Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/11

Marketing

ŠTO ČINIMO OD VREMENA KOJE NAM JE DAROVANO

»Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. 2Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. 3Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. 4Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.« 5»Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. 6O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' 7Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. 8Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' 9Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'« 10»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. 11Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' 12A on im odgovori: 'Zaista, kažem vam, ne poznam vas!' 13Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!« (Mt 25, 1–13).


Svadba je u Židova bila vrhunac obilja, veselja, sreće, zadovoljstva, prijateljstva i ljubavi. Velika, idealna i plemenita stvaralačka ljubav jednog Židova i Židovke u braku bila je izabranome narodu najljepša slika velikog prijateljstva i neraskidive ljubavi između njih i njihova Boga. Isus preuzima tu sliku svadbe: svatovsko veselje, svadbenu sreću i ljubav mladenaca da označi vječnost – život sreće i ljubavi u Bogu. Na tu svadbu, veselje i sreću, na tu vječnu gozbu ljubavi pozvan je svatko: tko god je pozvan u život, pozvan je u vječni život, u život ljubavi s Bogom što ne prestaje.
Isus u prispodobi govori o zatvorenim vratima i mraku izvan svadbene dvorane. U rukama ludih djevica ostaju uljanice kao sredstvo kojim su mogle osvijetliti noć. No ono je sada postalo nevrijedno. Vrijeme kada su mogle nešto učiniti isteklo je. Vrijeme. Ono je srce prispodobe. Ludost se pokazuje kao nesnalaženje u vremenu. Najdragocjenije što imamo je vrijeme, no ono je ograničeno. Nije jednako vrijedno u svim trenutcima premda protječe ravnomjerno. Mudrost i ludost se pokazuju kao odnos s vremenom. Sve su djevice u prispodobi pozaspale. Razlika između ludosti i mudrosti pokazuje se u noći u kojoj dolazi zaručnik, ali se ne odnosi samo na tu noć. Netko tko je svoje vrijeme trošio uludo, nije u stanju na koncu postati mudrim. I obratno, onaj tko je svoje vrijeme koristio, ako i zaspe u noći kada zaručnik dođe, moći će s njim na gozbu jer ima ulja. Tako nas prispodoba postavlja pred pitanje što činimo od vremena koje nam je darovano.
„Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“, Isusova je poruka nama. Treba biti budan i mudar: svetim životom pripraviti se za vječni život; paziti kako nam ne bi bila zatvorena vrata do Božjeg srca i njegove ljubavi. Da, treba uvijek biti budan – danas i svaki dan – jer Gospodin dolazi iznenada; zapravo, kad god dođe, bit će to nama iznenada. Treba imati svjetiljku i malo ulja, život ispuniti dobrim djelima ljubavi – to je ulaznica za svadbenu dvoranu kraljevstva Božjega. Drugu ulaznicu nitko nema u rukama. Dok promišljamo o prispodobi i ako zastanemo „pred zatvorenim vratima“, dobro si je postaviti pitanje: Kako stvari stoje s mojim svjetlom, uljanicom i budnošću?



Post je objavljen 04.11.2011. u 21:12 sati.