Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mirta9

Marketing

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu LISTOPADU

Image and video hosting by TinyPic(Polagano)
Ova je Ura trostruko sveta radi Isusove blizine našim jadnim dušama. Uvijek otvorena rana njegovih grudi govori mu o zemlji i potiče ga, da uz nebeske pjesme sluša prošnje i jecaje, koji se iz progonstva dižu...
On se sagiba ponoru našeg ništavila, jer žeđa za dušama.Približimo se i mi bezdanu njegova Srca, dok se u njemu ne izgubimo.Gospodine Isuse, daj da shvatimo neizreciv dar tvoga božanskog Srca!

Kratka stanka
Molite od Isusa svjetlo svjere da Ga upoznate; žarku ljubav, da Ga ljubite, te da pomognete kako bi Ga i drugi uzljubili.

Getsemani, vrt Učiteljeve smrtne agonije, nije iščezao, nego se nastavlja u svakom zemaljskom tabernakulu.On je ovdje, u Hostiji. Umirući Isus osjeća u njoj tegobu krajnje muke i nesuzdržive ljubavi.
I u ovom tabernakulu on je žalostan do smrti.On želi - preslatkog li milosrđa - naći zadovoljštinu, želi počinuti na našem srcu, povjeriti nam blago svoje nježnosti, svoje slomljeno, božansko Srce.
Zemlja, na kojoj mu se ovog časa klanjamo, sveta je zemlja: tu doista boravi Isus, čarobni nazaretski Mladić. Isus, Učitelj iz Tiberijade, ovdje je Isus, Prijatelj iz Betanije dva koraka od nas, ljubezni Osamljenik Getsemanij, divna žrtva Kalvarije. Oj noći, krasnija od zore! U njenoj sjeni neizreciva mira kao da se ovom oltaru približuje ljubljeni Ivan i Marija Margareta, da s nama podijele tajnu, koju su, počivajući na njegovu Srcu, primili od božanskog Zaručnika.

Stanka
Slatko i usrdno izjavite Isusu, da Ga ljubite svom dušom i naknadnom ljubavlju.

Sami s Isusom! Koje li naslade?Sami s Njime, da dijelimo Njegovu samoću i Njegovu agoniju! Ali slušajte, ondje napolju bjesni oluja mržnje protiv Krista.Još pred vratima njegove tamnice stoljetna jeka ponavlja strahovitu kletvu nahuškanog mnoštva: "Uzmi ga, zaslužio je smrt! Raspni ga!" (Iv. 19, 15). "Kakvo nam je zlo učinio ovaj krvlju obliveni Bog?" (Mat. 27, 23). Pobožne duše, željne da ga utješite, gledajte ga u ovoj Svetoj Uri sagnuta pod teretom njegova Križa. On dolazi, ranjen u duši, prolazeći svojim križnim putem, kojemu kao da nema kraja.Dolazi, stalno noseći svoj križ. Toliko nas ljubi! Gledajte ga. Dolazi izmučen, ljepotu njegovih očiju kao da je prekrila ljepota suza. Dolazi prolijevajući svoju Krv, dok mu se Srce prelijeva milosrđem. Evo ga, napokon! Neizrecive li tajne! Kad bismo shvatili dar ovoga Isusova približavanja i neusporedivu milost njegove utješne prisutnosti u tabernakulu! Tu je, samo korak od nas, da nas blagoslovi, već nas dotiče sjena njegove ruke.

Kratka stanka
A što traži? Malo olakšanja svojoj boli.Traži ljubav svojih prijatelja. Neka dođe i neka otpočine pod ovom Svetom Urom, u toploj, iskrenoj zadovoljštini naših duša. Anđeli svetišta slušaju roneći u tužnu i otajstvenu harmoniju. Slušaju nikad ugaslu jeku božanske tužaljke, getsemanake žalbe. To je jecaj golgotskog Spasitelja, koji odzvanja u nekrvnoj žrtvi, što se obnavlja na oltaru.
Njegove usne nakvašene žučju svih nezahvalnosti, dozivaju nas svakog poimence sa dna tabernakula. Ljubavlju blagoslivlju sve nas, koji smo došli, da u ovoj svetoj Uri plačemo s njime, jer smo neutješni radi njegove prezrene ljubavi. Velika je i neizmjerna žalost, koja ga muči, ali još je veća bezgranična ljubav, koja ga stavlja na muke...
Kako je ljubezan naš Spasitelj! Želi nam povjeriti svoju tugu, čezne, da mu svojom ljubavi naknadimo gorčinu, što su mu je nanijeli oni, koji su bili obasuti njegovim darovima i nazivali se njegovim učenicima, a zatim su ga ostavili. Budimo vjerniji, nego što su bili Petar, Jakov i Ivan u vrtu agonije, te ga poslušajmo, jer nam želi govoriti o rani svoga preljubeznog Srca!

Stanka

Žarko i ponizno molite milost, da osjetite glas Gospodina, koji se tuži i vapi.

Polako
UČITELJEV GLAS- "Ljubljena dušo, odavna sam te ovdje čekao u Hostiji, da ti povjerim svoju ljubav od koje ginem... Blagoslivljem te, jer si se sažalila nad svojim utamničenim Bogom u njegovoj gorkoj samoći...
Žeđao sam za tobom... Na kraju sam te svladao...Reci mi to sama, jest, priznaj mi, da te moje Srce pobijedilo!...
Uvjeri me, da i ti mene ljubiš... da i ti žeđaš, da te muči žeđ za tvojim Bogom!... Prah si i ništavilo... koliko si puta tražila nasladu i radost daleko od tvog Otkupitelja... A naprotiv, ja tvoj Bog, da te otkupim, ostavio sam anđele, napustio sam nebo i nakon trideset i tri godine života na zemlji izdahnuo na križu... Jednog dana razbila si lance, kojima sam te uza se vezao... trgnuvši se iz mojih ruku, odabrala si grijeh... Jao, kako si mogla ljubiti tu žalosnu slobodu? Pogledaj lance, koje sam za uzvrat sebi skovao na zemlji, da se približim tvome nezahvalnom srcu! I zadržavam se ovdje, jer sam postao sužanj tvoje ljubavi!... A kako si mi to naplatila?... Ipak ti opraštam. Ali za naknadu od danas budi moja, potpuno moja dovijeka.
Sinko moj ljubljeni, promatraj me, kako sam izdan, kako sam proklinjan, sam, prezren i uvijek zapušten... Kako me boli ova zaborav, osobito zaborav dobrih... Kako me žalosti kukavičluk i ravnodušnost onih, koji se zovu moji prijatelji!..
Evo Srca, koje je toliko ljubilo ljude, a oni mu tu ljubav tako slabo uzvraćaju!
Ima li boli, slične mojoj boli? Žalosna je duša moja do smrti! Približi se, položi usne na ranu mojih prsiju, u naknadu za ljubav reci mi, da me ljubiš svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom... Daj mi dušu tvoju i utjehu tvoju... žeđam za tvojom srećom!...


Čitati vrlo sporo i uz prekide
Toliko sam ti puta svojom milosti taknuo savjest, a ti si ostao nijem. Sjećaš li se?... Opraštam ti tvoj prezir i tvoju šutnju...
Čekao sam na vratima tvoje duše, tjednima, mjesecima, dugi niz godina; molio sam te, da mi otvoriš, a ti si me otjerao... Sjećaš li se?... Opraštam ti tu okrutnu nevjeru...
Svagdje odbijen, prosjačio sam utjehu i molio te, da me skloniš u svom srcu... Ti si mi to uskratio radi ljudskog obzira, radi nedovoljnog odricanja ili radi mlakosti... Sjećaš li se?... Opraštam ti ovu podlost...
Kad si svoju ljubav dijelio svima, molio sam te za mrvicu te ljubavi... Svi su stvorovi uvijek na vrijeme došli na red... svi... a ja, dušo draga, ja uvijek kasno dolazim. Zašto me ranjavaš? Kada i u čemu sam te ražalostio? Odgovori mi...


Kratka stanka
Tako sam želio tješiti bolesne i žalosne... Tražio sam utočišta u skloništima, gdje se gine od ljudske žalosti... Ušao sam gotovo bojažljivo, jer sam Bog, koji tješi svaku nevolju... I bio sam nemilo odbijen iz tolikih bolnica... sa uzglavlja staraca i sa dječjih kolijevki... Kakvo sam zlo nanio svojom utjehom... i svojom nježnosti?... Djeco moja malena, ljubite me u naknadu za toliku okrutnost!... Ljubite me jako, ja sam Isus!... Žeđao sam za netaknutom ljubavi, za ljubavlju cvjetnog djetinjstva... tražio sam ljubav djece... Silazeći s Kalvarije ovolike zapuštenosti, sjećah se ljiljana i lahora mog nezaboravnog Nazareta, kad sam i ja bio dijete... Ali jao! odgurnuli su me i udaljili iz ovog polja ljiljana... O dušo, koja me tješiš, pogledaj, kako me proklinju, kako me se odriču oni, koji se nazivaju mudraci ovoga svijeta. Kakvo sam zlo nanio vašoj djeci?... Ljubite me mnogo, ljubite svog Isusa!...
Želio sam vas usrećiti, dati vam mir, što ga svijet ne može dati; molio sam vas, da me primite na svoje ognjište kao jednoga od svojih... Htio sam, da me zovete Ocem, ljubljenim Zaručnikom, nerazdvojivim Bratom... a vaše me ognjište protjeralo... Ja ipak ne odlazim... Tu sam, krotko čekam, da mi netko otvori svoja vrata, makar i kasno, jer vrata mog Srca nikad se ne zatvaraju: Ja sam Isus, mir i ljubav obitelji!
Ako baš hoćete, ostavite na mom čelu krvavu trnovu krunu, ali dajte - molim vas radi moje Majke - primite me kao gosta u svoje domove; dopustite, da kraljujem na vašem ognjištu! Ljubite me u obitelji, ja sam joj život, ljubite me mnogo, jer sam Isus!..."

Duga stanka ili pjesma
A sad progovori mi, sretna dušo. Govori dubokim pouzdanjem svome Bogu, koji je sama ljubav. Evo me ovdje, krotka i ponizna Srca: Ja sam onaj Isus iz Nazareta... Zar ti mogu nešto odbiti u ovoj Svetoj Uri, kad si došao da sa mnom podijeliš moju zapuštenost i moju agoniju? Tu sam, da ti dadem svoje Srce, koje te je toliko ljubilo... Ne mogu suzdržati žar svoje ljubavi prema tebi... Zovi me, bit ću tvoj... Govori mi, tvoj sam brat... Klanjaj mi se, tvoj sam Bog!... Utješi me ljubavlju duše svoje: Ja sam Isus...
Stanka
Dok tolike duše spavaju, dok toliki nesretnici griješe, Isus nastavlja svoju mističnu agoniju tabernakula: približimo se, progovorimo slatkom usrdnošću Njegovu srcu, koje nas gleda.

Uvijek polagano i uz prekide
GLAS DUŠE.-O Gospodine Isuse, što imam, a da mi ti nisi dao?
Što znam, a da me ti nisi poučio?
Što vrijedim, ako nisam uza te?
Što zaslužujem, ako nisam jedno s tobom?
Oprosti mi grijehe, kojima sam te toliko vrijeđao.
Stvorio si me, a da to nisam zaslužio...
Otkupio si me, a da to nisam od tebe tražio...
Mnogo si učinio za me, što si me stvorio....
Još više, kad si me otkupio...
Ne ćeš biti manje moćan ni manje velikodušan, ako mi oprostiš...
Jer Krv, koju si prolio...
Okrutna smrt, koju si podnio...
Ne koriste anđelima, koji te hvale...
Nego koriste meni i grešnicima, koji te vrijeđaju...
Ako sam te zatajio, daj mi, da utvrdim svoju vjeru...
Ako sam te pogrdio, daj da te hvalim...
Ako sam te uvrijedio, daj da ti služim...
Jer živjeti, a ne ljubiti tebe...
I ljubiti te, a ne trpjeti...
O Isuse, to je smrt, a ne život!...

Kratka stanka
Kako je dobro i slatko nasloniti glavu na tvoje Srce, koje je nebo dušama! Ono i samo ono je mjesto moga vječnog počinka... to je tabernakul, otkud slušam tvoje riječi života, dozive tvoje ljubavi i žrtve! Prestani trpjeti, Isuse, i primi himan moje duše, željne da se s tobom sjedini u vječnom zagrljaju... Isuse, Brate, usliši moju molitvu!

(Polako)
Srce Isusovo, preblago grešnicima, evo grešnika, koji ti govori...
Srce Isusovo, pute zalutalih, rasipni sin te traži...
Srce Isusovo, meleme patnicima, zove te jedan nesretnik...
Srce Isusovo, prevjerni prijatelju čovjeka, evo nezahvalnog prijatelja, koji uza te plače...
Srce Isusovo, jakosti u neprekidnom životnom kolebanju, evo duše, koja u borbi zaziva tvoju pomoć...
Srce Isusovo, žarka peći ljubavi i svetosti, duša mi čezne, da se zasiti u tebi, u svetosti, u ljubavi...
Umiruće Srce Isusovo, nado umirućih, spomeni se onih, koji se ovog časa bore u grču smrti! Smiluj se umirućima, spasi ih po svome velikom milosrđu!... Pošalji im, Gospodine, getsemanskog Anđela, a njihovim usnama približi kalež svoga milosrdnog Srca. Isuse, budi Spasitelj onima, koji umiru u najvećoj zapuštenosti!.

Stanka
Tvoja nježna Majka i tvoj Križ svjedoci su ovih tvojih preljubeznih riječi: "Došao sam, da potražim bolesne i grešnike... izgubljene ovčice Izraela!" (Mat. 9, 12; 15, 24).
Preblažena Djevica Marija je s ljubavlju sakupila tvoje krvave suze na korist grešnika. Zato s njom, dobrom i milosrdnom, s njom, koja je utočište grešnika, molim od tebe za njih milosrđe, jer "ne znaju što čine" kada te vrijeđaju.
Ljudi te nemilosrdno osuđuju, ali ti, Isuse, koji poznaš ljudsku slabost i koji čitaš najveće dubine duše, smiluj im se, budi strpljiv s njima, oprosti im po svome ljubeznom Srcu. Uime tvoje Euharistije, molim te za jadne grešnike; oprosti im, Isuse, i ovoga časa upiši njihova imena u knjigu života!...
Božanski Spasitelju duša, sav zbunjen bacam se ničice pred tobom i dok upirem pogled u tvoj osamljeni tabernakul, srce me boli videći, kako te toliki tvoji otkupljeni sinovi zapostavljaju!...
Ipak, jer mi tako dobrostivo dopuštaš, da u ovoj Svetoj Uri stopim svoje suze s onim, što ih je tvoje strpljivo Srce prolilo, molim te, Isuse, za one, koji ti se ne mole... blagoslivljem te za tolike, koji te proklinju, i svim žarom duše svoje hvalim te i klanjam ti se u svim svetohraništima na zemlji... Primi, Gospodine, pokajnički krik, što se uz iskrenu žalost izvija iz naših žalosnih duša. One te mole, da im se smiluješ!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Oprosti, o božansko Srce! Klevete i oskvrnuća svetih blagdana...
Oprosti, o božansko Srce! Razuzdanost i javne sablazni...
Oprosti, o božansko Srce! Zavođenje djece i mladeži...
Oprosti, o božansko Srce! Svijesni neposluh svetoj Crkvi...
Oprosti, o božansko Srce! Obiteljske zločine, grijehe roditelja i djece...
Oprosti, o božansko Srce! Napadanje protiv svetog Oca...
Oprosti, o božansko Srce! Zloporabe sakramenta i pogrde Euharistije...
Oprosti, o božansko Srce! Napokon, dobrima, koji se kolebaju i grešnicima,koji se opiru milosti...
Oprosti, o božansko Srce!

Stanka
Nije nam dosta tvoje milosrđe, Gospodine, tvoji su interesi ujedno i naši interesi: mi hoćemo tvoje kraljevstvo! Molimo te, o dobri Isuse, da na nama izvršiš obećanja, koja si dao svojoj pouzdanici Mariji Margareti na korist duša, koje ti se klanjaju u neizrecivoj ljepoti, neiskazanoj nježnosti, u neshvatljivoj ljubavi tvoga presvetog Srca!
Zato te molimo i s tvojom svetom Crkvom, vapijemo k tebi radi tvoje djevičanske Majke, zaklinjemo te radi neokaljane časti tvoga Imena, da utvrdiš i pospješiš kraljevstvo tvoga preljubeznog Srca!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Požuri se, Isuse, sa svojim kraljevstvom prije nego što sotona zavlada savjestima i srcima te u tvojoj odustnosti oskvrne svaki stalež života!
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Dođi, Isuse, i vladaj nad ognjištima svojim nepromjenljivim mirom, što si ga obećao obiteljima, koje su te primile uz pobjednički hvalospjev Hosana!
PPresveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Ne kasni, klanjanja vrijedni Učitelju, jer su tolika i tolika ognjišta obasuta tugom i gorčinom, koju samo ti možeš utješiti.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Dođi, Isuse, jer ti si jak, jer ti si Bog svih životnih bojeva: dođi i pokaži nam svoje ranjeno Srce kao nebesku nadu u smrtnoj tjeskobi.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Budi ti sam obećani cilj naših napora, budi jedino nadahnuće i jedina nagrada svih naših pothvata.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Ne zaboravi svojih povlaštenika, to jest grešnika, ne zaboravi, da si osobito radi njih otkrio neiscrpivu nježnost svoje ljubavi.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Toliko je mlakih, o dobri Učitelju, toliko je ravnodušnih... rasplamti ih sve ovom divnom pobožnosti.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Evo života! rekao si nam, pokazavši nam svoje probodeno Srce. Dopusti dakle, da se približimo i da na ovom božanskom vrelu crpimo revnost i svetost, za kojom težimo.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Kao odgovor na tvoje zahtjeve postavljena je već davno tvoja slika u mnogim obiteljima. U njihovo ime, molimo te, da budeš preljubljeni Vladar.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Daj vatrenu riječ i dar neodoljivog uvjerenja svećenicima, koji te ljube i propovijedaju, po primjeru sv. Ivana, tvog najmilijeg učenika.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! A onima, koji naučavaju ovu uzvišenu pobožnost, i onima, koji objavljuju njene neizrecive divote, sačuvaj, Isuse, u svom Srcu, pavlašteno mjesto, odmah uz ono, u koje je urezano ime tvoje Majke.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje! Napokon, Gospodine Isuse, daruj nam nebo svog Srca, svima, koji smo za vrijeme ove Svete Ure učestvovali s tobom u tvojoj smrtnoj borbi. Radi ove utješne ure i radi pričesti prvih petaka u mjesecu izvrši u nama svoje nepogrešivo obećanje... Molimo te, da u odlučnom času naše smrti k nama dođe kraIjevstvo tvoga Srca.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!
Molite Isusa, da izvrši svoje obećanje, da zavlada u dušama i društvu.

Stanka ili molitva
Dobri moj Isuse, u krugu moje obitelji ima vrlo dubokih i tajnih boli.
Kad bi ti zavladao među mojima, kad bi te oni ljubili, kako ti to zaslužuješ, ne bi u mojoj kući bilo tolike i tako gorke žalosti.
Dođi, o dođi, prijatelju iz Betanije, jer u mojoj obitelji boluje netko, koga ti ljubiš. Kad si ti ovdje, onda su i nevolje slatke, a kraj tebe trnje odiše mirom. Dođi, dakle, i ne kasni, prijatelju iz Betanije, približi se, jer je moje ognjište ranjeno odsutnošću ljubljenih bića: oca, majke, braće. Svi smo združeni rasli do nogu tvog Križa, ali kasnije po odredbi neba, sam nas je ovaj Križ odvojio od svetog domaćeg gnijezda.
Smiluj se našim dragima, koji su odsutni, koji se bore i rade daleko od obitelji i tko zna, možda daleko od tvojih oltara. Budi nam blag i dođi brzo u našu kuću, dobri Isuse, dobri prijatelju iz Betanije!.

Sjetite se dragih članova svoje obitelji, sjetite se rasipnih sinova koji su vam na srcu.


Kratka stanka
Učitelju, brate, prijatelju moje duše, Isuse dragi, smiluj se i mojim dragim pokojnicima, onima, koji su za tobom poletjeli u vječnost. Mirno snivaju, jer su te ljubili, jer si ti neizmjeran u svojoj ljubavi. Svojim odlaskom, ostavili su nam sjenu i žalost u duši, trnje i grob na našem putu. Ali ja znam, da u tvome preljubeznom Srcu nema rastajanja. Ono je život i zato smrt nema u njemu nikakve vlasti. Stoga zazivam mir na njihove grobove! A nama, koji smo ostali tugujući u ovoj suznoj dolini, udijeli predanje, koje uzdiže i odcjepljuje od zemlje. Udijeli nam ljubav prema trpljenju, jer to su jedine sile, koje nas nerazdvojivo sjedinjuju s tobom!.
(Sjetite se svojih nezaboravnih pokojnika, koje oplakujete)

Stanka
Gospodine Isuse, ne zatvori mojoj molitvi dragocjenu ranu tvojih prsiju. Želim te osobito moliti za one, koji trpe, Gospodine; za one, koji te traže očiju izmorenih od plača; za tolike, koje su nesreća, žalost, razočaranja, siromaštvo, bolesti i same njihove slaboće na smrt ranile. Preljubljeni Nazarenče, ti si sam gorko iskusio, kako su oštri ubodi trnja na putu, utješi dakle nevoljnike, smiluj se onima, koji trpe!
(Molite od Isusa hrabrost, koja vas jača u nevoljama)

DUŠA.- O sebi ti ne govorim, jer sam se bez ikakovih ograničenja predao tvome božanskom Srcu. Ti, koji me toliko ljubiš, koji me jedini razumiješ, sigurno me ne ćeš zaboraviti! Isuse, poslušaj moju zadnju molitvu, koja je još uvijek sjedinjena s agonijom tvoga otajstvenog Srca. Prikloni se i poslušaj me dobrostivo!

Polako uz stanke
Kada te budu anđeli Svetišta blagoslivljali u presvetom Sakramentu, a ja budem umirao, sjeti se bijednog sluge svoga božanskog Srca.
Kada te budu pravedne duše na zemlji hvalile, kad budu prolijevale suze ljubavi, a ja budem u agoniji, moje će biti, njihove hvale i njihove suze. Sjeti se rasipnog sina, svladanog od tvojeg božanskog Srca!
Kada te budu tvoji svećenici, djevice u hramu i tvoji apostoli proglasili Vladarom, kad budu propovijedali o tebi dušama i narodima, a ja budem u agoniji, moj će biti njihov žar i njihova revnost. Sjeti se apostola tvoga božanskog Srca!
Kada tvoja Crkva moli i jeca pred tabernakulom, da zajedno s tobom otkupi svijet, a ja budem na samrti, moja će biti njena žrtva i njene molitve. Sjeti se prijatelja svoga božanskog Srca!
Kada budu tvoje omiljene duše u Svetoj Uri svojim trpljenjem i zadovoljštinom nastojale, da zaboraviš zapuštenost, svetogrđa i izdaju, a ja budem umirao, moji će također biti njihovi razgovori s tobom i njihove žrtve. Sjeti se tvoga siromašnog oltara i ove žrtve tvoga božanskog Srca!
Kada ti se tvoja božanska Majka bude klanjala u presvetoj Euharistiji i naknađivala za bezbrojne grijehe, a ja budem u agoniji, njezino će klanjanje biti i moje. Sjeti se djeteta tvoga božanskog Srca!
Da, sjeti se ovog bijednog stvora, kojega si toliko ljubio, sjeti se, kako si tražio, da on iz ljubavi prema tebi na sebe zaboravi. Ali ne, Gospodine! Zaboravi me, ako hoćeš, ali me ostavi uvijek zaboravljena u lijepoj rani tvoga preslatkog Srca!

Polako uz stanke
Što imam Isuse, a da mi ti nisi dao? Liši me svega, svih svojih darova, ali me uroni u žarko ognjište svoga plamenog Srca! Što znam, a da me ti nisi naučio? Neka zaboravim svaku ljudsku i zemaljsku znanost u zamjenu, daj da bolje upoznam tebe, o ljubezno Srce!
Što vrijedim, što zaslužujem, ako nisam s tobom sjedinjen?
Združi me dakle sa sobom vezom, koja će biti vječna. Odričem se svih milina tvoje ljubavi, samo da mogu savršeno posjedovati ovaj drugi raj, tvoje božansko Srce!
Sahrani u njemu grijehe, koje sam protiv tebe učinio, kazni me, osveti se za sve, ranivši užarenom strelicom ljubavi onoga, koji te je toliko uvrijedio!
Ako sam te vrijeđao, daj da te priznam u Euharistiji, u kojoj živiš.
Ako sam te vrijeđao, daj da ti služim u vječnom ropstvu vječne ljubavi, jer nije život, nego je smrt onaj život, koji se ne troši u ljubavi, koji ne širi ljubav prema tvome božanskom Srcu, toliko zaboravljenom u svojoj ljubavi!
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih, za našu domovinu.
Zaključni čin posvete - Leon XIII.

Post je objavljen 19.10.2011. u 23:30 sati.