Prosipam vrijeme
Ležerno, u ritmu.
Nebom leti šuštavi veo
Preminuloga lišća.
Zapanjena gledam
Kako ga ovaj put
Ne raspiruje vjetar,
Već gutava goropadna cijev;
Vrte se, naklanjaju
i odlaze s pozornice
Zadnje niti šarenila
Smrvljene u stroju.
Prolazi puteljkom
Neki smrznuti čovjek.
Razmišljam,
Razbacuje li se i on svojim danima?
Dopremili su s maglom
Novo jutro
Dvanaesti novembar
Uskoro minule
Dvije tisuće još jedne.
Prosipam dane
U svom nekom talasu.
Opraštam se s bojama,
Ignoriram minulost,
Ni korak ti više ne pamtim.
Samo skupljam glazbu.
Post je objavljen 12.11.2011. u 09:26 sati.