Marketing
Čekat' ćeš me kod Bećarskog križa
za M. i M.
Noćas sam sanjala da me čekaš.
S prvim treptajem buđenja
vidjela sam ti lice.
Oči ti odavno vidjeh.
Sanjala sam tvoj osmijeh.
Sutra ću se probuditi u podne,
ustati, pazeći da to ne bude na lijevu nogu,
nabrzinu odjenuti.
Čekat' ćeš me kod Bećarskog križa.
Utonut' ću bez riječi u tvoj zagrljaj.
Ruke će ti se izgubiti u mojoj kosi.
Lijepo mirišeš - reći ćeš.
Poljubit' ću te u bradu
i stajat' ćemo nijemi.
Kod Bećarskog križa.
Raspelo je podignuto davne 1805. godine kao vapaj vjernika da ih sačuva od kuge i bolesti koje su tada zahvatile Vukovar i okolicu, a što se vidi i iz natpisa na križu: Christe dom Fili Dei vivi miserere nobis – Kriste Sine Boga živoga, smiluj nam se.
Križ je bio mjesto okupljanja učenika, “bećara" obližnje Obrtničke škole, tako mnogi i duboki osjećaji vežu stare Vukovarce uz ovo mjesto druženja. Najstarije fotografije prikazuju kameno postolje i križ, Kristovo tijelo i korpus bili su lijevani od bronce, oko križa rasla su patuljasta stabla, a sve je bilo ograđeno kovanom željeznom ogradom.
Post je objavljen 17.11.2011. u 09:22 sati.