I sve se opet ponavlja
a sve što želim je svijet voštanih figura
topljivih vatrom.
Zamisli samo svijet od voska u kojeg
upiremo prstom i topimo na osmijeh bijesa.
Želim gledati kroz prozor osjećaja,
smijati se dok prolaze, plakati dok ih palim.
I krv nastavlja teći već iskopanim
njoj dobro poznatim kanalima.
Neka netko siđe sa vrha prozirnih stepenica
iako bez snage sve će biti u redu.
Oni će zaboraviti, zemlja će sakriti.
Post je objavljen 01.11.2011. u 16:12 sati.