Tebe sam sanjala! Mistike, tajne nikakve nema!
Ne mislim, ne boj se, tim' postići promjenu, ne!
Nikad prom'jenit se neće plave ponorne r'jeke
vječni osobit šum, točno mjesto za pad!
Ponire ona i uv'jek i stalno i iznova ondje,
svaki put druga je tad, sigurno svatko već zna.
Tebe sam sanjala- pomišljam često da svjestan ti toga
osvete nesnosne čar uživaš, smiješ se sad.
Kakva je istina to, ma kakve su laži sve to, da
zamislit mogla bih baš, sretan da uživaš ti
plačne što oči su moje i sjaja što u njima nema?
Groznice hvata me mač, ludila ponovni b'jes.
Tebe sam sanjala: zgrade tad mnoge i iste bijahu
negdje u nekoj si ti, tražit' te ne smijem, nać'!
Deseta godina teče, ponire, izvire, boli,
drugih je boja sad sto, plava što skupi uz put!
Mali kamenčić se valja, pa žulja mijenjajuć' oblik,
zapinje tesajuć' lik, drugi je, nepoznat on!
Tebe sam sanjala... Nikada ništa zaboravit neću:
Snovi i bajke kroz noć... Sruči se kasniji muk!
Muk od Gorgona strašniji davnih, šutnja prestrašna:
promrzne kosti mi srž, usahne suza u mah!
K'o da bi r'jeka usahnuti mogla; korito sâmo,
brazda da ostane tu, dubok što izbrazdi bol!
Tebe sam sanjala, sanjala oči sam bistre i plave,
izm'jenjen lik je to već, utvaru načini san!
R'jeci gdje izvor je izvire, teško i Heraklo snažni
ikad bi mogao tok usmjerit' nesretni taj!
Popiti gutljaj iz r'jeke, božanske da mi je Lete:
Verge primus fuit, Verge, o, finis erit!
Post je objavljen 31.10.2011. u 11:34 sati.