % ,pa je opasnost od trovanja vrlo mala.

Ugljični dioksid = CO2 = bezbojni plin,bez mirisa i okusa,ne gori, je terapijski plin koji se najčešće upotrebljava u mješavini sa 95 % O2 ,u većim koncentracijama jako stimulira respiratorni centar i širi periferne krvne žile ,zato se i nedaje sam. Najčešće se daje u nekim teškim patološkim stanjima i otrovanjima – ugljik,monoksidom,teške štucavice,status Petit – Mall – kod epilepsije,Karboksihemoglobin.

Helij = Drži se u bocama od 20,40,60 litara, koristi se najčešće pomiješan sa CO2 u teraapiji respiracijske apstukcije – status – asmaticus, Zbog maloga koeficijenta
topivost u plazmi koristan je za ronioce i druge osobe izložene povišenom vanjskom pritisku.


DERIVATI KRVI I ZAMJENA ZA PLAZMU

Kada se nema pri ruci puno sviježe krvi,može se davati plazma ,njene pojedine frakcije ili zamjena za plazmu.
1. Derviati krvi = normalna ljudska plazma se dobiva iz citrirane ljudske krvi – operu se leukociti,eritrociti. Plazma ima stanovite prednosti pred punom krvi ; a/ ne izaziva hemolitičku reakciju
b/ transportira se u formi praška
c/ ljudski albumin daljnji ,derivat krvi ,veoma je skup ali ima prednost pred plazmom i serumom,jer ne postoji opasnost prenošenja virusa serumskog hepatitisa.
2. Zamjena za plazmu = ako nema ni krvi,ni plazme, ni njenih derivata onda se daju fiziološke otopine ili glucosae.Ove tvari trenutno poboljšavaju situaciju ,jer im je učinak kratkotrajan ,budući da brzo napuštaju krvni optok.Od zamjena za plazmu najpoznatiji su – Dextran,morska voda – sigurna zamjena za krvnu plazmu


SREDSTVA KOJA SE PRIMJENJUJE ZA
LIJEČENJE KAŠLJA

Kašalj je obrambeni refleks izazvan podražajem sluznice ždrijela,laringsa,velikih bronha,pleura. Uzročnici bolesti mogu biti virusi i bakterije.Svrha mu je izbacivanje štetnog materijala iz respiratornog trakta – sustava.Kašalj je prema tome koristan ako vrši ovu funkciju.Ako toga učinka nema ,onda je kašalj nepoželjan,i prouzrokuje bol.Ovakav beskoristan kašalj se zove suhi kašalj. Obično je uzrokovan upalom gornjih dišnih puteva,i pleure.Sredstva kojima se refleks kašlja smanjuje zove se – ANTITUSICI - Sinelod .A sredstva kojima se pospiješuje izbacivanje sekreta iz bronhgialnog stabla i ždrijela,a zove se – EXPEKTORANCIJE – Bisolvon.

Kod svih bolesti dišnog sustava -najvažnije je zaštititi sluznicu dišnog sustava, što podrazumijeva boravak na stalnoj, umjerenoj temperaturi, provjetravanje prostorija i vlaženje zraka. Neophodno je važno uzimanje veće količine tekućine (napitci sobne temperature ili blago zagrijani) i dostatan odmor.
Curenje ili začepljenost nosa - potrebno je vlažiti ili ispirati sluznicu nosa sa fiziološkom otopinom ili otopinom morske vode, a mogu se primjeniti i kapi za nos - ne smiju se primjenjivati dulje od 7 dana, jer mogu oštetiti sluznicu nosa.
Grlobolja - mogu se koristiti razne otopine za grgljanje ili pastile za otapanje u ustima koje sadržavaju antiseptike i sredstva protiv upale i bolova
Temperatura i bolovi - primjenjuju se tablete paracetamola ili rijeđe acetilsalicilne kiseline ili ibuprofena, ali uz obaveznu preporuku ljekarnika. Kod povišene temperature valja mirovati
Kašalj - liječi se ovisno o vrsti kašlja, koji može biti neproduktivni (suhi) ili produktivni (vlažni). Za neproduktivni kašalj se primjenjuju antitusici, sredstva koja smiruju kašalj, a za produktivni sekretolitici, sredstva koja razrijeđuju bronhalnu sluz, kako bi se ona mogla iskašljati. Preparati se odabiru uz preporuku ljekarnika. Med je najbolji.


ANTIASTMATICI

Astma je bolest našeg doba i pogotovo ju često srećemo kod djece (navodno joj je
učestalost u populaciji 1-4%). Radi se o otežanom disanju ili manjku zraka. to akutna (reverzibilna) opstrukcija dišnih putova, koja može biti izrazito teška. Napadaji
se pojavljuju povremeno i često neredovito, a mogu trajati u minutama ili satima. Zbog toga ima puno različitih lijekova za olakšanje ovih tegoba, ali povremeno se mora bolesnika prebaciti u bolnicu i tamo liječiti.

To su lijekovi koji se primjenjuju u liječenju i terapiji bronhialne astme.Najefikasniji je Adrenalin,u akutnom napadu , a Efedrin između napada.Kod teških oblika
respiratorne opstrukcije antihistaminici imaju slab terapijski učinak.U tim slučajevima daje se i.v. Aminofilin – djeluje tako da relaksira glatku muskulaturu bronha.U drugim slučajevima – refraktermnim – ne djeluje na antihistaminike – daju se kortikosteroidi naročito kod Statu – Asmatikus.

Lijek = dinatrijev, kromoglikat, hidrokortizon salbutamol teofilin ,terbutalin.


FARMAKOLOGIJA KRVOTVORNIH ORGANA I
KRVI ANTIKOAGULACIJE

Antikoagulans ili antikoagulant su = Tvari koje spriječavaju antikoagulanciju krvi , tj. grušanje krvi. Postoje antikoagulansi koji se koriste kao lijek u trombotičkim poremećajima, ali i oni koji se koriste u medicinskoj opremi, kao npr. u epruvetama, kesama za krv, opremi zahemodijalizu i sl.

Dijelimo ih na 2 skupine = Parenteralne antikoagulance - Heparin
= Parenteralne antikoagulancije = Bikumarol
Kao lijekovi, najčešće se koriste kumarini, antagonisti vitamina K. Ovi antikoagulansi se koriste u terapiji duboke venske tromboze, plućne embolije, fibrilacije pretkomora i kod vještačkihsrčanih zalisaka.U većim količinama kumarini se koriste kao rodenticidi (za ubijanje miševa i pacova).
Poznati Kumarini =
§ Sintrom ili Sinthrome (Acenokumarol)
§ Marcumar, Falithrom ili Marcoumar (Fenprokoumon)
HEPARIN =
Heparin je biološka supstanca, najčešće dobivena od svinjskih crijeva. Najjača je organska kiselina u organizmu.Daje se u obliku i.m. , sub – cutanih injekcija. Djeluje tako što aktivira antitrombin III, koji blokira da trombin učestvuje u procesu zgrušavanja. Osim u terapiji, heparin se koristi kao antikoagulans i u medicinskoj opremi (epruvete sa heparinom najčešće imaju zeleni čep).
Neželjeno djelovanje = je mogućnost profuznog ,tj. Brzog krvarenja.Ako je to krvarenje jako,potrebno je davati antagoniste heparina – suprotno djelovanje.
ANTAGONISTI izvan tijela =
Pored heparina, u medicinskoj opremi se koriste brojni antikoagulansi i većina njih djelije tako što vezuje ione kalcijuma i time spriječava koagulaciju.
Najčešće se koriste EDTA, citrati, oksalati i dr.


FIBRINOLITICI

Antikoagulancije se upotrebljavaju uglavnom za prevenciju tromboemboličkih komplikacija.U novije vrijeme se pokušava pronaći sredstva koja bi mogla otopiti već stvorene trombe. Takva sredstva zovemo Trombolitici.Predstavnik Fibrinolitika je - Fibrinolizin i daje se intra - venski.

Antitrombotici jesu lijekovi za sprečavanje zgrušavanja krvi.

U antitrombotike spadaju antikoagulansi (heparini i antagonisti vitamini K), inhibitori agregacije trombocita i fibrinolitici (urokinaza, streptokinaza i alteplaza).
Pojačano neželjeno zgrušavanje krvi karakteristika je tromboza i embolija. Jednom rečju takva stanja nazivamo tromboembolijska stanja.

Najčešće su u pitanju srčane mane, infarkt miokarda, primarne miokardiopatije, ugrađene veštačke valvule, srčane i arterijske aneurizme.
Embolije se često javljaju kod poremećaja srčanog ritma, naročito kod fibrilacije pretkomora.

Tromboze nastaju usled povećanja ateromatoznog plaka i nadovezanog tromba i češće se javljaju kod dehidratacije, hipotenzije, infektivnih bolesti, karcinoma, disproteinemije, diseminovane intravaskularne koagulacije i drugoih patoloških stanja.

Hiperkoagulabilnost se javlja kao posledica trombocitoze, nakon hirurških operacija, zbog povreda, blokade arterija i vena, infekcija, zloćudnih tumora, tokom trudnoće ili zbog korišćenja oralnih kontraceptiva.

Registrirani lijekkovi - Fibrinolitička terapija je neophodna u slučajevima akutnog začepljenja arterija u ekstremitetima, akutnog infarkta srca, venskih tromboza područja karlice i ekstremiteta, plućne embolije i formiranja tromba u cevima dijalizacionih uređaja. Kod infarkta srca rekanalizacija koronarnih sudova
fibrinoliticima je uspešna čak u 60-80% slučajeva, ali samo ako se primene ne kasnije od 6 sati nakon nesretnog događaja.

Streptokinaza – STREPTASE (ZLB Behring Nemačka), Streptokinaza, uprkos takvom nazivu nije enzim. Ponaša se kao aktivator plazminogena, ali samo nakon

formiranja kompleksa s plazminogenom. APSAC (para anisolilirani plazminogen-streptokinaza kompleks) koji deluje puno duže od streptokinaze.

Alteplaza – ACTYLISE (Boehringer Ingelheim Pharma Nemačka), Alteplaza je glikoprotein koji aktivira plazminogen direktno u plazmin. Kada se primenjuje

intravenski, alteplaza ostaje relativno neaktivna u cirkulaciji. Jednom kada se veže na fibrin aktivira se izazivajući pretvaranje plazminogena u plazmin, što dovodi do otapanja ugruška fibrina.
Tenekteplaza – METALYSE (Boehringer Ingelheim Pharma Nemačka)


PANKREAS - INZULIN

Inzulin je hormon koji luči žlijezda gušterača (pankreas), a služi za regulaciju šećera u krvi, te metabolizam ugljikohidrata i masti u tijelu. On je transporter koji omogućava glukozi da izkrvi prodre u tjelesne stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo. Glukoza je grožđani šećer u kojeg se, prilikom probave, rascijepe namirnice koje sadrže ugljikohidrate. Inzulin također omogućava da se prekomjerna glukoza sprema u mišićima i u jetri (glikogeneza), te regulira sintezu novoga šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza).
Ako inzulina uopće nema ili ako ga je premalo, šećer ne može nikako, ili samo djelomično, dospjeti u tjelesne stanice.

Normalna koncentracija šećera u krvi natašte iznosi 3,75 - 6,0 mmol/L (67 - 108 mg%).

Inzulin je peptid koji se sastoji od 51 aminokiseline, a izgrađen je u obliku dva lanca, međusobno povezana s dva disulfidna mosta.

Proizvodi se u beta stanicama Langerhansovih otoka gušterače. Ime potječe od latinskog insula što znači otok.

Molekularna težina iznosi oko 6.000.

Cijeli pankreas producira dnevno oko 80 - 100 jedinica inzulina.

Za farmabiotske – kemijske svrhe INZULIN se upotrebljava iz svinjskog ili goveđeg pankreasa.U pročišćenom stanju Inzulin je bijeli prašak

Kristalni inzulin – je vrsta inzulina kojem je dodan cinkov – klorid ( ZnCl ).Resorbira se sporije i djeluje duže.Inzulinu može biti dodana bjelančevina.Protamin i Cink pa se dobije Cink – Protamin inzulin suspenzija.Daje se u obliku sub – cutanih ili intra muskularnih injekcija.Počinje djelovati polako ,ali mu je djelovanje produženo.Postoje i mješavine oba preparata.Miješanje se provodi u štrcaljki neposredno prije apliciranja injekcija.Tako se postiže kombinirani učinak i djelovanje počinje brzo,a traje dugo.Odnos kristalnog inzulina prema Cink – protamin inzulinu u ovakvim mješanjima je u 2 – 3 ili 1 : 1.Prednost mješavine inzulina je velika mogućnost
Variranja početka intenziteta i trajanja djelovanja.Tako je omogućeno prilagođavanje potrebama pojedinog pacijenta.

Inzulin Lente – je još jedna vrsta inzulina.Djeluje dosta brzo i srednje dugo.
Postoje 3 vrste Lente inzulina : Ultralente , Lente i Semilente.Najbrže i najkraće djeluje Semilente a najdulje i najpolaganije Ultra – Lente.Inzulin se neresorbira Per – Os pa se zato nejčešće daje Sub – Cutano.Inzulin se stvara u B stanicama Langerhansovih otočića pankreasa.Secernira – izlučuje se u krvi , a glavni regulacioni mehanizmi sekrecije inzulina je razina ŠUK – a. Hiperglikemija je pojačava , a hipoglikemija smanjuje sekreciju.Predoziranje inzulina izaziva Hipoglikemiju – smanjuje sekreciju, pad šećera. Ona najviše pogađa CNS , jer je glukoza najvažniji supstrat metabolizma mozga.Zato se simptom Hipoglikemije najviše očituje funkcionalnim poremećajem CNS – a : konfuzija,tremor,drhtanje,nemir,oznojenost,bljedilost,uspaničenost,veoma intenzivne hipoglikemije izazivaju nesvjest i grčeve – hipoglikemična koma.Ova opasna komplikacija uklanja se i.v. davanjem glucosae,ili ako je nema pri ruci s.c. injekcijama adrenalina.
Podjela inzulina ;
U čistom obliku inzulin počinje djelovati vrlo brzo – već nakon pola sata. Međutim, najčešće je potrebno imati inzulin koji će brzo djelovati, ali da se to djelovanje zadrži dugo.S obzirom na brzinu,intenzitet i trajanje inzuline dijelimo na 3 skupine :
1. Inzulin kratkog djelovanja – bistri inzulin
a) Humani inzulin – početak djelovanja nakon 30.min.,vrhunac djelovanja od 1 – 3,5 sata,duljina djelovanja 5 – 7 sat
b) Humani inzulinski analozi – lispro inzulin , inzulin aspart ,inzulin glulizin – početak djelovanja od 10 – 20 min.,vrhunac djelovanja 30 min. Do 3 sata,duljina djelovanja 2 – 6 sati.
2. Inzulin srednje dugog djelovanja – mutni inzulin
humani inzulin – NPH inzulin – početak djelovanja nakon 1 sat vrhunac djelovanja od 2 – 12 sati, duljina djelovanja do 24 sata
3 Inzulin dugog djelovanja
a) humani inzulini (ultratard inzulini): početak djelovanja nakon 4 sata, vrhunac djelovanja od 8 do 24 sata, duljina djelovanja do 28 sati,

b) humani inzulinski analozi (inzulin glargin, inszulin detemir): početak djelovanja nakon 1 sata, duljina djelovanja do 24 sata i više.
Pacijentima nije dovoljna samo jedna vrsta inzulina, već se inzulini brzog djelovanja moraju miješati sa inzulinima srednje dugog djelovanja. - predmješani inzulini koji u svojoj formulaciji sadrže točno određene količine oba inzulina.
4. Predmješani humani inzulini - početak djelovanja nakon 30 minuta, vrhunac djelovanja od 1 do 8 sati, duljina djelovanja do 20 sati. 2. predmješani humani inzulinski analozi: početak djelovanja nakon 10 do 20 minuta, vrhunac djelovanja od 30 minuta do 4 sata, duljina djelovanja do 20 sati.

HEMOSTATICI

Hemostatici su kemijska sredstva koja spriječavaju krvarenje.Mogu biti lokalni i opći.

LOKALNI – primjenjuju se na mjestu samoga krvarenja, a predstavnik je Adrenalin koji izaziva vazokonstrikciju ,ali djeluju kratkotrajno.Aluminijev sulfat + Stipsa

OPĆI – njihov učinak na unutrašnje krvarenje očituje se kod krvarenja iz unutrašnjih organa, pluća, gastrointestinalnog trakta. Najbolji postupak za zaustavljanje takvih krvarenja je transfuzija puna sviježe krvi.

Sistemski hemostatici su lijekovi koji se primjenjuju parenteralno – putem injekcija , u cilju zaustavljanja krvarenja .Jedan od njih je vitamin K – vitamin koagulacije.
Antema – nealergijski sterilni resorptivni prašak od kolagena – konjskog podrijetla.
Lokalni hemostatik za saniranje kapilarnog krvarenja, krvarenja parenhimatoznih organa i dodatak prodesu zarastanja.
Bloodstop - BloodSTOP Hemostatska gaza je napravljena od regenerisanih, oksidovanih i eterizovanih prirodnih vlakana celuloze, koja je rastvorljiva u vodi i biokompatibilna.


FERUM – ŽELJEZO - Fe

Ferum – Željezo – je normalan i neophodan sastojak organizma.
Kao lijek se upotrebljava u terapiji anemija uzrokovanih nedostatkom željeza.
To su tvari sideropenične anemije.Velike količine Fe sadržavaju parenhimni organi, pivski kvasac, žumanjak jajeta. Srednje bogati na Fe su meso,riba,voće,zeleno

povrće,većina žitarica.Fe se p - os, najviše resorbira u duodenumu, idući dalje prema rektumu resorpcija postaje sve slabija.Nakon resorpcije Fe se veže na jednu bijelančevinu koja se prenosi iz crijeva do depoa – skladišta i iz depoa na mijesto uporabe. Fe se deponira u retikuloendotelnom sistemu jetre,sluznice,koštane srži. Dnevni gubitak Fe u odraslog čovijeka nije veliki.Dnevna potreba je oko 0,5 – 1,5 mg. Potrebna je povećana u dijece i žena u graviditetu.
Preparate Fe za peroralnu primjennu su : Perosulfat, Peroglukonat.


VITAMIN B 12


U terapiji megaloblastičnih anemija upotrebljava se vitamin B 12.Osnovni poremećaj kod ove anemije je blokada sinteze DNR. Uzrok ove blokade može biti nedostatak vitamina B12 ili folne kiseline, ili oba ova agensa.Jedini izvor ovaga vitamina su
mikroorganizmi. P – os se resorbira u želudcu uz pomoć Solne kiseline.Metabolička
funkcija vitamina B12 sastoji se od regulacije normalnog rasta i ishrane svih stanica.Gdije god se stanice množe tu je potreban vitamin B12. Najprikladnija primjena ovoga vitamina je u formi intra – muskularnih i dubokih subcutanih injekcija.

HORMONI

Hormoni su kemijski "glasnici" koji u tijelu prenose poruke od jedne stanice do druge, posebnim oblikom kemijskog djelovanja. Stanica koju aktivira hormon je ciljna stanica.
Hormoni su kemijska sredstva tvari koje luče endokrine žlijezde – žlijezde sa unutrašnjom sekrecijom direktno u krv. Žlijezde su skupine stanica koje izlučuju kemijske tvari, a mogu biti žlijezde s vanjskim i unutarnjim lučenjem. Žlijezde s unutarnjim lučenjem su: hipofiza, štitna i doštitne žlijezde, prsna,nadbubrežne žlijezde, gušterača, muške spolne žlijezde (sjemenici) i ženske spolne žlijezde (jajnici).Sa krvnom strujom hormoni dospijevaju do tkivba koja su udaljena od mijesta njihova stvaranja i na njih djeluju.
Dijelimo ih na : 1. Prirodne hormone
2. Analozi i antagonisti hormona
Analozi su sintetski spojevi više ili menje slični prirodnim.Pokazuju katkad svojstva koja su korisnija od samih prirodnih produkata. S druge strane uspjelo je pronaći sintetske spojeve koji inhibiraju funkciju egzokrinih žlijezda, ili antagoniraju djelovanje
Hormoni po sastavu mogu biti steroidi, prostaglandini, amini, peptidi i proteini. Poznatiji hormon je adrenalin kojeg luči srž nadbubrežne žlijezde u za organizam stresnim situacijama.Oni su zaslužni za regulaciju raznih fizioloških procesa poput metabolizma, rasta i razvoja, a djeluju i na raspoloženje (npr.: stres). Dio medicine koji se time bavi je endokrinologija, iz grane interne medicine.

Mozak nadzire rad žlijezda usklađujući njihovu tijesnu međusobnu suradnju u lučenju hormona. Na taj način održavaju zdravlje organizma.

ŠTITNJAČA

Štitnjača je mala žlijezda koja je smještena na vratu ispod Adamove jabučice. Ona u promjeru ima oko 5 cm, a nalazi se tik pod kožom.Sastoji se anatomski od dva režnja ( lijevog i desnog ), koji su povezani sa srednjim tanjim dijelom štitnjače koji zovemo, vrat štitnjače ( isthmus ), tako da ona nalikuje slovu H ili krilima leptira. Kada je uredne veličine ili je malo uvećana , zatim ukoliko je smještena svojim uvećanim dijelom uglavnom iza prsne kosti, ne možemo je zapaziti i napipati.
Kada je uvećana, može se zapaziti prostim okom ili palpacijom ( pipanjem vrata). Ipak pregledom samo “prostim okom” tj ( inspekcijom ) i pipanjem ( palpacijom ), nije moguće sa sigurnošću utvrditi ima li osoba bolest štitnjače.

Štitnjača je žlijezda koja izlučuje hormone štitnjače T3 i T4 (tiroidni hormoni) koji kontroliraju brzinu kojom se odvijaju tjelesne kemijske funkcije ( brzina metabolizma) u tijelu.Oni na brzinu metabolizma mogu utjecati na dva načina . Navedeni hormoni potiču gotovo svako tkivo na stvaranje bjelančevina ( prvi način ) i zatim povećavanjem količine kisika koje koriste stanice ( drugi način). Kada su stanice jače stimulirane, tjelesni organi rade brže.

Dva su hormona štitnjače i nalaze se u krvi u dva oblika: tiroksin( T4) i trijodtironin. (T3). Tiroksin se pretvara u jetri u aktivni oblik trijodtironin ( tiroksin + jod), a preostalih oko 20 % stvara sama štitnjača.

Tri su preparata hormona štitnjače u prometu.Sasušena pulvelizirana štitnjača ,tiroksin,trijodtironin ( Bazedovljeva bolest ), Sasušena žlijezda sadrži oba hormona štitnjače. Prema propisu mora imati od 0,1 – 0,2 % joda,oralna respiracija ovoga pripravka je dobra i zadovoljna s većinom terapijskih indikacija oba štetna hormona slabije se resorbiraju u crijevu , ali se ipak mogu primmjenjivati u formi tableta.Dužina djelovanja im je različita.Nakon resorpcije hormon se veže snažno za plazmine proteine,ostaje duže u krvi i radi toga djeluju polagano i prolongirano.
Irijadtrirozin se veže na plazmu i proteine slabije pa zato i djeluje brže i kretkotrajnije.Pomanjkanje hormona štitnjače naziva se Hipotireoza .Da bi se hormoni štitnjače sintetizirali neophodan je jod.Prema intenzitetu i dobi pacijenata hipotireoza se različito manifestira u novorođenčeta – kao Kretenizam,u djeteta kao

Juvenilni Rexedem,a u odraslog kao Mixedem.Povećana količina hormona štitnjače izaziva Hipertireoza koja se obično zove Tireotoksikoza - ( ubrzani rad štitnjače) je
stanje u kojem štitnjača proizvodi previše hormona štitnjače.Ona može imati nekoliko uzroka.Oboljeli od tiroiditisa ( bilo kojeg uzroka) prolaze obično kroz faze ubrzanog rada štitnjače.Hormoni štitnjače su potrebni za normalan rast i razvoj čovijeka.Hipotireodična djeca zaostaju u rastu mentalna tupost .Mixedem ili višak hormona u organizmu povećava podražljivost i nemir .Uzrokuje i tahikardiju ,povečava krvni tlak ,minimalni volumen.Specifična indikacijaza upotrebu hormona štitnjače je Hipotireoza i Mixedem,kretenizam,obična ili nekrotična guša – Struma.Za liječenje Hipertireoze upotrebljava se Tireostatici.

Za dijagnosticiranje bolesti štitnjače koriste se ultrazvuk štitnjače ( najprikladniji bi bio kolor dopler ultrazvuk) , odnosno cijelog vrata, zatim laboratorijski krvni testovi za otkrivanje rada štitnjače , ciljana punkcija štitnjače pod kontrolom ultrazvuka vidljivih čvorova u štitnjači i scintigrafija štitnjače.


HORMONI KORE NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE

Nadbubrežna žlijezda je organ kod sisara, uključujući i čovjeka. To je mala parna trouglasta endokrina žlijezda koja se nalazi na vrhu svakog bubrega; Njena glavna odgovornost je regulacija stresnog odgovora putem sinteze kortikosteroida i kateholamina, uključujući kortizol i adrenalin. Sastoje se iz dva dijela: kore i srži, koji se međusobno razlikuju i po porijeklu i po funkciji.
Kora luči sljedeće grupe hormona:
§ mineralokortikoide: aldosteron, kortikosteron, koji regulira promet minerala (posebno natrijuma i kalijuma) i vode, čime održavaju homeostazu; nazivaju se hormoni koji čuvaju život;
§ glikokortikoide: među njima je najaktivniji kortizol; regulira promet ugljenih hidrata, proteina i lipida;
§ androgene i estrogene hormone koji utiču na razvoj spolnih organa u dječijem uzrastu.
Srž nadbubrežne žlijezde luči adrenalin i noradrenalin. Njihovo djelovanje je slično djelovanju simpatičkog nervnog sistema – ubrzavaju rad srca, povećavaju krvni tlak itd.
Kortikosteroide dijelimo na glukokortikoide i mineralokortikoide.
Glukokortikoidi su = steroidni hormoni čija je glavna uloga djelovanje na metabolizam glukoze, proteina i masti, a takođe i dugoročno prilagođavanje organizma na stresne situacije. Ima svojstvo smanjivanja imunološkog odgovora organizma.Glavni prirodni glukokortikoid je kortizol,a daljnji predstavnici su Prednisolan,Prednison,Urbazon, Dexametazon.
Mineralokortikosteroidi = učestvuju u regulaciji koncentracije elektrolita u organizmu (natrijum, kalijum) a glavni predstavnik je aldosteron, hormon koji pojačava reasorpciju natrijuma u bubrežnim kanalićima i izbacivanje kalijuma u urin.
HIDROKORTIZON = je kristalni prašak koji se resorbira u probavom traktu,a metabolizira na jetri.Sekrecijom Hidrokortizona upravlja hormon Adenohipofize – Kortikotropini to direktnim uplivom na koru te žlijezde.Količina izlučenog hidrokortizona se izrazito povećava u stresnim stanjima ,tj.kada postaje mentalno ili somatsko opterećenje organizma.Hidrokortizon se sintetizira u kori nadbubrežne žlijezde i dva kolesterola – neophodni za održavanje života.Nakon potpune insuficijencije kore nadbubrežne žlijezde očituje se kao Addisonova bolest.Glavni kortikosteroidi koče iskorištavanje glukoze u perifernim tkivima, a pospješuje njeno otvaranje iz mikrokiselina.Rezultat tih procesa je Hiperglikemija za nagomilavanje glikogena u jetri i smanjena ugradnja aminokiselina u proteine.Taj drugi proces smanjuje količinu proteina u tijelu.Hiperglikemija pojačava sekreciju inzulina što pospješuje deponiranje masti,naročito na licu i vratu.
KORTIZOL = kortizol se luči u stresnim situacijama kao što su mentalna i tjelesna opterećenja. Kortizol je jako bitan za pravilan rad organizma. Kortizol jako inhibira upalne i imunološke reakcije organizma i zbog toga je interesantan u farmakologij.
Prirodni kortizol se malo koristi dok se daleko više koriste njegovi sintetski analozi kojima je smanjena metabolička funkcija, a pojačana ona antiinflamatorna i imunosupresivna kao što su betametazon, deksametazon, prednizolon, prednizon i dr.
Kortikosteroidi se koriste za = supstitucionu terapiju - kod nedovoljnog lučenja glukokortikoida iz kore nadbubrežne žlezde, alergijske i autoimune bolesti (anafilaktički šok, lupus eritematosus, angioneurotski edem, alergijski rinitis,
serumska bolest, urtikarija, reakcija na lekove, ubodi insekata, miastenia gravis, sarkoidoza, bronhijalna astma i sl), reumatske bolesti (reumatoidni artritis, osteoartritis, vaskulitis, artroze), reumatsku groznicu, šok (anafilaktički, endotoksinski), upale oka i uha, kožne bolesti (dermatitis), imunosupresiju nakon transplantacija, neke oblike leukemija, zapaljenske bolesti digestivnog trakta (ulcerozni kolitis,Kronovu bolest).
LIJEKOVI =
• betametazondinatrijum fosfat, betametazon dipropionat – DIPROPHOS (Schering Plough Švajcarska),
• deksametazon – DEXASON
• metilprednizolon – NIRYPAN , LEMOD SOLU,NIRYPAN SOLUBILE LEMOD DEPO
• prednizon – PRONISON, PREDNIZON, PREDNISON, PREDNIZON
• hidrokortizon (kortizol) – HYDROCORTISON, HIDROKORTIZON
• triamcinolon – KENALOG

BUFFALO HAMP

Buffalo Hamp – ili bufalo grba je neobično i strašno unakaženje tijela,stanje velikoga nakupljanja masti iza vrata i ramena .Uzrokovan je brojnim situacijama , ukjučujući i primjenu nekih lijekova – za HIV, seroida,patološka gojaznost i razne druge bolesti.ovaj problem otežava kretanje tijela,micanje vrata,okretanje glave.

Glukokortikoidi smanjuju lokalnu upalnu reakciju tkiva uzrokovanu bilo kojim agensom.Zato kažemo da ovi hormoni imaju antiflopistički,antiupalni,antialergički,antireumatski učinak.Dugotrajna upala većih doza ovih hormona izaziva stanje koje susrećemo u slučajevima hiperfunkcije,nadbubrežne žlijezde,a naziva se i sindrom – CHUSING ili kušingov sindrom.
Glavni simptomi su = retencija Na i H2O sa edemima,i hipertenzijom,hiperkalijemija,hiperglikemija – uteristički izgled pacijenta – lice je kao pun mjesec,šija kao u bika,hiperpigmentacija kože,pojačana dlakavost – Hirzutizam, mentalni poremećaj u obliku euforije i psihoze.

Glukokortikoidi se primjenjuju terapijski u pacijenata sa akutnom ili kroničnom isuficijencijomkore nadbubrežne žlijezde.farmakološka svojstva ovoga
hormona,terapije i slično iskorištavaju kodreumatskih i alergijskih oboljenja – bronhialna astma,naročito Status Astmaticus , nefrotični sindrom kod dijece,
Sistematski Lupus Eritematozus – promjene na kožnom obliku,crvenila po licu,prsima i ramenima.

Buffalo Hump = se liječi liposukcijom – plastična kirurgija, ultrazvučno razbijanje masnoće u tkivima i usisavanje.


MINERALOKORTIKOIDI

Mineralokortikoidi su = Grupa hormona kore nadbubrežnih žlijezda čija je bitna uloga što povećavaju resorpciju natrijuma, a smanjuju resporpciju kalijuma u tubulusima bubrega. Najvažniji hormon ove grupe je aldosteron.

Kod čovijeka je najvažniji mineralokortikoid – ALDOSTERON. Glavni poticaj za lučenje Aldosterona je smanjen volumen krvi ,bilo uslijed njenog gubitka ili uslijed Hiponatremije.Aldosteron i drugi mineralokortikoidi pojačavaju ponovne resorpcije Na pa nastaje njegova retencija. Suprotno tome je prekomjerna količina aldosterona bilo zbog patoloških stanja ili predoziranja izazivaju Hipernatremiju sa edemima i hipertenzijom.Terapijski se mineralokortikoidi rijetko upotrebljavaju.

Sindrom suviška mineralokortikoida = Nasljedni poremećaj i manjak enzima 11 alfa-hidroksilaza 11 beta-hidroksilaza 11 beta-hidroksisteroid-dehidrogenaza -Lidlleov sindrom -likviricija pseudohiperaldosteronizam Primarni aldosteronizam – Aldosteronom. Obostrana idiopatska hiperplazija

- Aldosteronizam koji se može
liječiti glukokortikoidima Karcinom KNŽ-a koji luči aldosteron .Sekundarni aldosteronizam - Normalno ili smanjeno lučenje aldosterona Povećano lučenje aldosterona.

Egzogeni mineralokortikoidi - Prekomjerna primjena fludrokortizona izaziva hipertenziju i hipokalemiju

Oni koji gube sol daju se mineralokortikoidi i to deoksikortikosteron – acetat 1 – 2mg/d im ili fludrohidrokortizon 0,05 – 1.5mg/d per – os.

U djevojčica se mora kirurški korigirati vanjsko spolovilo.Prognoza je odlićna, bolesnici normalno ulaze u pubertet i fertilni su
Mineralokortikoidi k reguliraju reabsorpciju organskih iona (Na+, Cl-, and HCO3. - u jetri. Glukokortikoidi reguliraju glukoneogenezu i smanjuju upalne procese.


LIJEKOVI KOJI DJELUJU NA KOŽU I SLUZNICU

Sluznica ima nespecifičnu funkciju da jednostavno pokriva nutrašnju površinu tijela i specifičnost da sadrži čitav niz žlijezda .

Koža je nastavak sluznice i ima neke važne funkcije =
1. mehanička zaštita tkiva koja pokriva
2. regulacija ,tj. Temperature putem sekrecije,znoja i pomoću krvnih žila
3. održavanje ravnoteže elektrolita
4. sprečavanje invazije bakterija u tijelo uslijed kisele reakcije – pH = 4,5

Lijekovi koji se primjenjuju na koži i sluznicama možemo podijeliti na više skupina – 3 skupine su = s jedne strane su sredstva koja zaštićuju kožu i sluznice od vanjskih utjecaja svojim fizikalno – kemijskim i farmakološkim svojstvima.

Ovakva sredstva nazivamo PROTEKTIVNIM.Njihovo djelovanje možemo označiti i protuupalno. S druge strane postoje sredstva kojima se može nadražiti koža i sluznica,i izazvati lokalna upalna reakcija različitog intenziteta ovisno o sredstvu i načinu aplikacije.takve lijekove nazivamo IRITANCIJAMA
LIJEKOVI, koji se primjenjuju su =
1. Ljekovite masti primjenjuju se najčešće kod kroničnih kožnih bolesti.
2. Kreme, za razliku od masti, sadrže vodu, lakše se ispiru, pa se mogu primjenjivati i na dlakama obraslim dijelovima tijela.
3. Paste su žilavije konzistencije, teže se razmazuju, jer sadrže veliku količinu praškastih supstancija, a pogodne su za sušenje kože.
4. Na kožu se, kao ljekoviti oblici za vanjsku uporabu mogu primjenjivati još i losioni, tekući puderiraspršivači (sprejevi) i prašci.

PSIHOSTIMULANSI

Psihostimulansi mogu potencirati antisocijalno i agresivno ponašanje. Pri uporabi velikih količina mogu uzrokovati psihotične reakcije koje je teško razlikovati od shizofrenih epizoda,najčešće s paranoidnim idejama .Oni pobuđuju aktivnost mozga i imaju jak utjecaj na srce i krvne žile čime podižu krvni tlak i ubrzavaju rad srca što može dovesti do srčanog aresta ili moždanog udara.
’ MDMA (ECSTASY)
’ AMFETAMINI (SPEED) = Sposobnost amfetamina i drugih psihostimulansa (metamfetamin,metilfenidat…) da poboljšavaju raspoloženje sve do euforije osnova je koja dovodi do stvaranja ovisnosti u toj skupini tvari.Razvija se psihička ovisnost različitog intenziteta i javlja se blaga tjelesna ovisnost. Pri prestanku uzimanja pojavljuje se depresija, pospanost, glad, osjećaj straha…Ti simptomi obično nisu tako jaki
’ KOKAIN = Kokain je alkaloid iz biljke koka (Eritroxilon coca) koja samoniklo raste u Južnoj Americi. To je bio prvi otkriveni lokalni anestetik koji posjeduje simpatomimetski i jak psihofarmakološki učinak. Farmakološki je djelovanje kokaina slično djelovanju psihostimulansa. Razlika je na molekularnoj razini i psihotoksični učinak kokaina je u pravilu izraženiji dok je razvoj tolerancije manje izražen. Kokain se uzima na različite načine: tradicionalno žvakanjem lišća koke u južnoameričkih Indijanaca, a danas ušmrkavanjem čiste tvari, koja se dobro apsorbira s nosne sluznice, uzimanjem per os, pušenjem, intravenski Nakon uzimanja per os do nastanka učinka treba 30-60 minuta. Nakon ušmrkavanja, pušenja ili intravenske primjene učinak nastupa odmah. Psihostimulativni učinak kokaina traje kratko 20-30 minuta, a pri uživanju čiste baze još kraće.
’ EFEDRIN
HALUCINOGENI = Halucinogene droge mijenjaju doživljaj vanjskog svijeta tj. percepciju. Način na koji osobe vide, čuju, osjećaju i doživljavaju stvari oko sebe potpuno je izmijenjen, pa tako ova sredstva izazivaju vidne, slušne i osjetilne halucinacije koje u nekim slučajevima mogu potrajati satima, a ponekad čak i danima te mogu biti izuzetno neugodne. Bitno je naglasiti da se halucinacije u nekim slučajevima mogu ponavljati cijeli život, što nazivamo flash-backovima. Halucinogeni su posebno opasni za osobe s mentalnom bolešću jer se konzumacijom istih psihičko zdravlje može iznimno pogoršati.’ KANABIS’ LSD - ACID ’ Čarobne gljive’ IBOGAIN’ MESKALIN’ PCP (feniciklidin)’ Salvia Divinorum
DEPRESORI = Depresori su supstance koje usporavaju i potiskuju rad mozga i živčanih stanica. Oni usporavaju reakcije i mišljenje, uzrokuju pospanost, usporavaju tjelesne funkcije i dovode do stanja letargije. Prilikom dugotrajne upotrebe dolazi do privikavanja i traženja većih doza. Depresori imaju snažan utjecaj na centar za disanje pa mogu izazvati respiratorni arest tj. prestanak disanja’ HEROIN’ KETAMIN’ GHB’ Sedativi
INHALANTI = Inhalanti su isparavajuće supstance koje stvaraju kemijske pare koje se mogu udisati s ciljem da bi se izazvao psihoaktivni učinak. Pod inhalante spada veliki broj kemikalija koje su pronađene u stotinama različitih proizvoda i koji se ne mali broj puta nalaze u domaćinstvu za svakodnevnu uporabu. Prema nekim klasifikacijama postoje četiri kategorije inhalanata, a to su:’ isparavajuća otapala’ aerosoli’ plinovi’ nitriti















Post je objavljen 22.11.2011. u 02:53 sati.