'' ne bih se trebao izgubiti u snovima kada imaš toliko toga za doživjeti'' - citat iz harry potter-a
Razmišljam sada o tome. Koliko toga doista imam za proživjeti, ja? Vi, mi, bilo tko. Koliko je istine u tome?
Volio bih živjeti u svojim snovima zauvijek. Previše sam loša osoba u realnošću, s lošim životom i nikakvom budućnosti.
Moj život nema veze s smislom, sve što imam od njega je glazba, ovo gluho pričanje, pisanje postova, pjesama i romana.
Izgubljen daleko u snovima..
Ljubavne pjesme su jedino što mi je preostalo lijepo, jer oko mene nema više ljubavi.
Nitko nikoga ne voli kako se je nekada voljelo, ja mogu voljeti ali ne mogu biti voljen. I to je problem, ne želim se naviknuti na hladne, dosadne, monotone veze kakve su danas.
Gdje je nestala ljubav? zašto se ljudi više ne bore za ono što vrijedi više od svega? :(
kažu živi za sebe, jebeš druge. slažem se, ne bi trebali živjeti za brige drugih, trebali bi rješavati svoje.
Ali zar nije svima zajednička briga spoznaja, činjenica da su se ljudi udaljili jedni od drugih u užasnim, zastrašujućim granicama?
žao mi je ako sam neshvaćen jer brinem o tome, jer sam neshvaćen jer mi nedostaju '' topliji'' dani puni ljubavi i romantike. ne samo u mome životu nego i mome društvu, mome gradu.
Nedostaju sretni parovi na ulicama, nedostaje ljubavi a osjećam se kao da jedini marim.
I tako, meni svi kažu nemoj živjeti u snovima. Naš svijet u život danas je pakao, noćna mora. Zar me želite prilagoditi vašoj monotonoj, depresivnoj i odurnoj realnosti? ne hvala. to nisam ja.
Ja sam sanjar. ja sam izgubljen u ovome svijetu. ne mogu se pronaći nigdje. jedino gdje se pronalazim je glazba, igranje i sanjarenje. Od mog sanjarenja naravno dolaze i moja pisana djela. Nekada sam ljubav mogao osjetiti svaki dan, sreću i toplinu.
I sada ju osjetim samo kada sanjarim o njoj, kada pišem o njoj. Zar su ljudi zamijenili srca za kamenje? :(
Svi govore isto. prošli su svašta ne žele se upuštati u veze. Svi govore da im je bolje samima, da im je do zabave i da im nije do vezanja. Pa zar doista.... zar vezu gledate kao zatvor? i zar smatrate da su sve veze iste? bojim se najviše od svega da neću naći srodnu dušu, nekoga tko može razmišljati kao i ja.
meni govore da me glazba promijenila previše ( uz naravno okolnosti neke) ali u biti koliko god mislili da sam ja hladan, ja jedini nastojim održavi ljubav postojanom...
Ima li netko tamo? netko tko zna voljeti? želim voljeti nekoga tko zna voljeti..
Post je objavljen 03.11.2011. u 13:32 sati.