Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/real-scars-and-fake-smiles

Marketing

We all want the things we can't have

Image and video hosting by TinyPic

Ponekad se pitam je li to neko prokletstvo ljudskog roda. Kao da smo na nekim drogama, pa se svatko od nas, barem jednom u životu, zagleda u osobu koju toliko jako želi da to boli, ali - ne može ju imati. I još je sve pod kontrolom kad se radi o nekim plitkostima, nekim fizičkim privlačnostima i sl., ali... kad stvari dođu na razinu osjećaja, poželiš da se nisi probudio/la tog jutra kad ste se upoznali.
Najviše do čega sam ja došla u procesu "mrzim te" bilo je da sam poželjela da ju mrzim. I istog trena počela sebe mrziti što sam uopće mogla biti takva glupa kučka.

Pričale smo u ponedjeljak. Imala sam očajan dan i tih nekoliko desetaka minuta razgovora s njom i gledanja njenog prekrasnog osmjeha preko Skypea bilo je sve što sam željela taj dan. I cigaretu. I šalicu vruće čokolade, dobro.
"Hoću ić' spavatiii. Spava mi seee." - rekla mi je.
"Pa idiiii. :))"
"Ne, ne mogu. Treba mi cigareta prije nego što legnem" - napravila je neku 'I don't want this' facu.
"Pa onda idi pušiti." - odgovorila sam joj, smješkajući se jer me način na koji ona šizi ponekad prokleto nasmijava.
"Ali ne mogu na niti jedan balkon. A nisam sigurna jel' stara spava."
Sva umorna, nisam imala snage za to.
"Dođi na moj balkon. Idem i ja. :)"
"Dolaziiiim <3" - napisala je s velikim smiješkom.
Nagnula sam glavu na stranu ispred kamere, s facom 'nemoj me zezat' tak'.
"Nah, malo je prerano za ostvarivanje božićnih želja. :)"
"Besplatnih cigareta, misliš?" - nacerila se. Znala je da nije to.
"Ne govorim o cigaretama. Govorim o društvu." - namignula sam kameri. Nasmiješila se, pognula glavu i napisala: ":)".
"Uvijek želimo ono što ne možemo imati, zar ne?" - pitala sam ju, razočarana njenim kratkim odgovorom.
"Ne znam. Možda da, možda ne... :)" Podigla je glavu suznih očiju, pa je ponovno spustila prema tijelu.

I tako, nedorečeno i nedovršeno, s mnogo riječi koje ostaju visjeti u zraku završavaju moji razgovori s njom. Jednom ću dovršiti taj prokleti razgovor s njom. I niti jedna riječ neće visjeti u zraku. I onda će, kad je već tako umorna stalno, moći zaspati. Ali pokraj mene... :)


Post je objavljen 22.10.2011. u 19:16 sati.