Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. listopada 2011. godine
Zakoračimo u radost vjere
Promatra Gospa dječicu, prohodi kroz skrivene kutke srdaca, putuje s našim zebnjama, sumnjama i malodušnostima, suosjeća s našim bolovima, bistri zamućene misli, razgaljuje potištenost, liječi ozebline koje je prouzročila hladnoća svijeta, vida rane i ožiljke naših osobnih i praroditeljskih grijeha. Gleda nas kako skliješteni između megalomanskih prohtjeva i nemoralnih ponuda razapinjemo vlastito srce, onečišćujemo duh i ranjavamo dušu. Zna Majka kako je teško hrvati se s mudrošću zemaljskom, kako je ubitačno suprotstaviti se nećudorednim zakonima moćnika, kako je pogibeljno voditi izravnu bitku protiv kneza propasti, kako nam brige za goli život ubijaju i posljednje ostatke radosti, kako nas čine slijepima i kratkovidnima, kako nas udaljuju od izvora svjetlosti, kako nas odvajaju od istine, zamračuju jasnoću i sužavaju vidike. U takvim okolnostima blijedi nada, rastače se povjerenje i kidaju se spone s nebeskom stvarnošću, sužavaju se obzori i raste mučnina, u nas se uvlače zebnje i strah pred budućnošću i sve dublje upadamo u ponor očaja, prepuštajući se zlome koji nam želi vječnu propast i koji svako naše poskliznuće koristi za svoje podmukle, raščovječujuće planova, neprestano nas odvlačeći od Onoga koji nas je stvorio na svoju sliku. Kad ljudsko srce posluša zavodnikov zov, olako postaje njegovim plijenom i žrtvom lažnih obećanja, radi prijestupe i naopakosti koji ga još jače zapliću u zavodnikovu ucjenjivačku mrežu te ih se više ne želi odreći da ne bi izgubio uzoholjenu čast, bogatstvo i ugled što ih jer gradio na labavim temeljima privida i gnjilim stupovima prolaznosti. A kad dušu zamrači duh izokrenutosti, kad se zbiljnost pretvori u fikciju, kad se ljepota zaodijene mrakom, kad se istina počne secirati paragrafima, kad zadah pohlepe i mržnje preplavi čistoću Božjeg mira, kad nahrupe nanosi slatkorječivosti i zavođenja, malenima ostaje tek okus gorčine, trnci zebnje i kaos nesnalaženja u kovitlacu pogubnih nauka i umnoženih istina. Lako postaju robovi privida i uznici znanja što izniču iz pomahnitalih i raspojasanih poganskih svjetonazora, što se kao korov množe na oranicama isprepadnutih srdaca, što se kao opijati podmuklo uvlače u pore duha, duše i tijela.
Gospa nas uči kako ponovno vratiti radost u zavedena srca, kako prebroditi strahove i kako uspravno koračati dolinom plača, kako pronaći usku stazu u šipražju neprohoda. Poziva nas na povjerenje u otkupiteljsku snagu križa Gospodinova, na iskorak iznad golgotske visoravni što blista u sjaju uskrsnoga jutra, nudi nam stvarnost pred kojom blijede sve tlapnje zemaljske, nudi nam Sinovu ljubav i nježnost iz kojih se prosipaju svjetlosni blagoslovi i hrupi ozdravljujući mir. Nudi nam vjeru, jedinu radost koja nas može hrabriti i tješiti u svakodnevnim brigama, pred neprestanim i upornim nasrtajima lašca od početka, pred stupicama moći što se iznjedriše iz njegovih spletaka, kojima je zarazio silnike i onečistio ohole. Jer s vjerom možemo prebroditi sva iskušenja i pregaziti sve zamke koje nam stoje na putu, s vjerom možemo i brda premještati, s njom uspravno trajati i svjedočiti, s njom se preporađati i rasti, s njom se krijepiti u patnjama i mučeništvu. Čega i koga se trebamo bojati kad smo u Gospodinovu zagrljaju? Možda tek osobnih grijeha, od kojih nitko nije imun. Jer nitko nije nedužan, ali zato nam je Isus ostavio sakrament svete ispovijedi u kojem nas, kad mu se iskreno i skrušeno povjerimo, oslobađa tereta grijeha i jača nas svjetlom istine, istine koja oslobađa, istine koja nas daruje spasenjem, istine koja nije relativna i nije zagađena pljevom ljudskih zakona. Učinimo bar mali korak prema svjetlosti pa će nam duše oviti Gospini zagovori, procvjetat će u nama radost koju neće pomutiti nikakva zloća i koja će se othrvati podvalama svijeta.
Budimo i ostanimo djeca, maleni i nepokvareni, pustimo u dubine srdaca modru svjetlost Marijinih zjenica, ne dajmo da nas iskvare požuda i pohlepa, da nam tišinu onečisti zvukovi zavodničkih trublja, da nas na stranputicu odvuče zov sirena, već se priklonimo jasnoći Gospina glasa, poslušajmo Majčine riječi kojima nas poziva da se ne bojimo, da ne budemo malodušni i ne priklanjamo se varavoj svjetlosti što dopire iz grotla praznine. Prepustimo se rukama one što svojom ljepotom resi brda međugorska, što svojom požrtvovanošću na put vraća uplašene i zalutale, što svojom brižnošću u naše živote unosi ozdravljujući plamen nade i zaziva na nas obnoviteljsku snagu Duha Svetoga. Hvala joj u vremenu i vječnosti!
Post je objavljen 25.10.2011. u 20:13 sati.