Misijska nedjelja. Živimo u svijetu u kojem se svakodnevno sve tješnje susreću i isprepleću
različite kulture i vjere. U takvom okružju potrebno je uvijek nanovo razmišljati o značenju
kršćanskih misija. Ovo godine obilježavamo 85. obljetnicu Svjetskoga misijskog dana koji je
ustanovio papa Pio XI. Misijska nedjelja je dan određen kao dan molitve i promicanja misija.
Slavi se istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkoga svijeta i tom prigodom
se potiče skupljanje priloga za misije. Svjetski misijski dan osobita je prigoda da se svi vjernici
podsjete na trajnu vrijednost misionarskoga poslanja jer »misija se tiče svih kršćana, svih biskupija
i župa, crkvenih ustanova i udruženja« (usp. Redemptoris missio, 2).
Što ja mogu konkretno učiniti za misije te zašto neki odlaze i »na kraj svijeta«? Dobro
je činiti dobro! Ta poznata uzrečica ukratko, ali i prilično precizno prikazuje motivaciju
koja najčešće potiče one koji se odluče kao misionari poći u krajeve koje su »blagodati«
civilizacije najčešće zaobišle u širokom luku. Naime, odlučujući se za odlazak u Afriku, Aziju,
Pacifik ili neke druge krajeve svijeta za koje mnogi nisu ni čuli, misionarke i misionari znaju
kako se ne upuštaju u pustolovinu »last minute« turističkoga aranžmana. Pa, ipak, uza sve
poteškoće na koje se pripremaju prije negoli kroče na »neistraženo tlo«, u glavama su im
najčešće misli koje obuzimaju ponosom. Naime, znaju da je njihov poziv poseban. Odlaze
tisućama kilometara daleko od doma kako bi uz širenje Kristove Radosne vijesti pomagali
onima koje su mnogi zaboravili. Upravo su dobročinstvo i propovijedanje evanđelja »u
opisu radnoga mjesta« svakoga misionara.
Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska
priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstoga krova nad glavom.
Navikli su se na život izuzet od nama sasvim normalnih stvari koje često uzimamo zdravo za
gotovo. No, istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s
kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli
»zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje - iskrenost, jednostavnost i
ljubav prema životu, ma kakav on bio - uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno. Premda
je činjenica kako odlazak u misije pridonosi upoznavanju novih krajeva, kultura, običaja i jezika,
stvarno obogaćenje ipak dolazi iznutra i to mnoge potiče da odu i »na kraj svijeta«.
Poziv današnjeg evanđelja „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“ nadahnjuje nas da
pomažemo i ljubimo sve ljude, ponajprije one koji nam nemaju čime uzvratiti.