U staron getu,
stine me stišću,
kroz ruvinane škure,
olujni vali me išču.
Dok jugo piva,
pismu o samoći,
sidin na katrigi,
i skupjam oči.
Vitrovi nose vrime,
kroz paukove mriže,
na umornon licu,
ostavjaju duboke friže.
I često se noću,
vrtin po lancunu,
srićom spas mi je uvik
u punom bocunu.
Post je objavljen 03.11.2011. u 20:04 sati.