Zašto je važno sudjelovanje kršćana u politici?
Published 24. listopad 2011.
Na ovo pitanje sam ovih dana više puta pokušao dati odgovor tijekom tribina koje smo održali u organizaciji udruge Snaga za život. U rukama sam držao samo jedan „politički“ priručnik – Bibliju! Nevjerojtno je o čemu sve piše u Bibliji! Za nedovoljno upućene, Biblija je knjiga o spasenju, Božjem oproštenju, čudima… To je točno, no ta knjiga govori i o tome kako postići sretnu i blagoslovljenu bračnu i obiteljsku zajednicu, kako odgajati djecu, steći prijatelja, pokrenuti posao i uspjeti u njemu, kako voditi narod, kako biti političar po Božjem srcu? Da, stvarno, zašto je važno sudjelovanje kršćana u politici? Kao odgovor ponuditi ću dio spomenutog predavanja…
„Započeti ću jednim pitanjem jer vas želim izazvati. Isus je rekao: „Idite po svemu svijetu i naviještajte Evanđelje svakom stvorenju“ (Mk 16,15). Na što prvo pomislite kad čujete ove riječi? Možda na Afrku? Ja sam dugo vremena mislio samo na Afriku. Vjerujem da je Isus u prvom redu mislio na neevangelizirane dijelove svijeta. No, postoje i svjetovi u našoj neposrednoj blizini kao npr. svijet medija, svijet poduzetništva… koji nisu čuli Evanđelje. Ako je Isus rekao da idemo u razne „svjetove“ navijestiti Evanđelje sigurno nije mislio da uvrstimo sve osim politike. Je li Isus bio apolitičan? Sasvim sigurno nije bio izrazito politički aktivan jer da je bio, njegova osnovna misija bi pala u drugi plan. Ali kada su ga pitali treba li plaćati porez Rimu, odgovorio je mudro da treba dati Bogu – Božje a caru – carevo. Većina kršćana pokušava ispuniti dobar dio onoga što se odnosi na prvi dio rečenice ali ne i sve što se odnosi na drugi. Prvi dio glasi Bogu – Božje. Zato nastoje dati desetinu za potrebe Crkve, vrijeme za molitvu i nedjeljnu misu… Drugi dio rečenice glasi: Caru – carevo! Dobar kršćanin to tumači tako da treba izdvajati za državu sredstva, u prvom redu plaćati porez. To je točno ali postoje brojni načini kako se još može činiti dobro za zemlju u kojoj živimo. Jedan od načina je aktivno uključivanje u politiku. Dovoljno je pogledati samo jednu sjednicu državnog Sabora da postane i malom djetetu jasno o kako se ozbiljnim stvarima tamo odlučuje. Zakoni bi trebali biti na dobrobit svih hrvatskih građana ali oni to nisu. Neki su loši, neki štetni, neki su čak neljudski kao npr. zakon koji legalizira abortus itd. Kako je moguće da su takvi zakoni na snazi? Jednostavno zato jer ljudi koji su te zakone izglasali nisu kršćani i nemaju kršćanski sustav vrijednosti. Oni donose zakone na temelju svojeg ateističkog ili liberalnog svjetonazora. Ali zašto bi samo ateisti i liberali donosili zakone? Zašto to ne bi i kršćani? Kršćanski svjetonazor se temelji na Božjem zakonu a kad se taj zakon obezvređuje ruše se temelji morala i društva. Pitanje je zašto ONI donose zakone a ne MI? Odgovor je jednostavan. Zato što su ONI tamo a MI sjedimo u kafićima i komentiramo njihove gluposti ili u najboljem slučaju molimo za političare i politiku!!!
Različiti darovi
Sv. Pavao je rekao da svaki vjernik ima neki dar; netko pruža pomoć, netko propovijeda, netko moli, itd… Apostolat molitve je od neizmjerne važnosti: Sv. Pavao kaže: „Dakle, preporučujem da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i one koji su na vlasti da provodimo spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Bogom našim koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ (1.Tim 2,1-3). Molitva je nevjerojatno važna ali sigurno je i to da se netko treba aktivno baviti politikom i biti prisutan u „tom“ svijetu! Vjerujem da se malo kršćana bavi politikom iz jednog glupog razloga a taj je da o politici imaju potpuno krivu sliku. Ali to treba mijenjati a jedan od načina je da se o tome govori iz perspektive Evanđelja. Ako je politika briga za opće dobro onda se prije svih upravo kršćani, koji ne žive samo za sebe već i za bližnje, trebaju baviti politikom. Ne znam je li Edmund Burke bio praktični kršćanin ali je rekao jednu duboku istinu tako sličnu nekim mudrosnim biblijskim knjigama: Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo, ne činiti ništa! Zaključak: imamo to što imamo zato što mnogi dobri ljudi i kršćani do sada nisu činili ništa!”
Ostatak predavanja posvetio sam usporedbi svećenićkog poziva i poziva političara. Ljudi su zanimljivo reagirali. Nerijetko su bili šokirani da ove dvije „profesije“ uopće dovodim u bilo kakvu vezu. A veza postoji i to se vidi već od same definicije obaju poziva. Uostalom, ako vas zanima što se sve još na ovu temu može reći, dobro došli na jednu od sljedećih tribina, ciklus još traje:
Zaprešić, Pastoralni centar župe Kraljice apostola, 27. 10. u 20 sati. Sudjeluju: Kristina i Dražen Bušić
Zagreb, dvorana župe Sveta Mati Slobode, 28. 10. u 20 sati. Sudjeluju: Krešimir Miletić i Dražen Bušić
Post je objavljen 25.10.2011. u 11:14 sati.