gledali su se netremice
ona u plavoj haljini i očiju boje različka
stajala je pred njim ne uzmičući
sjena mu je zaklanjala lice
ali jasno se nazirala njegova napetost i želja
zvijer u njemu željela je samo jedno...
našao se pred njom u dva skoka
dok je ona i dalje nepomično stajala
bez glasa
bez straha
i s osmjehom na usnama...
gledala je u njegovu dušu
i vidjela je ono što je on odbijao vidjeti
gledala ga je s nježnošću
a posljednje što je vidjela
bilo je lice njene ljubavi
sa njenim srcem u šakama
njeno beživotno tijelo palo je na mokri pločnik
i dok se oko nje širila sve veća krvava lokva
on je nijemo promatrao njeno tijelo pod svojim nogama
pogled mu je klizio njenim licem
i u njemu se lomila zadovoljština i bol
njegovim srcem zavladala je usamljenost
iako je dobio ono po šta je i došao...
a osmjeh koji je ostao na njenom licu
ostao mu je nepoznanica…njega nije razumio
Nije shvaćao da je srce koje je tako krvavo uzeo
već odavno bilo njegovo…
Post je objavljen 27.10.2011. u 16:20 sati.